Preporod, preokret, pogled na Bilićevu eru

Kako objasniti hrvatski preporod u Istanbulu?

Tomislav Pacak: Više je razloga za dobar nastup u Istanbulu, i siguran sam da su mnogi od njih povezani s poboljšanim stavom i pristupom igrača i izbornika, no ne bih ignorirao dva važna faktora "iz okoline" - sreću i protivnika. Ispalo je da je izbornik u taktičkoj pripremi sve pogodio, no naravno da je itekako pripomogao rani pogodak (za što vam uvijek treba i malo sreće) koji je poremetio sve Hiddinkove planove. K tomu, Turska je došla kao naručena, ne posebno uvjerljiva i sama sa svojim problemima koji su isplivali na površinu čim nije krenulo kako su Turci zamislili. Protivnik koji je okrenut napadu i ne zna se posebno dobro braniti, a koji k tomu nije posebno kvalitetan prema naprijed, idealan je za Hrvatsku. A takvih praktički nismo imali u proteklom, ne posebno dobrom periodu.

Bernard Jurišić: Možete se vi spremati koliko god hoćete, uigravati deset "neobranjivih" akcija, napraviti sve da biste pobijedili, ali ako nemate ono potrebno zrno sreće vjerojatno nećete dobro proći. Vrlo bitan razlog našeg uvjerljivog trijumfa u Istanbulu bio je rani pogodak koji je našim reprezentativcima podignuo samopouzdanje, a turskima ga nagrizao. Sreća ne bi značila ništa bez odlične izvedbe hrvatske momčadi, ali za velike stvari trebate spojiti i jedno i drugo. Da je Hrvatska imala sreće protiv Ukrajine u prošlim kvalifikacijama, a jedna od lopti koje su završile na vratnici ušla u ukrajinsku mrežu, vjerojatno ne bismo propustili ni Južnu Afriku.

Borna Rupnik: Činjenica je da je Hrvatska u Istanbulu zaigrala protiv suparnika kojemu nije konačni cilj bio destrukcijom izvući "nulu", a to su izbornik i reprezentativci sjajno iskoristili. Naravno, rani pogodak, koji nije moguće uvijek isplanirati, skrenuo je vodu na hrvatski mlin, a kada se tome doda vjerojatni "prstohvat" dodatnog motiva u cijelom reprezetativnom taboru, nakon učestalih brojnih kritika, napisa i otpisivanja unaprijed - eto preporoda.

Može li Turska napraviti čudo?

Tomislav Pacak: Ne kaže se bez razloga da je baš "u nogometu sve moguće" - ne čuje se previše ta izjava u košarci ili rukometu, niti će Blanku Vlašić pobijediti cura koja nikad nije preskočila 180 centimetara. Ako u petoj minuti Pletikosa skrivi jedanaesterac i dobije crveni karton, ili se dogodi neki sličan autodestruktivni trenutak Hrvatske, Turci bi mogli napraviti čudo. No, čuda se ni u tom nogometu ne događaju svaki dan; uzimajući u obzir nogometnu povijest i iznimno malen broj primjera gdje je netko okrenuo ovakav rezultat u gostima, uzimajući u obzir stanje u turskoj reprezentaciji, uzimajući u obzir hrvatski učinak kod kuće u kvalifikacijama posljednjih 20 godina, uzimajući u obzir da je Hrvatska ipak iskusna momčad s kvalitetnim pojedincima - vjerujem da se prolaz Turaka može dogoditi u jednoj od tisuću utakmica. Pa sad, nismo valjda baš takve sreće...

Bernard Jurišić: Naravno da može. Teoretski se u sportu sve može. Turska nogometna reprezentacija nije (puno) lošija od hrvatske, a u takvim ogledima često prevagu znače sitnice, mali propusti - sreća. Baš kao što u Tbilisi i Pirej nismo smjeli ići s idejom kako je "pobjeda odlična, ali ni remi nije loš", tako ni u uzvrat protiv Turske ne smijemo shvatiti kao utakmicu koju "samo treba odraditi". Od prve minute u glavama Bilićevih igrača mora biti "nula", prednost iz Istanbula ne smije ih opustiti i moraju biti itekako svjesni koliko je tanka linija između heroja i gubitnika.

Borna Rupnik: Teorija uvijek postoji, sigurno postoji splet okolnosti u kojima je Turska na Maksimiru u stanju pobijediti Hrvatsku s potrebnim rezultatom. Međutim, u praksi je malo vjerojatno da će nam "nebo pasti na glavu baš danas". Treba voditi računa da će Turci vrebati svaku priliku ili nesigurnost, da su "emotivna" momčad koja može brzo pasti, ali i koju jedan, posebice rani pogodak u Zagrebu može nemjerljivo dići, a najopasniji su kada uđu u "ludilo". Ipak, Hrvatska ima protuotrov za njihove pokušaje ofenzive i zato su, kada se sve zbroji, turske šanse za čudo zanemarivo male.

