Hrvatska je treća na svijetu i finalist Lige nacija, neka nas samo podcjenjuju

Hrvatska nogometna reprezentacija sutra započinje svoj put na Europskom prvenstvu, protivnik je Španjolska, a očekuje se vrlo zanimljiva i neizvjesna utakmica.

Igraj na Euro 2024 na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

I dok se na Hrvatsku uvijek gledalo kao na reprezentaciju koja igra tehnički dotjeran nogomet i koja ima sjajan vezni red, rijetki su je gurali prema samoj završnici natjecanja. No situacija se mijenja, Hrvatska je svojim rezultatima zaslužila respekt iako i dalje ima onih skeptičnih koji će pronaći razloge zašto su one desetljetne velesile ispred nje.

Nema veze, podcjenjivanje je nešto na što smo navikli i nešto kroz što je Hrvatska već puno puta prošla. Nitko je nije vidio niti u finalu Svjetskog prvenstva 2018. godine, a niti na postolju u Kataru. Tako i danas ima onih skeptičnih koje će Hrvatska ponovno razuvjeriti.

Svašta smo proteklih tjedana mogli čuti iz usta znanih i neznanih, od priča kako je Hrvatska stara, spora, kako nema napadača, kako je obrana nesigurna, Modrić već trebao završiti karijeru, Brozović pobjegao u Saudijsku Arabiju jer više ne može, Perišić na zalasku itd, itd…

Uglavnom su to gluposti i ne da se Hrvatska ne treba obazirati na to, nego to treba uzeti kao dodatni motiv da pokaže kako puno vrijedi i da nije slučajno bila treća na svijetu na prošlom Svjetskom prvenstvu u Kataru.

Skupina u koju je Dalićeva reprezentacija smještena je vrlo teška, Španjolska i Italija su velike reprezentacije s kojima je uvijek pakleno teško igrati, međutim, nije niti Hrvatska bilo tko. Neka malo i oni razmišljaju o Hrvatskoj, imaju materijala.

Svaka čast Španjolcima na njihovom talentu, sustavu i kvaliteti, svaka čast i Talijanima na svemu što su kroz povijest napravili, ali ne smijemo sami sebe podcjenjivati. Ako sami sebe podcjenjujemo i tražimo dlaku u jajetu, zašto se onda čudimo kada stranci podcjenjivački pričaju o Hrvatskoj.

Zašto se čudimo što nas je primjerice Fabrizio Romano stavio na tek deseto mjesto i ispred progurao neuvjerljivu Italiju, Nizozemsku koja kronično već nema rezultata pa čak i Srbiju za što ne znam niti kako bih opisao. Zašto nam to smeta, a ne smeta kada mi Hrvati pametujemo i tražimo mane reprezentaciji koja je prije godinu i pol bila treća na svijetu, a prije godinu dana izgubila finale Lige nacija tek na penale.

Treba vjerovati i biti svjestan snage hrvatske reprezentacije. Pokazala je to puno puta. Ne treba ići u krajnost i tvrditi kako ćemo sve pregaziti kao plitak potok, ali ne treba niti sitničariti i svakom igraču tražiti manu. Nisu niti ostali savršeni, svi imaju svojih problema i svatko ih pokušava što više zamaskirati. Na kraju će sve reći teren i uz malo sreće, Hrvatska će ponovno imati dobar rezultat, uvjeren sam jako dobar.

Skupinu bi trebala proći, ali treba biti oprezan. Nagazna mina je Albanija, bit će to susret nakon dvoboja sa Španjolskom i bez obzira kako završio taj dvoboj prvog kola, Hrvatska mora pobijediti Albaniju. Uopće nije bitno na koji način, tri boda su jedino što je bitno iz tog susreta.

Albanci pucaju od samopouzdanja, imat će ogroman broj navijača u Njemačkoj koji će nositi svoje igrače. Procjene govore kako će nakon Nijemaca upravo Albanaca biti najviše, "pola države" preselit će se u Njemačku plus ogromna dijaspora koja tamo već je.

Pobjeda protiv Albanije Hrvatsku bi mogla lansirati u osminu finala, a za dalje će trebati puno znanja, psihologije, sreće i kvalitete. Dosad na europskim prvenstvima Hrvatska nije bila najuspješnija, nikada nije pobijedila u prvoj utakmici nokaut faze, ali rijetko kada je imala baš ovakvu kvalitetu, atmosferu i ovoliko samopouzdanja kao danas. Možda u premijernom izdanju 1996. godine u Njemačkoj i 2008. godine u Austriji i Švicarskoj. No na ta dva natjecanja nije ispala jer je bila lošija nego zbog sudačkih pogrešaka i ogromne doze sreće kod protivnika.

Je li vrijeme da se to promijeni? Zašto ne. Hrvatska ima idealnog vođu u Modriću, Budimir igra u životnoj formi, Kramarić je dostigao igračku zrelost i iza njega je sjajna sezona, Joško Gvardiol je jedan od najboljih obrambenih igrača svijeta, ali i s dragocjenom igrom prema naprijed, Stanišić je imao fantastičnu sezonu, Majer u reprezentaciji rijetko zakaže, Kovačićeva klasa je neupitna, to najbolje zna Guardiola, Brozović je i u Saudijskoj Arabiji bio desna ruka Cristianu Ronaldu, puno toga daje razloga za optimizam.

Treba vjerovati da Hrvatska može puno jer je već pokazala da može. Ne postoji niti jedan razlog da bi je se unaprijed otpisalo i gurnulo u drugi plan. Ima i kvalitetu i jako potrebno iskustvo. Svi ti igrači već su prošli one najveće utakmice i u klubovima i u reprezentaciji i bit će ih teško impresionirati. Igrali su protiv najvećih igrača i ravnopravno se nosili s njima.

Imat će ogromnu podršku s tribina, pozitivnu atmosferu i sve preduvjete da nas razvesele još jednom. Hrvatska ima i širinu, dovoljno izbora i na klupi da može u bilo kojem trenutku pokušati promijeniti stvari ako utakmica krene u krivom smjeru.

Mi vjerujemo, vjerujemo u dobar rezultat i da će biti razloga za zadovoljstvo. Vrlo je malo onih koji su imali rezultate kao Hrvatska posljednjih godina na velikim natjecanjima, zašto onda ne isijavati optimizmom?