Brojke Afričkog kupa nacija: Egipćani i Eto'o ispred svih

Južnoafričkih "jedan od jedan"

Domaćin će afričke smotre biti Južnoafrička Republika, po drugi puta u svojoj povijesti. Prvi im je put domaćinstvo dodijeljeno 1996. godine, čime je obilježen povratak Bafane Bafane u ovo natjecanje, nakon ukidanja apartheida. Nogometaši su odradili svoj dio posla na najbolji mogući način te su u finalu pobijedili Tunis 2:0 za veliko slavlje u svojoj zemlji.

Ove će godine Južnoafrička Republika domaćin biti umjesto Libije, kojoj je domaćinstvo oduzeto zbog nesigurne političke situacije u državi. Libija će domaćin Afričkog kupa nacija biti 2017. godine.

Egipat i Gana najčešće su bili domaćini, po četiri puta, a tri je puta ta čast ukazana Etiopiji i Tunisu.

Kako se Afrički kup nacija ne bi održavao iste godine kao i Svjetsko prvenstvo, odlučeno je u svibnju 2010. godine da će unutar samo godinu dana biti odigrana dva turnira, radi pomaka na neparne godine. Tako će Zambija svoju titulu iz Gabona i Ekvatorijalne Gvineje 2012. godine braniti već u narednim danima.

Rekordni Egipćani

Egipat, koji je u kvalifikacijama za JAR ispao od Srednjoafričke Republike, jedini se može podičiti s čak sedam naslova prvaka Afrike (jedan ima kao Ujedinjena Arapska Republika), a posebno je dubok trag ostavila generacija pod vodstvom Hassana Shehate koja je tri puta zaredom nadjačala konkurenciju između 2006. i 2010. godine. U finalima su padali Obala Bjelokosti (na jedanaesterce) te Kamerun i Gana s minimalnih 1:0, uz pogotke Aboutrike u 77., odnosno Geda u 85. minuti utakmice. Gedo je pritom ostao zapamćen kao zlatna zamjena, s pet postignutih pogodaka nakon ulazaka s klupe, uz titulu najboljeg strijelca. Egipćani su na taj su način okrunili svoju organiziranu i ozbiljnu igru te stekli ugled momčadi s izrazitim pobjedničkim mentalitetom.

Po četiri naslova prvaka imaju Gana (posljednji put 1982. godine) i Kamerun (posljednji put 2002. godine), a po dva su puta kontinentalnu smotru osvajali Nigerija i Demokratska Republika Kongo.

Obala Bjelokosti do prvog je mjesta, bez primljenog pogotka u šest utakmica, stigla samo 1992. godine, što pojačava silnu želju Slonova da napokon uzmu još poneki trofej. Po jednom su se na tron uspinjali sjevernoafrički rivali Alžir, Tunis i Maroko, zatim aktualni prvak Zambija te Sudan, već spomenuta Južnoafrička Republika, Etiopija i Kongo.

Senegalci, koji su bili senzacija na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, samo su jednom, iste te godine, igrali finale. Izgubili su ga od Kameruna, na jedanaesterce.

Samuel Eto'o na vrhu vječne ljestvice strijelaca

Među najučinkovitijim igračima Afričkog kupa nacija vodi prvi adut Kamerunaca, Samuel Eto'o, koji je već 18 puta pogađao protivničke mreže na završnim turnirima. Slijedi ga Laurent Pokou, reprezentativac Obale Bjelokosti iz 1968. i 1970. godine, koji je u oba navrata bio prvi strijelac natjecanja, sa šest i s osam pogodaka, ukupno 14.

Nedavno preminuli Nigerijac Rashidi Yekini na svom kontu ima 13, a Egipćanin Hassan El-Shazly jedan manje. Dvoznamenkasti su još Patrick Mboma i Hossam Hassan s 11 te Ndaye Mulamba, Didier Drogba, Joel Tiéhi, Mengistu Worku, Francileudo Santos te Kalusha Bwalya s 10.

Rekord po broju pogodaka na jednom završnom turniru drži Ndaye Mulamba, koji je 1974. godine za tadašnju šampionsku momčad Zaira postigao devet pogodaka.

Branitelj naslova: Zambijska bajka na mjestu nesreće

Zambija je prošle godine osvojila svoju prvu kontinentalnu titulu, kao 14. zemlja Afrike kojoj je pošlo za rukom okititi se naslovom prvaka. Nakon 0:0 i boljeg izvođenja jedanaesteraca, Zambijci su u sada već legendarnoj priči pobjedu posvetili svojim sunarodnjacima, koji su 1993. godine poginuli nedaleko Librevillea, u Gabonu. Upravo je u Librevilleu odigran finalni dvoboj u kojemu su tragičari postali Kolo Toure i Gervinho, koji su promašili s bijele točke za Obalu Bjelokosti, kao i Didier Drogba, koji je promašio kazneni udarac tijekom utakmice.