Lagerbäckov novi projekt prijeti hrvatskim ambicijama za odlazak u Brazil

Možemo spuštati loptu na zemlju i govoriti o jakim i neugodnim Islanđanima, ali realnost je da je ogroman postotak onih koji prate nogomet i hrvatsku reprezentaciju zazivao u ždrijebu Island. Objektivno, Island je slabija reprezentacija od Francuske, Švedske pa i Rumunjske i Hrvatska može biti prezadovoljna ždrijebom.

Ne treba Islanđane omalovažavati, ipak su u skupini završili kao drugi i tu su pokazali da nisu bezazleni. Uostalom, pitajte Švicarce koji su u Bernu imali itekakvih problema s Islanđanima. U tom susretu vrlo dobra Švicarska vodila je s 4:1 da bi Island na kraju izvukao remi 4:4 i to je definitivno upozorenje.

Skupina im je bila takva da su mogli na nešto računati. Švicarska je ipak najkvalitetnija, ali Norveška, Slovenija, Albanija su reprezentacije koje nisu nepobjedive i borbeni Islanđani su to i potvrdili. Dalo bi se razgovarati koliko su to bili ili jesu li uopće bili teži protivnici od Srbije, Škotske i Walesa s kojima je igrala Hrvatska, no ne gledajući cijele kvalifikacije već aktualni trenutak, Hrvatska nema nikakvo pravo olako ući u dvoboj.

Jasno je da je sreća pomazila Hrvatsku jer niti protiv Francuske, a niti protiv Švedske ne bi bila favorit, upitno je i kako bi bilo s Rumunjima, ali status favorita protiv Islanda svakako stoji iako će se tek morati potvrditi na terenu. Islanđani od prije desetak godina i danas nisu ista reprezentacija, današnji Island ima nekoliko vrlo opasnih igrača i nije to samo priča o Eiduru Gudjohnsenu, igraču Chelseaja/Barcelone. Vremešni napadač je još uvijek tu, ali nije on više najopasniji Islanđanin već je to definitivno Kolbeinn Sigthórsson, napadač Ajaxa.

Sigthórsson je sjajan napadač, fizički čvrst, zabija i u klubu i u reprezentaciji i uostalom nije bez veze na meti velikih klubova. Niz engleskih klubova pokušavao je tijekom ovog ljeta dovesti Islanđanina, međutim u Ajaxu ga još uvijek ne žele pustiti, ali budućnost je na njegovoj strani. Tek su mu 23 godine i može se očekivati da će sljedećeg ljeta, ako ne već i na zimu, ponovno pobuditi interes brojnih klubova.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Snaga broj dva današnjeg Islanda je Lars Lagerbäck, švedski stručnjak koji je reprezentaciju preuzeo 2011. godine prepoznavši potencijal današnjeg Islanda i od tada ova reprezentacija ide uzlaznom putanjom. Od reprezentacije koja nikada nije bila na velikom natjecanju, pa čak niti blizu nekom plasmanu, doveo ju je u dodatne kvalifikacije. Lagerbäck zna kako ostvariti rezultat, ima iskustvo s velikih natjecanja i sa Švedskom i s Nigerijom te se nada kako bi Island mogao biti treća reprezentacija koju će voditi na Svjetskom prvenstvu.

Šveđane je vodio punih devet godina i nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, podnio je ostavku. Klupu je napustio zbog lošeg rezultata, ali i zbog zasićenja. Već na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj Švedska nije briljirala, mediji su pozivali Lagerbäcka na ostavku, ali on je dobio novi ugovor koji je raskinut nakon neodlaska u Južnu Afriku.

Bez obzira što nije odveo Švedsku na SP, tamo je vodio reprezentaciju Nigerije, kasnije mu je nuđeno produženje ugovora, ali je to odbio i ubrzo je preuzeo Island. Islanđane je preporodio i doveo ih tu gdje jesu.

U islandskom nogometu nema atrakcije već svrsishodnosti. Islanđani neće kombinirati do besvijesti, nemaju akcija kao u "bilježnici quarterbacka", igraju maksimalno jednostavno i bez previše kompliciranja. Akcije pokušavaju završiti iz prve pozicije slobodne za udarac prema golu, odigravaju prilično dobro kontranapad, a u obrani su čvrsti i dobro uigrani.

