Villa zasjenio Ronalda

Tko god je očekivao lagani prolaz pored Portugala nije dovoljno pratio Portugalce, kako na ovom SP-u, tako i prije njega. Ni inače odlični Brazil nije ozbilnije prijetio odličnom Eduardu, pa je bilo teško za očekivati da se Španjolska prošeće pored portugalskog izazova bez problema.

Iako je Cristiano Ronaldo portugalski čovjek za naslovnice, forte te momčadi su vratar, odlični stoperi Carvalho i Alves, potom bekovi i defanzivni dio vezne linije. Portugal na papiru možda izgleda opasnije prema naprijed, možda nam je i od vremena Luisa Figa u glavi ostao taj razigrani Portugal, no Queirozov sastav ističe se prvenstveno organiziranom, discipliniranom defanzivom.

Španjolci su to uspjeli probiti, premda iz zaleđa (možda teško vidljivog, ali samo još jedan prilog akciji ”Dovedite nogomet u 21. stoljeće”), i tako se plasirati u četvrtfinale. Akcije španjolske, koje su nakon prvog ogleda sa Švicarskom izgledale prilično tmurno, sada opet rastu visoko, posebno jer ždrijeb dalje donosi Paragvaj. Nisu ni Paragvajci zalutali u četvrtfinale, ali da mogu birati među ovih sedam protivnika – vjerojatno bi svi Španjolci izabrali upravo njih.

Španjolska, možda, ne briljira kao što su neki očekivali, niti igra na razini Barcelone. Razloga je sigurno puno, od toga da Torres očigledno tek hvata formu, da Xaviju ipak malo bolje leži povučenija uloga kada drži sve konce u svojim rukama, da se i kod Španjolaca osjeti ta dugačka sezona koja umara do krajnjih granica nositelje igre u velikim klubovima.

No, nije ni moguće odigrati sedam veličanstvenih utakmica na ovakvom natjecanju gdje je svaki protivnik težak na svoj način. Nije Španjolska ni na Euru uvijek bila briljantna, ali je svima u sjećanju ostala demontaža Rusije u polufinalu i relativno lagana pobjeda nad Njemačkom u finalu; prije toga su i Španjolci muku mučili s protivnicima, posebno s Talijanima u četvrtfinalu.

Uostalom, lako je moguće da su Španjolci svoju najbolju utakmicu odigrali protiv Švicarske kada su izgubili; najviše šansi, najkvalitetniji posjed lopte, najbolja kontrola utakmice. S druge strane, Čile je prvih pola sata nadigrao Španjolsku, ali Španjolci su u toj utakmici slavili.

I prisjetili se da je najvažnije ipak – pobijediti.

Ova momčad to zna i to dokazuje. Španjolski učinak u posljednjih 50-ak utakmica je zaista poseban, a njihova reakcija na početni poraz također pokazuje da se rado o karakterno vrlo snažnoj momčadi. I ako se pogledaju učinci Barcelone i Reala ove sezone, onda je jasno da je Španjolska prepuna igrača koji iz tjedna u tjedan pobjeđuju, jer u europskim prvenstvima ove sezone nitko nije slavio tako redovito kao ta dva kluba.

Španjolska je često imala dobru momčad, često je igrala fini, tehnički dotjerani nogomet, ali nije uvijek imala pobjednički karakter. Ako je trebalo izgubiti od Južne Koreje na jedanaesterce – Španjolci su tu. Ako je trebalo osvojiti bod za prolazak skupine – Španjolci bi zakazali. Gotovo u pravilu, kada je bilo ”stani-pani”, mogli ste mirne duše novac staviti na protivnika.

Protiv ove Španjolske to ne možete.

Španjolska nije favorit natjecanja, to su priče za prije prvenstva. I Argentina i Brazil i Njemačka i Nizozemska pokazale su puno toga dobroga, a Urugvaj, Gana i Paragvaj pokazali su dovoljno da znamo da svakome mogu zagorčati život.

Ali Španjolska ima momčadsku igru i kvalitetne pojedince (prva dva uvjeta), ali i pobjednički karakter te dobru atmosferu nakon tri uzastopne pobjede kada se igralo pod pritiskom. I zato s optimizmom ulazi u samu završnicu.

Španjolska ima i Davida Villu koji se relativno tiho prometnuo u prvog igrača turnira do sada. Svaka čast Messijevoj nezaustavljivosti, kao i efikasnima Higuainu, Vitteku, Fabianu, Suarezu, Mulleru i Donovanu, ali Villa je sam razbio Honduras prekrasnim pogocima (još je stigao i promašiti jedanaesterac), potom je fantastičnim pogotkom načeo Čile, a sada je odveo Španjolce u četvrtfinale SP-a. Čelnici Barcelone mogu biti itekako sretni što su posao obavili prije početka turnira te si tako uštedili nekoliko milijuna eura.

Ako ovome pridodamo Villin učinak na Euru (s četiri pogotka prvi strijelac turnira), ukupno ”šukerovskih” 42 pogotka u 62 nastupa za reprezentaciju, te fantastičan učinak u Valenciji (više od 100 pogodaka u pet sezona), dojam je da Villu samo manjak klupskih uspjeha sprječava da bude spominjan u društvu onih ”naj-naj”, iza Messija, ali uz bok, primjerice, Wayneu Rooneyju. S transferom u Barcelonu Villa ima priliku i za te klupske uspjehe, koji bi ga prometnuli u jednog od najboljih napadača svijeta. On to kvalitetom već jest, ali u dresu Valencije ne može postati svjetska ikona.

Cristiano Ronaldo je, pak, malo toga dobroga učinio za svoju reputaciju na ovom SP-u. Kvalitete mu nitko ne može osporiti, i u Realu je nastavio nizati pogotke onom istom neumoljivošću iz Manchester Uniteda, ali u JAR-u nije bio čovjek koji može na svojim leđima povući jednu solidnu momčad Portugala prema velikim stvarima, kao što je recimo Zidane učinio s Francuskom prije četiri godine.