Bilić priznao i ispravio pogreške

Strinić najviše izgubio

Slaven Bilić na najvećem francuskom stadionu barem je malo smirio masovnu histeriju koja je nastala nakon poraza u Tbilisiju, a koja je rezultirala zalijepljenom metom koju su na izbornikovim prsima gađali i oni dobronamjerni i oni drugi. Na Stade de Franceu izbornik je već početnim sastavom posredno priznao da je u Tbilisiju (po)griješio, a kasnijim ispravnim intervencijama u sastav dodatno pojačao dojam da smo na stadionu Boris Paičadze zacijelo trebali krenuti nekim drugačijim putem od onog kojim smo pokušali.

Bilić je protiv Francuza riskirao. Mogao je tvrdoglaviti s početnim sastavom kojeg je suprostavio Gruziji želeći dokazati svima da je bio u pravu. Jer bez obzira s kojim sastavom istrčao, nitko mu ne bi garantirao dobar rezultat na Stade de Franceu. Izbornik je, međutim, progutao ponos, priznao pogreške i na Francuze poslao sastav kojeg je većina očekivala i u Tbilisiju. I tim lupingom uspio vratiti barem malo povjerenja u sebe i svoju momčad.

Primjerice, naš se stručni stožer ovog puta nije libio ostaviti Strinića u svlačionici nakon samo 20 minuta igre u prvom dijelu, jer su primjetili da to ne štima. Lijevi branič Dnipra u principu je najveći gubitnik paketa Tbilisi/Saint Denis, jer su i Pranjić i Ćorluka pokazali puno više stabilnosti i taktičke discipline na njegovoj poziciji. Pred Strinićem je puno posla kako bi ispravio svoje tehničke i taktičke manjkavosti, ako u budućnosti želi ozbiljno konkurirati za mjesto u prvih 11 reprezentacije.

Iskustvo se ne može kupiti

Zadnji red bio je jako dobar, Šimunić i Lovren očistili su sve što se moglo, u 90 minuta samo im je jednom francuski napadač pobjegao i to tek u 85. minuti, kad je na scenu stupio Pletikosa. Joe i Plete još su jednom pokazali da nisu za "staro željezo" i da je iskustvo jedna od rijetkih karakteristika koje se ne mogu nadomjestiti.

Uoči svake reprezentativne akcije slušamo pitanje koje nije nelogično. Zašto je Pletikosa drugi vratar, a već godinama nema kontinuitet branjenja ni u jednom klubu? Na Stade de Franceu smo dobili odgovor zašto. Zato što je Pletikosa u svakom trenutku spreman napraviti ono što je napravio protiv Francuza, bez obzira što mu je i u Šahtaru i u Spartaku i u Tottenhamu prijetila "upala stražnjice". Slično je i sa Šimunićem. Ne igra u Hoffenheimu? To ne znači da se neće "baciti na glavu" u državnom dresu i da nema što naučiti Lovrena, Ćorluku i bilo koga drugoga tko s njim bude u stoperskom tandemu.

Ogled s Francuzima trebao bi i definitivno zacementirati mjesto Ognjena Vukojevića u početnih 11. Ne zato što je Dujmović u Tbilisiju odigrao katastrofalno, nego iz banalnog i jednostavnog razloga - Vukojević je najbolje što Hrvatska na poziciji defanzivnog veznog ima. On je na Stade de Franceu pokrivao "pola terena", a posebno se svidjelo ono "čišćenje" Maloude u završnici prvog dijela. Veznjak Chelsea prije toga je ozlijedio Runju, pomeo Vukojevića, užasnim "đonom" ušao u Perišićevo koljeno i za to nije dobio nikakvu kaznu od irskog suca. Vukojević ga je čekao i dočekao. "Potkresao" mu je noge u 43. minuti, kao da mu je želio poručiti "momčino, dosta je bilo". Slučajno ili ne, Malouda više nije imao onako žestokih "izleta" prema našim igračima u nastavku utakmice.

Gdje je nestao Modrić?

Uz dosta dobroga što smo vidjeli u pariškom predgrađu, jedna stvar nastavila je zabrinjavati. Gdje je Luka Modrić? Već neko vrijeme njegov reprezentativni doprinos je mizeran, što je u kontinuitetu za našeg ponajboljeg igrača nedopustivo. Na poneku lošu utakmicu može se i treba zažmiriti, ali Modrića u glavnoj ulozi u reprezentativnom dresu nema već duže vrijeme. Vidjeli smo kako je Ribery "razdrmao" francusku momčad svojim ulaskom u jučerašnjoj utakmici, bio konstantna opasnost, stalno nešto vrtio, pokušavao, probijao, jurio. Ako već i mi i Harry Redknapp vjerujemo da je Modrić u istoj igračkoj kategoriji s veznjakom Bayerna, onda Luka nema vremena za ovolike reprezentativne pauze. Zato od njega već u lipnju protiv Gruzije očekujemo puno više od onoga što je pokazivao u zadnje vrijeme.

Stade de France bio je prava "nagazna mina" koja je mogla srušiti i ono malo pozitivnoga što je ostalo nakon poraza u Tbilisiju. Srećom, ogled s Francuzima ipak je dobro došao i pružio vjeru da ćemo u nastavku kvalifikacija izbrisati ružna sjećanja na Tbilisi. Od 4. lipnja do 11. listopada više nemamo pravo na loš dan.