Uspavani div čeka buđenje

Bogata povijest

Od svog osnutka 1908. godine pa do danas Feyenoord je 14 puta bio prvak Nizozemske, 11 puta je podizao pehar pobjednika Kupa, a dvaput Superkupa, dok je na europskom planu 1970. osvojio današnju Ligu prvaka te dvaput Kup UEFA (1974. i 2002.). Kao dan je jasno da se radi o trofejnom klubu bogate povijesti, no od te sezone 2001./2002. Feyenoord je osvojio samo jedan trofej i to domaći Kup 2008. godine.

Posljednje prvenstvo uzeli su još 1999., a u narednih sedam sezona bili su šest puta među tri najbolja, no 2007. završili su tek kao sedmi s više od 20 bodova manje od prvaka PSV-a i ta sezona označila je još veći pad. U iduće dvije sezone bili su šesti odnosno sedmi, a tek je prošla sezona dala naslutiti povratak na stare staze slave, no četvrto mjesto još uvijek je bilo daleko od onoga što su navijači tako jako željeli, a to je novi, 15. naslov prvaka Nizozemske.

No, malo tko je mogao očekivati da će sezona 2010./2011. započeti katastrofalno i da će se klub poslije nepotpunih 19 kola nalaziti na 13. poziciji sa samo 20 osvojenih bodova, što je čak 21 manje od vodećeg PSV-a te samo četiri više od gradskog rivala Excelsiora, 16. momčadi ljestvice.

Aktualna sezona

Sezona nije započela toliko loše. U prva četiri kola Feyenoord je sakupio sedam bodova, no poraz u Bredi kod NAC-a pokrenuo je lavinu loših rezultata. Na iduću pobjedu momčad Marija Beena čekala je sve do konca listopada (11. kola), a na tom sušnom putu doživjeli su poraze u sva tri derbija: protiv Ajaxa, Twentea i PSV-a, a posebno je ovaj posljednji bio bolan. Naime, na gostovanju u Eindhovenu Feyenoord je izgubio s čak 10:0, što mu je bio najveći poraz u povijesti.

U posljednjem kolu prvog dijela sezone Uspavani div je trebao gostovati u Amsterdamu kod velikog rivala Ajaxa, no taj dvoboj odgođen je zbog snijega, baš kao i još tri utakmice kola. Iako je vrlo mala vjerojatnost da će Feyenoord pasti na tako niske grane da će se morati boriti za ostanak u doigravanju po završetku regularne sezone, aktualno stanje u klubu nije bajno. Što se zapravo dogodilo?

Odgovor na to pitanje je ovako na prvi pogled prilično jednostavan - manjak kvalitete unutar igračkog kadra uzrokovan odlaskom nekolicine važnih igrača u ljetnom prijelaznom roku. I dok su njegovi glavni rivali doveli barem po jedno pravo pojačanje: PSV (Marcus Berg, Jeremain Lens), Ajax (Mounir El Hamdaoui), Twente (Denny Landzaat, Marc Janko), Feyenoord nije doveo niti jedno korisno pojačanje.

Točnije rečeno, niti jedan od petorice novopridošlih u ovom trenutku nije standardni član prve postave. Ruben Schaken i Adil Auassar (dovedeni iz Venla) zajedno su upisali samo 14 nastupa, 19-godišnji Kamohelo Mokotjo, koji se vratio s posudbe u Excelsioru, nastupio je osam puta (zabio dva gola), a dvojac na posudbi iz ruskih Zenita odnosno moskovskog Dinama, Danac Michael Lumb i Rus Fjodor Smolov, također nije ostavio zapaženiji trag.

Početkom prosinca moskovski klub je poništio posudbu i pozvao Smolova natrag uz objašnjenje kako će mu dati priliku da se pokaže u njihovom dresu, pa je tako Feyenoord ostao i bez kakvog-takvog zaloga za budućnost. Što se odlazaka ljetos tiče, velikani Giovanni van Bronckhorst i Roy Makaay povukli su se u zasluženu mirovinu, vrijedni veznjak Jonathan de Guzman, koji je u pet godina upisao preko 100 nastupa, je prešao u Mallorcu, iskusni stoper Kevin Hofland posuđen je na Cipar, pouzdani veznjak Denny Landzaat potpisao je za Twente, a Stefan Babović iz Srbije pokazao se kao zanimljiv materijal, ali pošto je bio na posudbi morao se vratiti u matični klub Nantes.

