Štimčev hazard zasjenio i belgijskog

Utišana belgijska euforija

U nogometnom svijetu to nešto znači. Isto kao što nešto znači činjenica da je Hrvatska deveta, a Belgija 40. reprezentacija Fifine rang ljestvice. Recite slobodno da to ne znači previše, ali griješite. Znači, itekako. Znači da bez obzira koliko potentna i potencijalna belgijska reprezentacija bila, u glavama njihovih igrača u 80., 85. ili 90. minuti susreta ipak zuji logična podsvjest. "Bod protiv Hrvatske je dobar, ne pretjerujmo da ne bismo izgubili i njega".

Belgija se na krilima euforije i apsolutno zanimljive, potentne mlade momčadi pokušala već na startu kvalifikacija nametnuti prvim favoritom skupine. Remi s Hrvatskom spustio ih je s oblaka i skresao im krila na kojima su lebdjeli od trijumfa u prijateljskoj utakmici protiv Nizozemske. Jako je važno što nisu u prva dva kola otišli na šest bodova, a ništa manje važna nije ni činjenica da je Štimčeva Hrvatska Wilmotsovoj Belgiji poručila da se hrvatsko iskustvo i kvaliteta itekako mogu nositi s belgijskom mladošću i milijunskim transferima.

Štimčeva i Bilićeva Hrvatska

E sad - "Štimčeva Hrvatska". Nakon tri utakmice Igor Štimac u svom izborničkom životopisu ima poraz, pobjedu i remi. "Troznak", baš prikladan za sve ono što je "Štimčeva Hrvatska" prošla u ovih mjesec dana. Loše izdanje i "pljuska" protiv Švicarske, malo manje loše izdanje i pobjeda protiv Makedonije, pa na koncu još nešto manje loše izdanje i bod u Belgiji. Uzlazni trend? Da, može se tako reći.

Zanimljivo je, međutim, da je Igor Štimac najbolji rezultat (a to je bod u Belgiji više nego pobjeda protiv Makedonije), a i dojam, postigao u utakmici u kojoj je "Štimčeva Hrvatska" najviše sličila "Bilićevoj Hrvatskoj".

Od prvog dana Štimac se iznimno trsio kako bi pokazao "urbi et orbi" kako on nije Slaven Bilić. Kao da ih je itko i miješao. Hrvatska je šest godina bila u jednom sustavu i Štimčeva odluka da sve to "razbuca" i pokuša nešto novo dovela ga je do užasnog starta protiv Švicarske i teške muke protiv Makedonije. Kad se u Bruxellesu vratio formaciji i idejama koje ranije provodio i Bilić - Hrvatska je izgledala najbolje u njegovih 270 minuta. Ne savršeno - ali dosad najbolje.

Bilo je suludo sa Štimčeve strane mijenjati stvari iz temelja - samo zato da bi se promijenile. Bilić je Štimcu ostavio definiran kadar, a grupu od 20-ak igrača, koji za Hrvatsku imaju po 60, 75 ili 97 nastupa za reprezentaciju, bilo je iluzorno iz temelja "okrenuti" u samo nekoliko dana Štimčevog mandata. Iluzorno i - nepotrebno.

Kockanje s Radoševićem

To je vjerojatno i jedan od glavnih razloga zbog kojih je Josip Radošević postao najmlađi debitant u povijesti hrvatske reprezentacije. Ako već ne može "promijeniti" Modrića, Srnu ili Vukojevića, Štimac je Radoševićem u prvoj postavio odlučio provesti svoje ideje koje će ga "distancirati" od Bilića. Komentator Štimac često je Bilića "prozivao" za "ziheraštvo". A Štimac je puno toga, ali "ziheraš" svakako nije.

No, bez obzira na to, Štimčevo "kockanje" s uvrštavanjem "klinca" koji je još prije par mjeseci bio u Hajdukovoj juniorskoj momčadi u utorak ujutro zvučao je suludo. Zar dojučerašnji junior ispred barem trojice igrača koji godinama igraju u Ligama petice, Ligi prvaka, Europskim prvenstvima? Štimac je pošto-poto htio napraviti nešto novo. Nešto po čemu će ga se pamtiti, pa makar na kocku stavio možda i najvažniju utakmicu hrvatske reprezentacije u ovim kvalifikacijama.

Radošević je u Bruxellesu, protiv "gladne" i "napaljene" Belgije defanzivno odradio sve što je Štimac od njega tražio. Partija u Bruxellesu potvrdila je da je "mali" gotovo nestvarno mentalno stabilan i discipliniran za nekoga tko iza sebe nema ni 20 seniorskih utakmica u karijeri. Da je nešto ovakvo izveo Ćiro Blažević i ostao neporažen - zacijelo bi bio "veliki mag s čeličnim mudima".

Pukovnik ili pokojnik

Štimac je saznao da "mali" Radošević ne pati od treme i ne impresionira se velikim imenima, da može odraditi defanzivne zadaće i da može "trčati do sutra". Međutim, tek će se vidjeti kakav će kolateralni efekt proizvesti njegovo uvrštenje u hrvatsku nogometnu elitu. Hoće li "dobivanje" Radoševića značiti "gubitak" Vukojevića ili Rakitića i je li "mali" doista sposoban već danas biti "prvi do Modrića" u veznom redu Hrvatske?

Ili je Štimčeva "šok terapija" trebala pokazati "uljuljanim" hrvatskim reprezentativcima da kod njega nitko neće biti ni nedodirljiv ni nezamjenjiv i da "stara slava" kod njega ne postoji?

Pranjić je prekrižen nakon Splita, Rakitić javno prozvan nakon Zagreba, Eduardo usprkos gromoglasnim Štimčevim najavama nije dočekao niti minutu u Bruxellesu. Hoće li zaista reprezentativni status ovisiti od utakmice do utakmice? Ili će i Štimac, poput svog trenerskog "mentora" Ćire, imati svoje "Pakasine" i "Cvitanoviće"?

Bilić je svoj izbornički mandat temeljio na sustavnosti i hijerarhiji. Štimac je svoj započeo prilično kockarski. U Bruxellesu je Štimčev hazard zasjenio čak i belgijskog Hazarda. Kako će proći promjena ambijenta u hrvatskoj nacionalnoj momčadi - saznat ćemo uskoro.

A Igor Štimac će s tim u vezi proći onako kako i igra. Ili će biti "pukovnik" ili "pokojnik". Trećeg nema.