Susjedova zelena ili manje zelena trava

Nogomet uistinu zna biti okrutna igra. Četiri godine čekate Svjetsko prvenstvo, imate samo tri prilike u skupini izboriti ostanak na životu, a onda vas na krivi put skrene jedan detalj koji nikako niste mogli uvrstiti u svoje planove. Isto tako, nogomet uistinu zna biti prekrasna igra. Nikoga ne oduševite, vjerojatno ni sami sebe, a teren napustite s iznimno bitnom pobjedom u džepu.

To su na svojoj koži najbolje osjetili naši sjeverni i istočni susjedi, Slovenci i Srbi, koji će nakon prilično sličnih susreta protiv Alžira i Gane na kontu imati zlatna tri, odnosno teško nadoknadivih nula bodova.

Slovenija je izjednačenu utakmicu dobila zahvaljujući slaboj reakciji alžirskog vratara Fawzija Chaouchija, koji je krenuo putevima Roberta Greena i osigurao svoje mjesto barem na YouTubeu, kad već nije u srcima navijača svoje reprezentacije. Koliko je vrijedan bio gol Roberta Korena najbolje pokazuje činjenica da Slovenci u sljedećih 90 minuta mogu napraviti možda i odlučujući korak prema osmini finala.

Srbija je izjednačenu utakmicu izgubila zahvaljujući neshvatljivoj pogrešci svog veznjaka Zdravka Kuzmanovića, koji se zaželio rukometa i darovao Gani jedanaesterac. Asamoah Gyan nije imao milosti, a Srbi će popravne ispite imati protiv Njemačke i Australije. Nije nemoguća misija, ali je vraški teška misija.

A cijela je priča utoliko zanimljivija što je Sloveniju s igračem više ostavio Abdelkader Ghezzal jednako nepotrebnim igranjem rukom, dok je Srbiju s igračem manje ostavio Aleksandar Luković nakon zapravo sasvim nepotrebnog prekršaja daleko od opasne zone.

I nije to sve: Srbija je prije početka prvenstva slovila za momčad koja bi trebala postići veće uspjehe od Slovenije.

Ti su današnji dvoboji još jednom dokazali zašto je nogomet, bez obzira u kakvoj ga formi prezentirala 22 čovjeka na terenu, najpopularniji sport na svijetu. Usprkos igri koja je uglavnom bila daleko od briljantne, o potezima s te dvije utakmice moći će se, po želji, razgovarati još danima.

I bez obzira je li netko u Hrvatskoj na svjetskoj smotri iz povijesno-zemljopisno-društvenih-i-ostalih razloga odlučio podržavati ove dvije reprezentacije ili upravo njihove protivnike, teško se može reći da mu je po posljednjem sudačkom zvižduku nedostajalo bar nekakvih emocija.