Želi li Hrvatska na Svjetsko prvenstvo u Brazil, ne smije izgubiti od Makedonije i Belgije

S Makedoncima je hrvatska nogometna reprezentacija počela "ratovati" tri mjeseca nakon najvećeg uspjeha i bronce u Francuskoj 1998. U kvalifikacijama za EP 2000. imali smo u skupini i Makedonce i Srbe (kojima su tada još pomagali i Crnogorci) i otočku reprezentaciju, samo što umjesto Irske sad imamo i Škote i Velšane. Znamo kako je tada završilo, nismo se plasirali u Belgiju i Nizozemsku, pa je sad dobro vrijeme za "poravnati neke račune".

Makedonci su nam tada "uzeli" ključna dva boda u Skopju, u utakmici koja je protekla u rijetko neprijateljskom okruženju. Nakon što nas je Šuker doveo u prednost u 19. minuti, Makedonce je Hristov u 80. minuti odveo u delirij, a pokazalo se kasnije - Srbe i Crnogorce na Europsko prvenstvo.

Koliko će Makedonci biti "tvrd orah" pokazala je već i zagrebačka utakmica osam mjeseci ranije. Tada je stvar u svoje noge preuzeo kapetan Zvone Boban i s dva pogotka trasirao put prema pobjedi od 3:2, koja nas je barem malo umirila nakon početnog poraza u Dublinu na startu kvalifikacija.

Slijedile su dvije prijateljske utakmice od kojih se prva igrala u Šibeniku (jedina zasad utakmica A reprezentacije u Krešimirovu gradu), iako je šaroliki sastav više sugerirao da su u pitanju B selekcije. Završilo je 2:2, a Hrvatsku je od neugodnog poraza spasio Srđan Andrić.

U uzvratu u Skopju Ivan Klasnić postigao je svoj prvi od 12 pogodaka za Hrvatsku i osigurao zasad jedini hrvatski trijumf u Makedoniji.

Za razliku od kvalifikacija za EP 2000, osam godina kasnije Makedonci HRvatsku nisu zaustavili u plasmanu na EURO 2008. U Zagrebu je opet bila "živa muka", Makedonci su pogotkom bivšeg igrača Hajduka i Dinama Goce Sedloskog imali prednost na poluvremenu, a Goran Pandev igrao je vrhunsku utakmicu.

Na poluvremenu Slaven Bilić je ubacio Darija Srnu na teren, a ovaj mu je uzvratio "simultankom". U njegovoj je režiji najprije došlo izjednačenje, a potom i pobjednički pogodak Eduarda da Silve dvije minute prije kraja.

Uzvrat u Makedoniji igrao se po teškom, zaleđenom travnjaku, a Hrvatska je držala potrebnu nulu u prvih 45 minuta, što joj je bilo dovoljno. Na poluvremenu je stigla vijest da Rusija nije pobijedila Izrael, što je značilo da Hrvatska prolazi na EP bez obzira na ishod utakmice u Skopju.

Naši su u drugom poluvremenu "povukli noge", pokušali izbjeći neku težu ozljedu uslijed oštrih nasrtaja još jednom do krajnjih granica napaljenih Makedonaca i štedili snagu za sad već slavni izlet na Wembley četiri dana kasnije. Makedonci su postigli dva pogotka u drugom dijelu i proslavili pobjedu kao da su se oni, a ne Hrvatska, plasirali u Austriju i Švicarsku.

Zanimljivo je pogledati i kako je dosad prolazila Hrvatska s obzirom na start u kvalifikacije. Kvalifikacije za dva velika natjecanja na koja se nismo plasirali otvorili smo porazom u Irskoj (EP 2000.) i domaćim porazom od Engleske (SP 2010.). Doduše, poraz od Engleske došao je nakon pobjede protiv Kazahstana četiri dana ranije, no bio je to "vezani termin" u kojem je Hrvatska odigrala dvije utakmice u četiri dana. U ostalim početnim utakmicama ili startnim "vezanim" utakmicama Hrvatska nikad nije bivala poražena. I uvijek se plasirala na veliko natjecanje.

To je sasvim jasno upozorenje Igoru Štimcu i njegovim trupama. Želi li u Brazil 2014., Hrvatska na startu kvalifikacija protiv Makedonije i Belgije ne smije doživjeti poraz.