Video: Lijepe uspomene Barcelone i Uniteda

Wembley je hram engleskog nogometa i jedan od najpoznatijih stadiona na svijetu, a prije rekonstrukcije (obnova je dovršena 2007. godine) ugostio je, osim brojnih domaćih, i nekolicinu dobro poznatih međunarodnih finala. Uz klupska natjecanja, na "starom" Wembleyju održana su i dva završna dvoboja velikih reprezentativnih natjecanja, Svjetskog i Europskog prvenstva. U finalu svjetske smotre 1966. godine Engleska je u produžetku pobijedila Njemačku 4:2 uz opjevani pogodak Geoffa Hursta, dok je produžetak bio potreban i Nijemcima 30 godina poslije, kada je zlatni gol Olivera Bierhoffa razbio češke snove o trofeju.

Ipak, kako će Barcelona i Manchester United ukrstiti koplja za titulu prvaka Europe, slijedi pregled dosadašnjih finala na igralištu kultnog statusa.

Milan - Benfica 2:1 (1963.)

Svoj prvi od sedam naslova prvaka Europe Milan je uzeo upravo na Wembleyju, 1963. godine, a s druge strane terena stajala mu je portugalska Benfica, branitelj dva uzastopna naslova, s velikim Eusebijom u sastavu. Upravo je Eusebio doveo Benficu u vodstvo u 18. minuti, ali je Milan imao Josea Altafinija, koji je u samo osam minuta drugog dijela (58. i 66. minuta) preokrenuo rezultat za konačnu pobjedu Talijana. Travnjakom Wembleyja tog su 22. svibnja trčali i igrači poput Cesarea Maldinija, Giovannija Trappattonija i Giannija Rivere.

Manchester United - Benfica 4:1 (1968.)

Utakmica koje će se navijači Crvenih vragova rado i često prisjećati uoči sraza s Barcelonom ove subote je finale Kupa prvaka odigrano 29. svibnja 1968. godine, u kojem se njihov klub po prvi put u povijesti domogao europskog trona. Poraženi finalist, zanimljivo, opet je bila Benfica, ponovno s Eusebijom. Manchester United je poveo u 53. minuti preko Bobbyja Charltona, kapetana, ali je Jaime Graca poravnao 15 minuta prije kraja. Prvih deset minuta produžetaka bilo je kobno za portugalske nade - s tri gola potopili su ih George Best, Brian Kidd i još jednom Charlton.

Ajax - Panathinaikos 2:0 (1971.)

Samo su tri godine prošle do novog finala na Wembleyju, a nakon što su svoju premijernu titulu na engleskoj travi uzeli Milan i Manchester United, red je došao i na nizozemski Ajax, koji će vladarom Europe postati ukupno četiri puta, od čega je onaj osvojen protiv Panathinaikosa bio prvi od tri u nizu. Povijesni nastup grčkog predstavnika u završnici "primirio" je Dick van Dijk već u petoj minuti, a Panathinaikos je tri minute prije kraja "dokrajčio" Arie Haan, koji je ušao kao pričuva. Svih 90 minuta odigrao je i Johan Cruijff, kojeg mnogi smatraju začetnikom današnje Barcelonine filozofije igre. Trener Ajaxa tada je bio Rinus Michels, koji je kasnije preuzeo upravo Barcelonu, a igrao je i Johan Neeskens, koji je katalonskom divu posvetio pet godina svoje igračke karijere.

Liverpool - Club Brugge 1:0 (1978.)

Novo englesko slavlje na Wembleyju uslijedilo je 10. svibnja 1978. godine, kada je Liverpool postao prva momčad koja u tom hramu nogometa nije uzela svoj premijerni naslov europskog prvaka. Redsi su ga, štoviše, obranili, protiv belgijskog Club Bruggea, zahvaljujući jednom jedinom pogotku. Strijelac je bio današnji trener sastava s Anfielda, Kenny Dalglish, u 65. minuti dvoboja na dodavanje Graemea Sounessa. Na stadion se smjestilo čak 92.500 gledatelja.

Barcelona - Sampdoria 1:0 (1992.)

Da Barcelonini navijači ne budu u zaostatku s vlastitim sjećanjima na Wembley, u odnosu na one Manchester Uniteda, pobrinula se generacija iz 1992. godine. Pod trenerskom palicom Johana Cruijffa, Katalonci su pobijedili talijansku Sampdoriju 1:0, dobro poznatim pogotkom Nizozemca Ronalda Koemana nakon slobodnog udarca u 111. minuti susreta. Mnogi se sjećaju da je Barceloninu desetku tada nosio Josep Guardiola glavom i bradom, pa će tako njegov povratak na Wembley buditi posebne emocije. Barcelona je tada također proslavila svoj prvi naslov prvaka Starog kontinenta, a to je ujedno bilo i posljednje finale Kupa prvaka - od sljedeće sezone igrala se Liga prvaka.