Kako je Ibra ukrao derbi

Kao što je navedeno u samom uvodu, svi oni koji su pratili utakmicu znaju da je završila rezultatom 1:0 za Milan, da je pobjednički pogodak postigao Ibrahimović iz jedanaesterca koji je sam izborio i da je većina opasnosti koje su pred golom protivnika stvorili crveno-crni uglavnom djelo ovog stasitog Šveđanina.

Međutim, osim što su njegovo prezime izvikivali brojni komentatori na TV i radio-postajama koje su radile prijenos, njegov obiteljski naziv provlačio se tokom cijelog dana po usnama navijača jednog i drugog kluba, a u mnogo slučaja Zlatan vjerojatno ne bi ostao smiren da je čuo kakvi mu se atributi pridodaju.

Uglavnom, kako je potpisnik ovih redaka proveo više od 24 sata na putu i na utakmici s onima koji crnu i plavu boju nose bliže srcu od nekih drugih (iako je sam neutralan po pitanju navijačke pripadnosti među milanskim klubovima), mogao se iz prve ruke uvjeriti da bi mnogi od njih vjerojatno potpisali da je na semaforu na kraju umjesto 0:1 pisalo 0:3, samo da se Ibra nije upisao u strijelce.

Kažem Ibra jer je upravo to ime svijetlilo dobar dio utakmice na semaforu San Sira ispod grba Milana, da bi kasnije bilo zamijenjeno njegovim punim prezimenom.

Dakle, od samog jutra i od prvih usputnih stajanja na talijanskim odmaralištima ime trenutnog napadača Milana se javljalo s vremena na vrijeme. Tako je u jednoj klasičnoj prodavaonici svega i svačega uz sendviče, pivo, sokove, suvenire i ostale stvarčice stajao i jedan dres. Veličina je bila dječja, a na leđima je pisalo Ibrahimović. Sve to ne bi toliko ni privuklo pozornost da dres nije bio Interov i time mnogim mojim suputnicima navukao kiseo osmijeh na lice.

Za dodatno upotpunjavanje slike vrijedi pridodati ovoj priči i događaj s utakmice Intera u Ligi prvaka prije nekih mjesec dana kada je dres Milana ni kriv ni dužan ispred stadiona završio u plamenu. Ne trebam ni navoditi čije je ime bilo ispisano na poleđini tog odjevnog predmeta.

Ovog puta takvi događaji bi vjerojatno bili spriječeni i sitnom, ali dosadnom kišom koja je čitavo poslijepodne terorizirala grad mode, ali ipak nije uspjela spriječiti tisuće navijača da već četiri sata prije utakmice kruže oko stadiona, uživaju u uglavnom monotonoj ponudi jela i pića i kupuju brojne proizvode s obilježjima jednog ili drugog kluba. I ponuda tih proizvoda je dosta monotona i nemaštovita, a nakon jednog razgledanog prodajnog mjesta već se može zaključiti što je na ostalih stotinu. Zanimljivo je da se neki proizvodi jeftiniji u službenom fan shopu nego kod "divljih" prodavača.

Malo pomalo, približila se i sama utakmica, odnosno sam ulazak na stadion. Penjanje na one više dijelove tribina se čini beskrajnim, stubište dosta sliči na ono maksimirsko, a miris urina, kao i izvor tog mirisa može se pronaći na gotovo svakoj stepenici. Ukratko, još uvijek nisam bio siguran da ne idem na neki HNL derbi. No, već sljedeća scena me razbudila i pokazala mi da sam dosta daleko od HNL-a. Iznad tribine s Milanovim tifosima nalazila se ona na kojoj su se uglavnom, kao i na većem dijelu stadiona, nalazili Interisti.

Bio je tu i nemali broj onih u crveno-crnim bojama, međutim, sam boravak na tribini, kao i ulazak i izlazak sa stadiona prošao je uglavnom mirno, isključivo uz vrijeđanje, iako vrlo energično, uz pokoju gestikulaciju onima koji eventualno ne barataju talijanskim jezikom. Većini je na usnama bio, pogađate opet, Zlatan.

Već znate tko je dobio i najveći pljesak i najveće zvižduke prilikom predstavljanja, ali ne znam da li se može dočarati i tišina većine stadiona u trenutku kad je Ibra pao u kaznenom prostoru, a pogotovo nakon što je loptu poslao tik uz vratnicu, s krive strane za Inter. Također, kružni silazak s tribine, koji se činio kao da će trajati cijelu vječnost bio je vrhunac spoznaje što Šveđanin znači ovdje.

U pravilnim je vremenskim intervalima s drugih izlaznih kružnih tokova dopiralo histerično i energično izvikivanje tada nepoznatih mi riječi, mahanje i pokazivanje raznih simbola i grbova naših susjeda prema navijačima poraženog kluba. Nakon nekog vremena dešifrirao sam da prvi slogovi glase Ibra, a ostale je onda bilo lako razumjeti, unatoč neobičnoj melodiji unutar koje su bili skriveni.

Sve u svemu, Ibrahimović je očito znao što ga čeka kad se vrati u Milano i očito uživa u tome. Očito da život u središtu pažnje utječe i na njegove sve bolje izvedbe na travnjaku, kao što je i vrlo izvjesno da bi bez njega u sastavu Milan sada imao manje bodova na svom kontu. Pitanje je i bi li upisao pobjedu u nedjeljnoj utakmici. Ovako je u derbiju Milan upisao sva tri boda, a pobjedu je odnio - Ibra.