Hoće li u Maksimiru u posljednji trenutak shvatiti da je vrijeme za promjene?

Nakon još jedne tragične predstave Dinama u Europi, postavlja se pitanje jesu li u Dinamu konačno spremni na promjene. Još nakon ispadanja od Aalborga, ustvrđeno je da Dinamo jednostavno treba na klupi stručnjaka. Ozbiljnog trenera kod kojeg će igra imati i glavu i rep, nešto što Dinamo dugo nije imao.

Na žalost, od tada je Dinamo odigrao samo dvije poštene utakmice i to uz priličnu pomoć protivnika. Astra je u Zagrebu visoko svladana, ali i dobrim dijelom zbog katastrofalne taktičke postavke Rumunja koji su ostavljali Modrima prostor i neshvatljivo griješili u pokrivanju igrača. Najdojmljivija utakmica bila je ona u Glasgowu protiv Celtica, ali također treba priznati da Celtic nije više ona momčad od koje treba strahovati.

Sve ostalo bilo je užasno. Oba nastupa protiv Red Bull Salzburga, nastup protiv Astre u Rumunjskoj, nastupi u prvenstvu (bez obzira na ljestvicu, ova momčad mora u HNL-u dominirati), sramotne igre u Kupu, stvarno je teško izabrati što je bilo lošije i tužnije.

I ponovno - tko će za to odgovarati?

Ako u klubu vjeruju da Dinamo ima najbolju momčad u zadnjih deset godina, netko mora odgovarati zbog čega to ne prati i rezultat. Zbog čega Modri izgledaju na travnjaku kao da su se tek skupili.

Zar nije tragično da se primaju iz utakmice u utakmicu golovi kakve si ne smije priuštiti niti neka drugoligaška momčad. Od četvorice stopera koje je Dinamo koristio ove sezone, teško se odlučiti jedino koji je bio najmanje - loš. Šimunić je na kraju karijere i Joe na žalost pokazuje da više ne može pratiti moderne nogometne zahtjeve. Sigali se prilagođava još tamo od dolaska u Dinamo ili jednostavno nije dovoljno dobar. Taravel ima olakotnu okolnost što je dugo pauzirao, ali i on vrlo brzo mora početi pokazivati pomak nabolje. Šimunović je najmlađi, ali prečesto ispada iz igre i pogodak Astre je isključivo njegova krivica. A nije mu na duši samo taj gol ove sezone.

Paradoksalno je da je još najsigurnije na stoperu odigrao čovjek koji je po vokaciji zadnji vezni i koji je već otpisan u Dinamu B. Najmanje je korišten, ali je u složenoj utakmici u Rijeci bio dobar.

I ponovno se vraćamo na konstataciju trenera i sportskog direktora da je ovo najbolji Dinamo u zadnjih deset godina. Kako je to moguće prvenstveno s ovakvom obranom?

Možda na papiru i je među jačima, ali na travnjaku niti blizu. Individualno gledano, Dinamo je prema naprijed dobar i s puno potencijala, ali što to vrijedi kada i dalje ne igra kao momčad. Da postoji jasna koncepcija, zar bi se dogodilo da jako oružje protiv ovakve Astre, sprint Pinta iz drugog plana, iskoristi tek jednom i to praktički na kraju?

Ono što posebno upada u oči je Dinamova apsolutna nemoć kada igra protiv protivnika koji se potpuno zatvori. Ako već dolaze stalno, godinama, izlike da Dinamo ima problema s jačim momčadima jer se u HNL-u nikada ne brani i onda se ne snalazi u defenzivi, koja je isprika onda za to da ne zna otvoriti bunker? Ako već godinama konstantno napadaš u domaćem prvenstvu, onda valjda i znaš kako se trebaš postaviti protiv zatvorene momčadi i što trebaš raditi.

I kao što je napisano ranije, još nakon Aalborga Dinamo je morao reagirati. Moralo se potražiti stručno rješenje i onda možda još i ne bi bilo kasno. Danas? Danas je možda čak i kasno. Ne treba zaboraviti da je još ostalo nekoliko prvenstvenih kola, a da prednost nad Rijekom i nije baš tako velika. Ovakav uzdrmani Dinamo ne može nikako reći da će se iz Pule sigurno vratiti s tri boda. A onda nakon toga čeka ga Rijeka u Maksimiru. Ako se nastavi kriza, Rijeka bi mogla na zimski odmor s vodeće pozicije i u ovom trenutku to ne bi bilo nikakvo iznenađenje.

Srećom po Modre, Andrej Kramarić je na izlaznim vratima Rijeke, no prije će Kek izvući neko rješenje iz rukava, nego što će Mamić podići Dinamo.

U ovom trenutku najbolja stvar što se ovoj momčadi može dogoditi je ono što bi čelnici kluba napravili već šest puta da je netko drugi na klupi jer očito je da trener Mamić ne može izvući maksimum iz ove momčadi. Očito je da Dinamo izgleda sve lošije i lošije i za rezultatsku dobrobit promjena na klupi je najbolje rješenje.

Kada je Zoran Mamić sjeo na klupu, bilo je to privremeno i rekao je da ga ne zanima trenerski posao. Međutim klupa mu se u međuvremenu "omilila" i sada tvrdi da je njegova budućnost u trenerskom pozivu. To ujedno znači da ne razmišlja o odlasku s klupe, a tko još vjeruje da će Zdravko Mamić doći i smijeniti brata.

U konačnici sve je znači na Zoranu. Ukoliko sam shvati da ovako jednostavno više ne ide i da ovako nema smisla, posegnut će se za novim rješenjem. U protivnom - teško. Stidljivo se spominje ime Vahida Halilhodžića i on bi bio nešto najbolje što se ovoj momčadi može dogoditi. Međutim, njega traži i reprezentacija BiH, Halilhodžić je i skup trener, ali i Halilhodžić je trener koji je uvijek na meti drugih klubova ili reprezentacija. Koliko bi on uopće bio spreman ostati ovdje barem ponešto mjeseci više nego prvi put?

Iako je još uvijek na vrhu ljestvice, Dinamo je u teškoj situaciji. Europa je prošlost, kao i svake godine u ovo vrijeme, ali sada je i prvenstvo pod velikim upitnikom. Upravo zbog toga u Maksimiru moraju pogledati stvari realno, priznati da ovo nikako nije dobro i da se mora početi tražiti rješenje već jučer. U protivnom, neće dobro završiti.

Ovaj stručni stožer već predugo ima kredit, predugo pokušava spasiti stvar, ali završava kao kockar. Samo se zakopava u sve dublje probleme i ne pronalazi nikakvo rješenje.

Nije stvar samo u Red Bullu, Astri, Opatiji, Ponikvama, Zagrebu, izgubljenom Kupu, Čornomorecima i Ludogorecima, već je stvar u tome da Dinamo i dalje nema definiranu igru prema naprijed, nema posloženu igru u defenzivi i živi na individualnoj klasi. Iole ozbiljnija momčad lakoćom izlazi na kraj protiv takvih protivnika, a krivica za to je samo i isključivo na struci.

Ako Modri žele napraviti iskorak na rezultatskom planu, onda se u klubu napokon mora shvatiti da se rezultat stvara od temelja, a temelj je trener, a ne desno krilo.