Dinamov bod zasluga je i Čačićevog truda i Jurčićevih dobrih poteza

"Želio bih čestitati i Anti Čačiću, njegov je veliki doprinos ovom bodu, to treba istaknuti", vrlo se pošteno prisjetio Krunoslav Jurčić, povratnik na Dinamovu klupu, nakon što je u snježnim uvjetima na Maksimiru protiv kijevskog imenjaka stigao toliko željeni bod na konto hrvatskog prvaka.

Ni neki Dinamovi igrači nisu propustili zahvaliti bivšem treneru na učinjenom, i to sigurno ne bez razloga, što sugerira da odnosi u svlačionici, o kojima je pri kraju Čačićevog mandata bilo dosta riječi, nisu nužno bili tako loši kako se povremeno prezentiralo.

Čačićev Dinamo u pet susreta protiv Porta, Paris Saint Germaina i Dynama nije postigao niti pogodak, no ne treba olako smetnuti s uma činjenicu da je uza sve probleme, propuste i nedoraslost na mahove izgledao - solidno.

Nije tu bilo snage ni koncentracije za visoki ritam svih 90 minuta, padalo se u igri, bilo je početničkih i manje početničkih pogrešaka, pojedinačnih i momčadskih propusta, a Dinamu na ruku nisu išli ni raznoliki pokušaji Čačićevih taktičkih kombinacija, poput Sammira u napadu.

Međutim, Čačićev rad ipak nosi dio zasluga za dobru izvedbu i dobar rezultat protiv Kijevljana.

Njegov je bio dio temelja, igra je građena kroz dugačak niz nepobjedivosti sve do prvog ogleda s Portugalcima, koji je dokazao kako će za Ligu prvaka trebati velika promjena u odnosu na ono što Dinamo mora pokazivati unutar hrvatskih granica. Čačić je ove jeseni opet morao prebacivati mentalni i fizički sklop igrača na znatno odgovorniju, discipliniraniju i čvršću igru, usaditi značaj svakog duela za loptu te iz susreta u susret pokušati ponavljati i produživati faze uspješnog pariranja objektivno snažnijim protivnicima.

A onda je Krunoslav Jurčić napravio nekoliko dobrih poteza i Dinamo je pružio najbolju od šest partija.

Na poluvremenu je imao vjerojatno i najteži zadatak "podizanja momčadi", s kojim se Čačić redovito susretao nakon prvog primljenog gola od protivnika u Ligi prvaka. Pogotovo s obzirom na otegotne okolnosti vremenskih uvjeta, spoznaju da je Dinamo bio bolji od Ukrajinaca, ali da na semaforu piše 0:1 zahvaljujući nesvakidašnjem pogotku za kojega i sam strijelac Jarmolenko priznaje da nije nužno bio tako zamišljen.

Među Jurčićevim je idejama na odmoru bilo i "davanje ovlasti Vidi, Šimuniću i Ademiju da verbalno drže momčad na razini", što znači da je prepoznao važnost međusobne motivacije igrača u zadnjoj prilici da se oslobode tereta koji ih je pratio u nizu od 11 poraza. Vidjelo se da Dinamo ni u nastavku nije posustajao u želji i agresivnosti i time je dobio barem mali dodatni impuls, koji je u kombinaciji sa svime ostalime naposljetku urodio plodom.

Jurčić je pak za razliku od Čačića, odlučio karte baciti na isti sastav koji je (uspješno) odradio i dvoboj s Lokomotivom. Čačićeve rotacije, iako razumljive zbog velikog broja utakmica i za hrvatske pojmove kvalitetnog kadra, ipak nisu potvrdile da je to bolje rješenje od pokušaja standardizacije udarne postave, s ponekim intervencijama po potrebi.

Tako je protiv Dynama Jurčić preuzeo i malo rizika te izveo postavu s Luisom Ibanezom na lijevom beku, no Argentinac je u manje tečnoj igri opravdao povjerenje, dok je ofenzivna trojka Sammir, Duje Čop i Fatos Beqiraj zaigrala na "logičnijim" pozicijama, s modrom desetkom u nešto povučenijoj ulozi iza spomenute dvojice.

Čop i Beqiraj su se, vrijedi istaknuti, igrajući izraženije napadačke uloge našli i u odličnim šansama.

Niti tijekom same utakmice Jurčić nije ulazio u pretjerane modifikacije svog sustava: Ivan Krstanović donio je umjesto Čopa jaču igru u skoku, na visoke lopte nužne zbog stanja travnjaka, a Josip Pivarić težio je većoj probojnosti umjesto Marcela Brozovića kada je ponestajalo vremena za bilo kakva čekanja.

Vidjelo se na Maksimiru da se Dinamo pokušavao prilagoditi neplaniranim uvjetima te se odrekao "forsiranja" neprestane igre po zemlji. Trudili su se Modri paziti da lopta ne "zapinje" previše u snijegu i kod kraćih dodavanja, makar to nije bilo uvijek moguće, a bez zadrške se znalo zaigrati i dužim loptama, s obzirom da je takav susret tako nešto i zahtijevao.

Premda nad trećim dolaskom Krunoslava Jurčića na Maksimir još uvijek ostaju određeni upitnici, svoja je dva od ukupno tri preostala jesenska zadatka odradio, treba priznati, kako treba. Istovremeno, dao je potvrdu da je taj bod zaslužio i njegov prethodnik.