Mogu li Argentinci do kraja?

Završeno je treće kolo odnosno prvi krug natjecanja na Svjetskom prvenstvu pa je vrijeme za novi poredak najboljih momčadi na ovom natjecanju - Power rankings. Što se promijenilo u odnosu na situaciju nakon drugog kruga? Jesu li i dalje južnoamerikanci "glavni"? Idemo redom...

"Au revoir Francuska", reklo je Svjetsko prvenstvo izabranicima Raymonda Domenecha i posramljene, potučene i pobijeđene poslalo kući. Tko je kriv? Ma svi; bolje je pitanje - tko nije? Od izbornika do igrača koji su, a isto se znalo i prije, raspoređeni u klanove te se slažu poput brazilskih bandi umjesto suigrača. Ako je nekoga iznenadilo što je Nicolas Anelka bio jedan od "kolovođa" - nije trebalo.

Neosporno vrlo dobar nogometaš bezbroj puta je pokazao kako mu "nešto nedostaje u glavi" s time da to "nešto" nije potreba za glupim potezima. Anelka je bio jedna od prvih kupovina Arsenea Wengera te je kao perspektivni 17-godišnjak došao u London iz PSG-a, zabio prvi gol Manchester Unitedu i sve je bilo super, no onda je - počelo. Tražio je veću plaću, dobro izvrijeđao sve trenere, odbio trenirati i na koncu prešao u Real Madrid. U Madridu - ista priča: super početak, pa "nedostatak" motiva i sve ostalo po shemi koju vjerno prati cijelu karijeru. Činilo se kako je u Londonu našao svoj mir, no na SP-u je pokazao svoje pravo lice, a koliko je motiviran za nogomet odlično dokazuje činjenica što je 2004. rekao kako bi rado do kraja karijere igrao u - Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Spojite njega s Gallasom i ostalim "simpatičnim" igračima Francuske - ne može dobro završiti; posebno kada ne ide. Francuzi su se dobrano osramotili, no to ne umanjuje odličan rezultat Urugvaja, a ne mogu riječima uopće opisati koliko mi je bilo drago što njihova posljednja utakmica s Meksikom nije završila 0:0 kako su "svi znali da bude". Što se tiče skupine B, Argentina je odmorila igrače i došla do pobjede nad Grčkom, a Južna Koreja pokazala kako afričke momčadi, u ovom slučaju Nigerija, nemaju što tražiti među 16 najboljih.

Odličan nastup zemalja sa istoka potvrdio je Japan koji je u izravnom dvoboju na Hondin pogon dobio Dansku i prošao dalje dok je Nizozemska upisala još jednu pobjedu i, kao i Argentina, uvjerljivo s tri pobjede prošla dalje. Ispadanje Francuza, gledano nastupe u kvalifikacijama, nije tako veliko iznenađenje, no zato ispadanje aktualnih svjetskih prvaka, Talijana, svakako jest.

Marcello Lippi je bio tvrdoglav i - izgubio. Nije htio popustiti i okosnicu reprezentacije činili su mu igrači (dragog mu) Juventusa i nije dobro završilo. Slovaci su kao neki moderniji model nogometaša prošli preko Italije, dobili ih 3:2 i poslali kući. Šok? Voljeli Talijane ili ne - svakako da jest. U svakom slučaju, dobra vijest za naš turizam jer su Slovaci diljem naše obale u skladu s uspjehom slavili svoje reprezentativce.

Od utakmice Brazil - Portugal se puno očekivalo, no osim nekoliko startova prikladnijih sportovima u kojima se "igra" jedan na jedan - nismo vidjeli ništa. Naravno, teško je bilo puno očekivati kada je remi zapravo odgovarao i jednima i drugima odnosno bolje je reći - poraz nije odgovarao nikome. Vidjeli smo tek da Lucio može istući stvarno svakoga jer nakon što je u dresu Intera izmlatio igrače Barcelone, u petak navečer je Cristiano Ronaldo točno znao kako su se Katalonci osjećali.

Kad smo već kod Katalonaca, šest igrača Barcelona krenulo je za Španjolsku protiv Čilea i došlo do pobjede koja im je donijela drugi krug. Utakmica bi bila zanimljivija da su kojim slučajem informacije s druge utakmice između Švicarske i Hondurasa govorile kako Švicarci uvjerljivo vode, no i ovako smo mogli vidjeti kako Španjolci, ali bome i Čileanci, mogu daleko.

