Dobri, bolji i najbolji – Hrvatska je protiv Walesa bila insipirirana

Stipe Pletikosa: Dobar dio utakmice besposlen, no na kraju je upisao nekoliko jako dobrih obrana kako bi u svom 99. nastupu za Hrvatsku sačuvao praznu mrežu. Skinuo je odličan udarac glavom Kinga, obranio je i Baleov pokušaj pri kraju utakmice i tako po tko zna koji puta opravdao status hrvatske jedinice.

Ivan Strinić: Uglavnom je dobro odradio neugodan posao čuvanja Balea koji je u dobre prodore uglavnom ulazio onda kada je Strinić ostao na lijevom krilu, a stigao se dosta ubacivati prema naprijed i nekoliko puta uputiti solidne centaršuteve. Onaj najbolji, nažalost, Eduardo da Silva nije pretvorio u pogodak.

Josip Šimunić: Bilo je jasno da na otvorenom prostoru ne može parirati brzini Balea, ali osim tih situacija, standardno siguran, posebno u zraku. Osječka publika pamtit će i klasično "šimunićevsko" poigravanje s protivničkim napadačima, po tko zna koji puta pobjedu je odnijela Joeva perfektna tehnika.

Dejan Lovren: Zbog ozljede je odigrao samo 45 minuta, solidno, bez grešaka i zamjerki.

Darijo Srna: Rastrčan i uporan u ubacivanjima, visokima, oštrima, niskima, "kiflama", kornerima, no uglavnom su na krivom mjestu bili Velšani. Ipak, uvelike je zaslužan za drugi gol – njegova sjajna duga lopta prvo je ponudila Mandžukiću zicer, a potom je izveo korner nakon kojeg je Schildenfeld pucao, a Eduardo u mrežu pospremio odbijenu loptu.

Ivan Rakitić: Jedan od četiri hrvatska veznjaka koja su uspostavila apsolutnu dominaciju nad Walesom i samim time zaslužuje visoku ocjenu. Pokazao da može snažno udariti i ljevicom, možda je nedostajao tek neki bolji zadnji pas za najvišu ocjenu.

Milan Badelj: Dobar potez izbornika Štimca koji je Badelju dao prednost pred drugim defenzivnim veznjacima. Badelj je dobro iskoristio ove prigode u mini-ciklusu, pokazao je da je u HSV-u učinio još korak više u odgovornosti u svojoj igri te je na pragu prvih 11 hrvatske reprezentacije, ovisno jasno i o protivniku. Izbornik mu je dao ocjenu "-10", ovaj minus zbog dvije pete pri kraju utakmice koje su omogućile kontre Walesu, no iako nije zaista bilo za desetku – Badelj je odigrao vrlo, vrlo dobru utakmicu.

Luka Modrić: Glavni dirigent hrvatske igre, brzo je mijenjao stranu, bio siguran na lopti i u posjedu, opravdao očekivanja koja Hrvatska ima od svog vodećeg igrača. Modrić nije strijelac, niti je klasična desetka, ali je među najzaslužnijima što Hrvatska ovako može dominirati protiv suparnika.

Ivan Perišić: Posebno uočljiv u prvih 10 minuta nastavka kada je uz malo više preciznosti mogao postići hat-trick i izboriti crveni karton. Nije tako "pao grah", ali Perišić je postao standardni prvotimac Hrvatske i čuva tu poziciju brzinom, probojnošću i okomitošću.

Mario Mandžukić: Pokazao još jednom da Hrvatska ima nasljednika Ivice Olića u segmentu "trčanje do besvijesti". Na taj način Mandžo je slomio otpor Walesa, a zaista je fascinantno da je i u sudačkoj nadoknadi bio sposoban za sprint preko pola terena i dobar udarac iz voleja. Odskače fizičkim mogućnostima, danas je među najspremnijim i najagilnijim napadačima svijeta. Ima, naravno, još dosta toga za raditi u kombiniranju s drugim igračima, bilo je prostora za više opasnijih pokušaja prema suparničkom golu.

Eduardo da Silva: Bit će sretan s pogotkom, ali i nesretan jer je u pravoj formi mogao postići još 3-4. Pokazao je po tko zna koji puta da ima dobar nos za gol, u niz navrata je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali slaba minutaža u Šahtaru utjecala je na njegovu igru i na kraju na realizaciju. Bez obzira na pogodak, Eduardo je mogao učiniti i više za svoj status u gustom napadačkom korpusu iako će Štimac zasigurno poštovati činjenicu da se Dudu našao u puno prigoda.

Gordon Schildenfeld (od 46. minute): Nastavio gdje je Lovren stao, siguran i beskompromisan u obrani. Pokazao da je prilično opasan u prekidima. Nakon njegovog udarca pao je drugi gol, a još jednom je opasno zaprijetio velškim vratima.

Niko Kranjčar (od 78. minute): Ako je jedan igrač mogao biti nezadovoljan svojim nastupom, onda je to Niko Kranjčar koji u 15-ak minuta nije pokazao reprezentativnu razinu koncentracije niti inspiraciju kakva je krasila cijelu momčad. Kao da ni fizički ni psihički nije bio stopostotno spreman, a s obzirom na prošireni kadar kojim barata Štimac, možda će ga takav neuvjerljiv nastup koštati u budućnosti.

Domagoj Vida (od 86. minute): Ušao kako bi pobrao pljesak svoje osječke publike, nije imao puno prigoda za iskazivanje na travnjaku.