Trebamo li uopće razmišljati o jakosnim skupinama?

Tomislav Pacak: Mislim da moramo razmišljati i o jakosnim skupinama, iako je prvi i osnovni cilj jasan. I dakako da u scenariju gdje utakmica postaje opasna (da Turci povedu) nitko ne treba misliti o koeficijentu. No, Hrvatska mora u 80. minuti znati brani li 0:0 ili napada pobjedu koja daje lakšu skupinu na Euru. Koliko god nam Nijemci ili Talijani povijesno odgovarali, da sutra biramo protivnika za prolaz dalje - realno je odabrati Grčku, Dansku ili Švedsku, a ne Njemačku, Italiju ili Englesku. I ako se večeras ukaže prigoda da biramo, Hrvatska mentalno mora biti spremna za to.

Bernard Jurišić: Trebamo razmišljati o pobjedi. U ovoj, ali i svakoj drugoj utakmici. Život je jako čudan i nikad ne znaš gdje će te i kad dočekati "duhovi prošlosti". Možda baš dvije pobjede protiv Turske otvore Hrvatskoj put prema završnici Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, možda nam osiguraju lakšeg protivnika u kasnijim kvalifikacijama. Ne treba bezglavo srljati zbog te pobjede, ali je tražiti i pokušati ostvariti - svakako.

Borna Rupnik: S obzirom da je istanbulski rezultat ponudio opciju da se već unaprijed misli i na jakosne skupine, zašto ne uzeti ponuđeno? Logično je da Hrvatska krene po pobjedu prvenstveno radi što mirnijeg završetka dvostrukog dvoboja s Turcima, ali trebalo bi imati negdje u podsvijesti da pobjeda može omogućiti i lakši ždrijeb te korak dalje u Poljskoj i Ukrajini, ali isključivo u smislu dodatnog poticaja, a ne opterećenja. Ne treba krenuti glavom kroz zid na Turke samo zbog jakosnih skupina pa da se to osveti neželjenim raspletom događaja na Maksimiru.

Koliko bi plasman na Euro promijenio pogled na Bilićevu eru?

Tomislav Pacak: Dramatično. Čak je i previše značajan bio taj jedan ogled uzimajući u obzir ukupan broj utakmica, ali jednostavno, ishod protiv Turske čini Bilića ili najneuspješnijim izbornikom u povijesti ili ga izjednačava s Blaževićem kao jedinim koji je Hrvatsku odveo na dva velika natjecanja. Sačuva li Hrvatska prednost protiv Turske, Bilić će u kvalifikacijama imati učinak poput Ćire - jedan neuspjeh, jedan direktan plasman i jedan plasman kroz kvalifikacije, a uzimajući u obzir i dobar nastup na Euru kao i sve pozitivno u prvom mandatu - Bilićeva ukupna ocjena bila bi pozitivna, između 3 i 4, ovisno o rezultatu u Ukrajini i Poljskoj. A s druge strane, uz neuspjeh protiv Turske mnogi bi njegovu eru ocijenili s nedovoljan, a čak i pozitivci bi mu teško dali više od -2. Srećom po Bilića, u Turskoj je stisnuo sve dobre gumbe, a momci su mu povjerenje nagradili velikom partijom.

Bernard Jurišić: Sigurno bi puno promijenio percepciju Bilićevog izborničkog opusa, jer je ogromna razlika odvesti reprezentaciju na dva od tri velika natjecanja i ne odvesti na dva od tri velika natjecanja. Bilić je nakon Ćire Blaževića drugi najdugovječniji hrvatski izbornik u povijesti, a kao i svaki drugi trener s bilo kojom momčadi na svijetu - imao je i uspona i padova. Ako se plasiramo na Euro 2012 - usponi će ipak prevagnuti.

Borna Rupnik: S obzirom da se prije početka kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine od Bilića tražio i očekivao plasman u Poljsku i Ukrajinu, prolaz pored Turske iz te mu perspektive neće donijeti velike "bonus bodove". No, nakon svih kvalifikacijskih muka, pogotovo ponovi li Hrvatska još jednu dobru partiju i tako se plasira na završni turnir, Bilića će se ponovno gledati znatno pozitivnijim očima. Prilika za cjelokupnu ocjenu Bilićeve ere stoga će uslijediti tek poslije EP-a, iako mu dva od tri velika natjecanja u džepu svakako zahtijevaju pozitivne komentare i ugođaj uspjeha.