Apotekari mladošću liječe trostruki užas

Svibanj 2002. godine posebno je osjetljiva tema u Leverkusenu. U samo desetak dana Bayer je propustio osvojiti tri naslova: Borussia Dortmund odnijela im je prvenstvo, Real Madrid Ligu prvaka (2:1 u Glasgowu), a Schalke domaći kup (4:2 u Berlinu). Tih se dana simpatizeri "Apotekara" uglavnom prisjećaju frazom "trostruki užas".

U narednih sedam godina Bayer je izborio tek dva značajnija uspjeha. Bundesligu su 2004. godine okončali na solidnom trećem mjestu, a proteklog su ljeta ponovno igrali finale Njemačkog kupa. Poraženi su od Werdera iz Bremena 1:0, a presudio im je Mesut Özil u 58. minuti. U usporedbi s početkom desetljeća, to je teško moglo zadovoljiti apetite.

Međutim, tijekom protekle jeseni pojavilo se svjetlo na kraju tunela. Novoimenovani trener Jupp Heynckes slagao je udarnu jedanaestoricu većinom od mladića koji su mu bili na raspolaganju, a njima je dodao samo nekolicinu prinova. Iz Liverpoola je stigao iskusni Sami Hyypiä (36), jedini član današnje Bayerove postave koji se može nazvati veteranom.

Švicarski napadač Eren Derdiyok (21) bio je najskuplje pojačanje, a došli su još Lars Bender, Daniel Schwaab i Stefan Reinartz. Njihov je prosjek godina 20 te su predstavljali, smatralo se, tek zalog za budućnost.

Heynckes, koji je u Leverkusen preselio nakon kratke epizode u Bayernu, naposljetku se nije libio dati svojim "klincima" glavne uloge. Osim stasitog Finca jedini je 30-godišnjak u standardnoj momčadi povremeni njemački reprezentativac Manuel Friedrich, koji također ordinira u obrani. Zajedno s ostalima ukomponirani su u sastav koji:

a) jedini nije doživio prvenstveni poraz u 19 odigranih kola
b) ima najbolji napad njemačkog prvenstva (42 postignuta gola)
c) ima najbolju obranu njemačkog prvenstva, zajedno sa Schalkeom (15 primljenih golova)
d) vodi po broju osvojenih bodova i kod kuće i na gostovanjima
e) zna rutinski pobjeđivati usprkos golemom teretu koji nosi uloga vodeće momčadi.

A da to ne bude sve, spomenuti su učinak ostvarili uz tek polovičnu pomoć kapetana Simona Rolfesa (25), koji se dugo muči s neugodnom ozljedom, dok bi im se ubrzo trebao vratiti i Patrick Helmes (25). Naravno, ima još: Toni Kroos (20) prometnuo se u jednu od prvih zvijezda cijelog natjecanja. Odigrao je sve bundesligaške utakmice i upisao osam golova uz sedam asistencija. Sasvim dovoljno da ga Bayern odluči već po završetku sezone vratiti pod svoje okrilje, ne dopuštajući klubu iz Leverkusena da otkupi njegov ugovor.

Kroosove lopte najbolje koriste spomenuti Derdiyok te Stefan Kiessling (26), najefikasniji topnik lige s 12 golova. U veznom redu pomažu mu Čileanac Arturo Vidal (22) i Švicarac Tranquillo Barnetta (24), koji se također može pohvaliti sa sedam uspješnih dodavanja. Heynckes u vatru šalje i Bendera te Brazilca Renata Augusta, koji sa samo 21 godinom na leđima već vrijedi preko deset milijuna eura.

Schwaab i Reinartz odmah su se ustalili u momčadi, a tu je i Gonzalo Castro (22), Nijemac španjolskog podrijetla koji kuca i na vrata seniorske reprezentacije. Čeh Michal Kadlec s 25 je godina jedan od iskusnijih obrambenih igrača i uskače kada god treba. K tome, vrata čuva njegov vršnjak Rene Adler, kandidat za jedinicu Elfa.

Zanimljivo je i to da je njemački stručnjak na klupi svoj najveći uspjeh doživio u inozemstvu. 1998. godine poveo je Real Madrid do europskog trona nakon 32 godine čekanja. Domaćim se trofejima može pohvaliti tek kada obriše prašinu s njih: s Bayernom je 1989. i 1990. godine osvojio dva uzastopna prvenstva te uzeo još dva njemačka superkupa.

Očito je da se u BayAreni puno toga poklopilo te da Heynckes kemiju unutar momčadi nadograđuje maksimalnim povjerenjem i tako izvlači ono najbolje iz neiskusnog sastava. Igraju bez mnogo respekta bez obzira na snagu i/ili ime protivnika i zasad im se to itekako isplati. "Može se govoriti o tome da su igrači premladi, da su ovakvi ili onakvi. Ali u ovoj se ekipi osjeća miris prvog mjesta te ja od njih očekujem da na travnjaku budu gladni vukovi. To želim vidjeti u momčadi i na tome ću ustrajati", bio je najavio Heynckes.

Konačni sudac ovog projekta bit će, kao i obično, vrijeme. Kratkoročno gledano, upitno je mogu li tijekom proljeća izdržati tempo koji su si sami nametnuli. Vrlo je važno i kako će reagirati kada (ako uopće) dožive prvi prvenstveni poraz jer su zbog godina sigurno podložni psihičkom padu i oscilacijama. S druge strane, entuzijazam ih nesumnjivo može ponijeti daleko.

Dugoročno gledano, ostanu li isti igrači (osim, vjerojatno, Kroosa) na okupu još koju sezonu, svakim će danom biti sve bolji i sve uigraniji te bi ponovno mogli pretvoriti svoj klub u konstantnu silu njemačke klupske scene.

Do odgovora na ta pitanja Leverkusen će polako gurati stare rane sve dublje pod tepih.