Znaju iznenaditi, znaju razočarati

Ne računajući period Jugoslavije prije Domovinskog rata, Srbija je jedna vrlo mlada i prilično neiskusna reprezentacija. Baš kao, uostalom, i Hrvatska.

Srbi su, doduše pod različitim imenima (Jugoslavija, Srbija i Crna Gora), do sada nastupili na tri europska i dva svjetska prvenstva, a najbolje rezultate ostvarili su 2000. na Euru (četvrtfinale) i 1998. dok su pod nazivom Jugoslavija igrali osminu finala Mundijala.

Prošle godine u Južnoafričkoj Republici zauzeli su posljednje mjesto u skupini s Njemačkom, Ganom i Australijom, ali jedinu pobjedu ostvarili su baš protiv favoriziranih Nijemaca, što hoće reći da su protiv jačih suparnika "nabrijaniji", a da protiv slabijih znaju prosipati bodove. Možemo to nazvati "balkanskim sindromom" jer su reprezentacije iz ovog podneblja poznate po sličnim "grijesima".

U aktualnim kvalifikacijama za Euro 2012. godine trenutno su trećeplasirani u skupini s Italijom, Slovenijom, Estonijom, Sjevernom Irskom i Farskim Otocima. Razlog tome su oni listopadski neredi njihovih navijača u Genovi početkom utakmice protiv Italije. Utakmica je prekinuta poslije samo šest minuta te je registrirana rezultatom 3:0 za domaćina.

Poslije šest odigranih utakmica Srbija je kao što smo rekli treća s tri boda manje od drugoplasirane Slovenije, koja ima utakmicu više, te šest manje od vodeće Italije, koja ima jednaki broj utakmica. Do kraja kvalifikacija Srbija gostuje u Sjevernoj Irskoj i zatim dočekuje Farske Otoke i Italiju, a u posljednjem kolu putuje u Maribor na noge Sloveniji i to bi, realno, mogao biti odlučujući dvoboj za drugo mjesto.

U prilog onoj tezi da Srbi znaju kiksati protiv slabijih suparnika ide podatak da su u kvalifikacijama za Euro 2012. kod kuće izgubili od Estonije i potom u Tallinnu odigrali skromnih 1:1. Tijekom godina Srbija je vrlo rijetko gubila na svom terenu (uglavnom je igrala u Beogradu) i taj poraz od Estonaca bio je njihov prvi u kvalifikacijskoj utakmici još od, vjerovali ili ne, 25. travnja 2001. godine kada su kao Srbija i Crna Gora izgubili od Rusije.

U tih posljednjih deset godina iz Srbije se s tri boda između ostalih nisu vraćali Talijani, Španjolci, Portugalci i Francuzi, što dovoljno svjedoči o Beogradu kao "vrućem" terenu. No, u gostima je, osim u Tallinnu, Srbija bodove znala gubiti i protiv puno slabijih suparnika poput Litve, Armenije, Kazahstana i Azerbajdžana.

Srbija danas ima po imenima odličan igrački kadar. Dovoljno je samo spomenuti za koje klubove pojedini igrači nastupaju - Manchester United, Chelsea, Liverpool, Manchester City, Inter, Juventus, Borussia Dortmund, PSG, Olympiakos, Zenit...

Uglavnom se tu radi o iskusnim i prekaljenim igračima s puno utakmica u nogama, poput kapetana Dejana Stankovića. U obrani, koja je u kvalifikacijama za prošlogodišnji Mundijal primila samo osam pogodaka u deset utakmica, stožerni igrači su Nemanja Vidić i Branislav Ivanović, a kada znamo da su tu još Aleksandar Kolarov (Man. City), Neven Subotić (Dortmund), Aleksandar Luković i Antonio Rukavina, onda taj podatak nije nikakvo iznenađenje.

Osim već spomenutog Stankovića, za poziciju u veznom redu konkuriraju između ostalih još Zdravko Kuzmanović, Zoran Tošić, Miloš Krasić i Milan Jovanović. U napadu su udarne igle Nikola Žigić, Marko Pantelić i Danko Lazović, a sve više kuca na vrata i Ajaxov Miralem Sulejmani. Na vratima je najčešće Partizanov Vladimir Stojković, a izbornik je od rujna prošle godine Vladimir Petrović, jedna od legendi Crvene zvezde.

Sve u svemu, vrlo impresivna družina. Družina koja će, u kakvoj god formi bila, u utakmicu protiv naših ući maksimalno "nabrijana" i motivirana i protiv koje će te dvije utakmice biti pravi "ratovi". Psihički i taktički.