Kad gospođa Karma zavrti broj gospođe Sreće i zamoli je da ostane kući...

Triput smo u ovim kvalifikacijama u utakmicu ulazili s minusom. U Skoplju i Swanseaju smo se uspjeli izvući, malo kvalitetom, malo karakterom, malo (više) srećom. Ali sreća je jedna čudna gospođa. I nije joj baš drago da joj svako malo zanovijetate. Naljuti se.

Odavno za nekoga nismo spremali ovako obilat "ražanj" kao što je to bio slučaj sa Škotima. Mediji, igrači, navijači, predsjednik. Svi smo ovog puta bili jedinstveni. "Škotska, plitak potok, popravljanje gol-razlike".

Medijima je posao "pumpati atmosferu", prodavati svoj proizvod i pričati zanimljve priče. Navijačima je "posao" da budu optimistični, netaktični, nerealni. Nije podcjenjivanje napisati da je Hrvatska favorit protiv Škotske, koja usput u Zagreb dolazi bez 13 igrača. To je činjenica. Ali jest podcjenjivanje odigrati onako kako su odigrali hrvatski igrači. A posebno izjavljivati ono što je uoči utakmice izjavljivao prvi čovjek hrvatskog nogometa.

Kad jedan predsjednik saveza u kamere kaže kako se "nada kako će Hrvatska protiv Škotske popraviti gol-razliku" i kako bi "volio da bude negdje preko tri, četiri, pet nula", onda je lako očekivati da će gospođa Karma zavrtjeti broj mobitela svoje prijateljice gospođe Sreće i poručiti joj da petak navečer provede kod kuće, umjesto u Maksimiru.

"Nema nikih problema draga, ionako su mi pomalo već dosadili. Nakon Swanseaja mi nisu ni zahvalili."

Hrvatska je nogometna reprezentacija protiv Škotske doživjela jednu od najvećih pljuski u svojoj povijesti. Nije prvi put da nismo bili pravi, da stvarni nisu išle kako smo planirali ili htjeli, ali je prvi put da nas je jedna ovako talentom i kvalitetom siromašna reprezentacija pobijedila u našem "brlogu". Dosad je to uspjelo samo Englezima i tu smo statistiku ljubomorno čuvali i njome plašili sve koji su nam dolazili u goste. Više nećemo.

Od prve minute "govor tijela" hrvatskih reprezentativaca sugerirao je zabrinutost. Škotski izbornik nije u Zagreb došao pokloniti se veličanstvenoj četvrtoj reprezentaciji Fifine ljestvice. Sipajući bombone iz usta na adresu hrvatskog talenta i mogućnosti, paralelno je svojoj realno drugoj momčadi jako ozbiljno tumačio što sve trebaju raditi protiv te i takve Hrvatske.

Ne, nije ih trebao motivirati. To su napravili drugi.

Hrvatska je protiv Škotske izgledala jako loše. Otprilike kao i protiv Walesa nedavno. Tada nas je izvukao sretan projektil stopera Lovrena i još jedna snalažljivost Eduarda u kaznenom prostoru. Ovog puta smo platili cijenu loše igračke izvedbe, nejasne taktičke postavke i prilično konfuznih rotacija i igrača i sustava i pozicija.

Tribine su već tijekom i nakon utakmice na stup srama pribile Sammira, koga javnost i dalje percipira kao "produkt izvanbračne zajednice Štimca i Mamića". Nije ovog puta Sammir bio ništa posebno lošiji od ijednog svog suigrača i njemu se ne može, niti smije pripisati krivnja zbog poraza Hrvatske. Sammir je pokušavao, nije uspijevao. O njegovim nogometnim kvalitetama teško je uopće javno raspravljati jer se priča uvijek svede na isto, a svaki "antisammirovac" automatski titulira rasistom ili šovinistom.

Nije ni Sammiru lako. Pritisak koji ima na svojim leđima najbolje je demonstrirao "bekovskom" reakcijom na praznu mrežu u 36. minuti. Međutim - nije mu ni izbornik olaškao posao svojim taktičkim zamislima. Štimac je "potrošio" Kovačića na zadnjem veznom, ali taj tandem "plemenitih", ali obrambenom agresivnošću inferiornih igrača ostavljao je ogromnu prazninu koju su brojni Škoti zgusnuti u sredini lako koristili. Kasnije nemilosrdno gomilanje napadača ništa nije promijenilo. Danas već i najpovršniji pratitelji nogometa znaju da veći broj napadača ne znači automatski i veći broj pogodaka. Dapače.

Nedostajao nam je Modrić? Hm, ako se već toliko (s pravom) hvalimo činjenicom da smo četvrta reprezentacija Fifine ljestvice, onda nemamo pravo vaditi se na izostanak jednog igrača kako god se taj zvao i što god znao. Posebno ne protiv 74. reprezentacije te iste liste, koja nam pritom u goste dođe bez 13 igrača.

Put prema Brazilu sad je strahovito zakompliciran. Najgore što je proizašlo iz ovog neočekivanog poraza je činjenica da Hrvatska više ne ovisi sama o sebi. Barem ne u skupini. Čak i ako pobijedimo na teškim gostovanjima u Beogradu i Glasgowu (gdje dosad nikad nismo), čak i ako nokautiramo Belgiju na svom terenu - opet će nas vjerojatno čekati scile i haribde dodatnih kvalifikacija.

Ono što Štimca i družinu očekuje već prekosutra je okršaj protiv Ronaldovog Portugala. Jedne od reprezentacija koje nam kronično ne leže i s kojima nismo mogli ni kad smo bili u puno boljoj mentalnoj i tjelesnoj formi. Vidjet ćemo je li se Štimac na krilima posljednjih rezultata ipak malo previše zanio i presamouvjereno odabrao Portugal za protivnika u terminu u kojemu od te utakmice ionako ništa (dobroga) neće dobiti. Čak i da je pobijedio Škotsku.

Ni Portugal, kao ni Škotsku, Hrvatska nikad dosad nije pobijedila. Trebao je to biti princip "jedna ozbiljna, jedna ležerna utakmica" uoči kratkotrajnog ljetnog raspusta.

Međutim, ne ovakvim redoslijedom. Nakon ovoga sa Škotskom, Hrvatska će i Portugal morati shvatiti kao kvalifikacije.