Stroj za golove opet puni baterije

Ruud van Nistelrooij u dresu hamburškog prvoligaša u dva je kola odigrao ukupno 26 minuta, a u rubrici pogodaka već mu stoji brojka - dva. Taj je podatak i više nego dovoljan da se postavi pitanje može li nizozemski stroj za golove i u Njemačkoj nastaviti tamo gdje je stao u Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj?

U kolovozu 1998. godine napustio je, nakon 31 nastupa i 13 pogodaka, redove Heerenveena te za tada rekordnu odštetu unutar Nizozemske (7 milijuna eura) prešao u redove PSV-a. Sudbina je htjela da Heerenveen još jednom odigra važnu ulogu u Ruudovom životu: prvi je pogodak za novu momčad postigao upravo bivšim suigračima. U Eindhovenu je dostigao brojku od impresivnih 62 pogotka iz svega pet utakmica više.

Nizozemska je nogometna javnost prvi put na van Nistelrooija ozbiljnije počela gledati nakon transfera u PSV, no to je bila samo uvertira u idući veliki korak. U srpnju 2001. godine Ruud se za fantastičnih 28,5 milijuna eura zaputio u Englesku, u slavni Manchester United. Ipak, ne bez problema: samo nekoliko dana nakon dogovora stradali su mu križni ligamenti i trebalo mu je desetak mjeseci da ponovno zaigra. Alex Ferguson u međuvremenu nije odustao - i bio je u pravu.

U engleskom je gigantu legendom postao u 29. godini života. Nakon tri sezone ubilježio je stotinu pogodaka, godinu kasnije s trona je svrgnuo Denisa Lawa kao najefikasnijeg strijelca kluba u europskim utakmicama, a u petoj, posljednjoj sezoni stigao je do impresivnih 150 pogodaka u dresu Uniteda.

Situacija, međutim, ponovno nije bila idealna: u ljeto 2006. godine Nizozemac je zbog nezadovoljstva boravkom na klupi, odnosno narušenih odnosa s Fergusonom, odlučio potražiti novo odredište. 24 milijuna Realovih eura bilo je dovoljno za pristanak Manchestera te pobjedu nad drugim potencijalnim kupcem, Bayernom. Odlazak s Otoka za Ruuda je značio novi izazov, a na red za obaranje stigli su španjolski rekordi.

Povijest se ponovila u studenom 2008. godine. Van Nistelrooijev pohod na tuđe mreže (65 golova u 97 utakmica) zaustavila je nova teška ozljeda koljena. Zbog dvije je nužne operacije propustio cijeli ostatak sezone, a nakon madridskog ljetnog shoppinga za nizozemskog napadača više nije bilo mjesta te mu je dopušten odlazak u Hamburg.

Scenarij Ruudove reprezentativne karijere bio je sličan onome na klupskom planu. Nizozemski je dres po prvi put odjenuo s 22 godine, a odigrao je 64 utakmice te poentirao 33 puta. Zanimljivo je da na velikim natjecanjima nikada nije zaigrao s Patrickom Kluivertom, najboljim nizozemskim strijelcem, koji je rođen na isti datum kao i Van Nistelrooij.

Osim toga, još u Heerenveenu mladog su Ruuda treneri ohrabrivali da prati igru još jednog izvanrednog Nizozemca, Dennisa Bergkampa te usvoji viđeno, no on je za uzora izabrao Marca van Bastena, koji mu je kasnije postao izbornikom. A nakon što je Van Basten pozivima zaobišao Seedorfa, Kluiverta, Davidsa i Makaaya upravo je on postao glavnom zvijezdom reprezentacije.

Problemi su iskrsnuli 2006. godine, kada ga je Van Basten u nekoliko navrata posjeo među pričuve te je Van Nistelrooij sljedeći poziv jednostavno - odbio. Pritom ga se spominjalo i u kontekstu nikad konačno potvrđenih sukoba unutar narančastog tabora, temeljenih na rasnim razlikama. Nakon povratka, od nacionalne selekcije definitivno se oprostio poslije Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Na hamburšku Nordbank Arenu stigao je s reputacijom rijetko viđene ubojitosti na terenu, ali i potencijalno krhkog zdravlja, te s teretom općeg znanja da mu nije strano upustiti se u tvrdoglave igre s trenerima. Uloga uvjerljivo najveće zvijezde svoje nove momčadi nesumnjivo mu odgovara, a postojeća idila ne bi trebala biti narušena sve dok bude tresao mreže HSV-ovih suparnika.

Nijemci ga drže kao kap vode na dlanu, pripremljen mu je poseban plan treninga radi što bržeg potpunog oporavka, a medijske mu pažnje ne nedostaje. Moći će se dokazati u borbi za visoke pozicije u prvenstvu te protiv "svog" PSV-a u Europskoj ligi.

Igra koju preferira Bruno Labbadia trebala bi mu ići na ruku jer HSV u najboljim izdanjima pruža atraktivan nogomet s dosta golova. Nekolicina suigrača poput Ze Roberta ili Eljera Elije, pa čak i hrvatskog reprezentativca Mladena Petrića, voljna je nuditi nemali broj asistencija te tako maksimalno koristiti prvu Ruudovu kvalitetu.

Premda HSV Kraljevskom klubu nije morao platiti odštetu te je tako umanjen eventualni financijski gubitak, moralo se voditi računa i o najlošijoj soluciji: prva sljedeća ozljeda mogla bi značiti i kraj Van Nistelrooijeve karijere. Motiv poslije dugačkog posta nije upitan, a godine mu, čini se, nisu prepreka - hladnokrvnim je pobjedničkim pogocima protiv Stuttgarta u prošlom bundesligaškom kolu dokazao da se golgeterske navike poput njegovih ne zaboravljaju lako...