Očito je to bilo previše teških udaraca koje Feyenoordove ambicije za vrh jednostavno nisu mogle podnijeti. Te ambicije za vrh neminovno su se morale pretvoriti u ambicije za ostanak u prvoligaškom društvu, koliko god se to sramotno činilo za klub ovakve stature, povijesti i renomea. No, valjda svaki veliki klub jednom u svojoj povijesti mora proći kroz teške trenutke. Možda će za nekoliko godina sličnu kalvariju prolaziti neki drugi nizozemski div. Možda Ajax, PSV, AZ...No, naravno da se Feyenoord ne smije time tješiti već da mora intenzivno raditi na izlasku iz ove krize, koja je očito pogodila i njegov pobjednički mentalitet.

Za dugoročne uspjehe je potreban dugoročan plan, no sigurno je u glavama čelnika Feyenoorda prvenstveno izbjeći blamažu i osigurati siguran ostanak u Eredivisie, pa onda tek na ljeto slagati momčad koja bi u idućoj sezoni mogla konkurirati za vrh. U sadašnjem kadru ima zanimljivog materijala, nije sve baš tako crno, premda je činjenica da Feyenoord na užem popisu nizozemske reprezentacije nema niti jednog igrača. Tek su na širem popisu Ron Vlaar i Leroy Fer, a povremeno Tim de Cler. Radi usporedbe, u užoj selekciji Ajax, PSV i Twente imaju po dva. Čini se nekako adekvatno, zar ne? Ta tri kluba trenutno su za dvije klase ispred Feyenoorda. I organizacijski i rezultatski.

Budućnost

Kao što je spomenuto u prethodnom paragrafu, nije sve tako crno u momčadi Feyenoorda. Osim navedene trojice koji su najbliži Oranjama, neki od ključnih igrača još su iskusni stoper Andre Bahia, veznjaci Luigi Bruins i Karim El Ahmadi, a ono što mora veseliti njihove navijače jest dosta igrača koji bi trebali biti zalog za budućnost i temelj nekog novog, uspješnijeg Feyenoorda.

Naime, uz 20-godišnjeg dragulja Fera, koji je izdanak Feyenoordove omladinske škole i koji je već na vratima A reprezentacije, tu su još braniči Kelvin Leerdam (20), Bruno Martins Indi (18) i Stefan de Vrij (18), zatim veznjaci Georginio Wijnaldum (20), pa čak i spomenuti Mokotjo (19), Ricky van Haaren (19) te napadači Luc Castaignos (18) i Jerson Cabral (20).

Uz pomoć iskusnijih Vlaara, Bruinsa, de Clera i Bahije, ali i neizbježnih pojačanja, za koju godinu Feyenoord bi definitivno mogao barem pružiti jači otpor Ajaxu, PSV-u i Twenteu, ako ne i upustiti se u ozbiljniju bitku za sami vrh. Naravno, ključna je riječ ovdje "mogao" jer pitanje je hoće li se svi ti igrači nastaviti razvijati u željenom pravcu i hoće li klupski čelnici pronaći sredstva za nužna pojačanja.

Od svih navedenih mladih igrača neki od njih su već standardni poput De Vrija, Wijnalduma, Castaignosa, Cabrala i Leerdama, a upravo je Castaignos najbolji strijelac sa šest golova. Nizozemsko tlo oduvijek je bilo bogato talentima, no očito je kako samo oni ne mogu pomoći Feyenoordu te da su pojačanja nužna. Ova momčad je unatoč svim problemima dovoljno dobra da osigura ostanak i da se na ljeto počne pripremati za neke više ciljeve, koje apsolutno zaslužuje. Pobjednički mentalitet je uglavnom izgubljen, ali ne znači da se ne može vratiti...