Prognoza iznad potpisanog za drugi krug bi glasila: polufinala SAD – Brazil i Argentina – Španjolska, a onda – tko zna. Za nešto više od dva tjedna ćemo saznati koliko smo nakon skupina bili blizu konačnom poretku, no prema rezultatima, prikazanoj igri te, naravno, subjektivnom dojmu - ovih osam reprezentacija je pokazalo najviše u prve tri utakmice: Oni i Španjolci su mi se činilo kao najveći favoriti prije prvenstva, a prednost sam davao Europljanima tek zbog Maradone. Na sreću po Argentince, dok se ostatak svijeta uglavnom rugao njihovom izborniku, igrači u njemu vide pravog vođu, idola većine njih i - igraju sjajno. Iskreno, i dalje sumnjam da je Maradona odličan trener niti ne vjerujem da će za par godina voditi ozbiljan europski klub, no Argentina je lakoćom upisala tri pobjede, napad im je sjajan, veza čvrsta, obrana solidna, a Messi - jednostavno uvjerljivo najbolji igrač svijeta i šire okolice. Nisu odigrali ništa posebno protiv Portugala, no to je Dungin Brazil koji - izluđuje Brazilce. Prilično sam siguran da ste Dungu prije utakmice s Portugalom pitali bi li uzeo 0:0 da bi bez razmišljanja pristao. S druge strane, još sam sigurniji kako bi barem 150 milijuna Brazilaca odbilo i išlo na pobjedu. Zato je Dunga izbornik, zato se Brazil lako kvalificirao na Svjetsko prvenstvo i zato Brazil ima itekako kvalitete otići do kraja. Nekako se Nizozemci "šuljaju", igraju bez pritiska, kao cijelo vrijeme čekaju Robbenov povratak i rijetki su oni koji ih vide u samoj završnici, no Marwijkova Nizozemska je nešto novo. Čvrsta i konkretna, a ostao im je njihov stil nogometa i tri pobjede na Svjetskom prvenstvu zaista vrijede. Opet, unatoč tome što poznam dosta simpatizera Sneijdera i društva - mislim da nemaju kvalitetu doći dalje od četvrtfinala. Jednostavno - to su Nizozemci. Španjolci baš igraju poseban nogomet koji, barem meni, izgleda sjajno i stvarno ih volim gledati. Bez forsiranja, nepotrebnih dugih loptu, ništa ne ide na silu i bez problema odgađaju napade i kreću iz početka. Naravno, može im se dogoditi (kao protiv Švicarske) d aim ne ide i lopta neće u mrežu, ali mislim da im se neće isto dogoditi dva puta u mjesec dana i vidim ih u polufinalu. Sigurno se neki neće složiti, ali meni Nijemci igraju možda čak i najljepši nogomet u Južnoj Africi. Unatoč porazu od Srbije, protiv Gane su ponovno igrali dobro i zasluženo slavili, a ako još tom dobrom, brzom i lijepom za gledanje nogometu dodamo kako se radi o Nijemcima - jasno je da mogu daleko. Koliko? Nažalost ždrijeb ih u četvrtfinalu šalje na Argentinu koja je bolji, ali vjerujem da će koliko visoko mogu pokazati već u osmini finala kada će kući poslati Gordi Albion. Odličan nogomet su prikazali Čileanci u prve dvije utakmice skupine, a niti protiv favoriziranih Španjolaca svakako nisu razočarali. Igraju vrlo moderan i čvrst nogomet te su definitivno, barem onima koji nisu pratili južnoameričke kvalifikacije – iznenađenje. Šteta što ih ždrijeb već u osmini finala šalje na Brazil koji ih je s ukupnih 7:2 dobio dva puta u južnoameričkim kvalifikacijama. Može li Čile vratiti na Svjetskom prvenstvu ili će dobiti još jednu ”porciju” – saznat ćemo brzo. Ako sam kod Nijemaca napisao da se "neki neće složiti", onda ovdje moram staviti da se "većina neće složiti", ali meni Amerikanci igraju odličan nogomet; možda čak i Top 3 kada bi morao složiti neki popis. Prvo mjesto u skupini donijelo im je najlakši dio ždrijeba i stvarno mislim kako SAD vrlo lako mogu do polufinala. Prvo dobiju Ganu, a potom Južnu Koreju (za koju mislim da će proći Urugvaj), a onda u polufinalu slijedi osveta Brazilu za Kup Konfederacija. Dobro, sad sam možda pretjerao, ali Amerikanci stvarno imaju "lagane" protivnike, istina - za koje su se sami izborili. Mislim da će oni, na moje zadovoljstvo, jako daleko. Više ni sam ne znam koliko sam puta rekao kako Englezi neće osvojiti Svjetsko prvenstvo, ali onda pogledam Fabija Capella i moram ih staviti na ovaj popis. Ako je Talijan napokon shvatio kako Heskey nije dovoljno dobar igrati za reprezentaciju i ako, ja mislim da neće, dobiju Njemačku - sve se mijenja. Atmosfera u ekipi će biti sjajna, protiv Argentine u četvrtfinalu im zaista neće trebati posebni motiv i ako se tako gleda - mogu i oni do kraja. Naravno, sve je moguće ako se postavi na takav način, no realno je da Englezi putuju kući već u nedjelju navečer.