Izuzev Sigthorssona imaju još nekoliko igrača koji uživaju visok status, a pred njima tek dolaze one najbolje igračke godine. Redom je riječ o veznjacima Johannu Gudmundssonu iz AZ Alkmaara, Gylfiju Sigurdssonu iz Tottenhama, Aronu Gunnarssonu iz Cardiffa. Posljednja dvojica su 24-godišnjaci dok je Gudmundsson dvije godine mlađi i priključivši im Sigthorssona s 23 godine, jasno je da je to reprezentacija koja s njima ima što za reći narednih godina.

Njima treba svakako dodati još jednog 24-godišnjaka, vrlo dobrog napadača Heerenveena Alfreda Finnbogasona koji u klubu briljira, ali u reprezentaciji još uvijek nije pokazao ono najbolje. Finnbogason je drugi dio "islandskog napada budućnosti" koji će prijetiti hrvatskoj obrani.

Hrvatska je protiv Islanda odigrala dvije kvalifikacijske utakmice 2005. godine i u obje je slavila. U Zagrebu je bilo 4:0 dok je na Islandu bilo 3:1, no to su neka druga vremena i ne treba se zavaravati da će biti ovako lako. Iz te islandske reprezentacije danas Lagerbäck koristi tek Karija Arnassona i Eidura Gudjohnsena dok su iz tadašnje Hrvatske u konkurenciji za nastup Darijo Srna, Josip Šimunić, Niko Kranjčar, Stipe Pletikosa, Ivica Olić.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Aktualni izbornik Niko Kovač posebno rado će se sjetiti prve utakmice u Maksimiru gdje je s dva gola dao veliki doprinos u pobjedi, a uz njega su pogađali i Šimunić i Dado Pršo. U Reykjaviku su Islanđani vodili, ali u drugom dijelu s dva gola Boška Balabana i jednim Srne Hrvatska je ipak slavila.

Očekuje nas i povratak na Laugardalsvöllur, nacionalni islandski stadion koji koriste samo tamošnje reprezentacije. Stadion je kapaciteta 9.700 mjesta, glavna tribina izgleda prilično lijepo i za očekivati je da će za ovu prigodu biti popunjen do posljednjeg mjesta kao što je bilo u posljednja dva susreta. Prosjek u kvalifikacijama bio je nešto više od 9.000 navijača, no kako je ovo povijesna prilika za islandski nogomet, a i sport općenito, očekuje se pun stadion do posljednjeg mjesta. Inače, Islanđani su za zadnja dva susreta ulaznice rasprodali u jednom danu dok će za susret s Hrvatskom otići vjerojatno u par sati.

U svakom slučaju Hrvatska može biti zadovoljna ždrijebom. Trenutno je reprezentacija daleko od onih svojih pravih mogućnosti, ali pozitivan šok izazvan promjenom izbornika, dobar ždrijeb i povećavanje šansi za odlazak u Brazil, morali bi rezultirati i boljom igrom i većim angažmanom i boljom atmosferom i boljim rezultatom. Ako Hrvatska to ne iskoristi u ovom trenutku i ne plasira se u Brazil, onda će se definitivno moći reći kako joj tamo nije niti bilo mjesto.

Najveća pogreška bila bi podcijeniti Island, ali dolazak Nike Kovača garantira da toga neće biti. Kovač je sasvim drugačiji tip osobe od našeg "prosječnog Hrvata" koji će odmahnuti rukom na spomen Islanda i ustvrditi kako je Hrvatska u Brazilu. Nema nikakve sumnje da drugačiji mentalitet našeg novog izbornika znači i da će se s igračima posebno oprezno pripremati dvoboj s ovim protivnikom i tu je hrvatski plus. Minus? Minus je trenutna forma. Ona se mora podići, moraju se promijeniti brojne stvari u igri jer ono što je Hrvatska prikazivala u završnici kvalifikacija je bilo negledljivo i nedovoljno za pobjedu protiv imalo ozbiljnije reprezentacije. Na stručnom stožeru i igračima je velika odgovornost. Ulog je ogroman, a sreća im se omijehnula. Barem malo. Ipak je lakše do Brazila preko Sigthorssona nego preko Riberyja ili Ibrahimovića.