Rusi se nakon 12 godina čekanja vraćaju na veliku scenu

12 godina Rusi su čekali na ponovni povratak na SP. U Brazil ih je odveo Fabio Capello, trener ogromnog iskustva i jedan od najboljih svjetskih stručnjaka.

Upravo Capella većina će označiti kao najveću rusku snagu. Talijanski stručnjak ima ogromno iskustvo rada u klubovima i reprezentacijama, njegovi rezultati govore sami za sebe i upravo njegova sistematičnost u pripremama bit će nešto što će Rusiji donijeti napredak.

Capello je objavom popisa od 30 igrača koji kandidiraju za nastup na Svjetskom prvenstvu ponešto iznenadio, posebno pozivanjem Pavela Pogrebnjaka, visokog napadača engleskog Readinga, koji je posljednje minute za rusku reprezentaciju odradio na Europskom prvenstvu u Ukrajini i Poljskoj kada je zaigrao 19 minuta u porazu protiv Grčke 1:0.

Nakon toga više nije pozivan, no solidni nastupi tijekom ove sezone i 13 pogodaka u Championshipu priskrbili su mu mjesto među kandidatima za Brazil kao jedinom igraču od njih 30 koji nastupa van Rusije.

Nakon nekoliko izleta prema Engleskoj posljednjih nekoliko godina koji su bili mahom neuspješni, ruski igrači su se redom vratili u svoju ligu i svi oni najbolji nastupaju za ruske klubove.

Capello se pri izboru nije vodio imenima već je pozvao one koji bi mu mogli najviše koristiti pa su tako bez Svjetskog prvenstva ostale zvijezde poput Andreja Aršavina i Romana Pavljučenka. Aršavin je u dresu Zenita imao sezonu toplo-hladno dok s druge strane Pavljučenko nije niti sjena onog igrača koji je iz Rusije otišao prema Engleskoj. U Lokomotivu nije potvrdio status rasnog golgetera i ove sezone stao je na svega šest pogodaka.

Zanimljivo da Lokomotiv kao momčad koja se s CSKA i Zenitom bori za naslov prvaka ima samo jednog kandidata za rusku ekspediciju u Brazilu. Riječ je o Aleksandru Samedovu koji igra jako dobro u klubu, ali i u reprezentaciji gdje je važan član Capellove postave. Pozivu se nadao i branič Roman Šiškin dok bi na popisu vjerojatno bio i Dmitri Tarasov, no njega je zaustavila teška ozljeda križnog ligamenta.

Čak 18 igrača dolazi iz CSKA, Dinama i Zenita, svaki od ta tri kluba daje po šest reprezentativaca i Capello neće imati toliko muke oko uigravanja reprezentacije. Igrači se predobro poznaju, praktički cijelu godinu su zajedno i to je definitivno plus.

Put do Brazila

Kvalifikacijska skupina u koju je Rusija bila smještena nije bila najjednostavnija. U kvalifikacije su ušli bez statusa favorita koji su ponijeli Portugalci, međutim Portugal nije briljirao tijekom kvalifikacija i Rusija je to iskoristila. U posljednjem kolu trebala je barem remi na gostovanju u Bakuu kod Azerbajdžana i do njega je došla zahvaljujući golu Romana Širokova.

Tijekom kvalifikacija Capellova momčad izgledala je dobro izuzev u susretu protiv Sjeverne Irske koji je nenadano izgubila. Upisala je sedam pobjeda uz remi s Azerbajdžanom na kraju kvalifikacija te poraze od Sjeverne Irske i Portugala s po 1:0. U tih sedam pobjeda, samo je dva puta slavila s minimalnim rezultatom u ostalim susretima apsolutno nadigravši svoje protivnike.

Ranije je Rusija imala dosta problema u obrambenoj fazi, međutim dolaskom Capella i to se promijenilo te je u kvalifikacijama primila tek pet pogodaka. Velike zasluge za to idu obrambenoj okosnici momčadi koju čine Akinfejev, Berezucki i Ignaševič, igrači koji već godinama igraju zajedno i predobro se poznaju.

Prvi strijelac u kvalifikacijama bio je iskusni Aleksandr Keržakov koji ima europsko iskustvo još iz vremena dok je nosio dres Seville, a glavni konkurent za poziciju središnjeg napadača bit će mu Aleksandr Kokorin koji ga je slijedio s četiri pogotka.

Kvalifikacijski ciklus tako su završili kao prvoplasirani u skupini s bodom više od drugoplasiranog Portugala koji je morao u dodatne kvalifikacije na noge Ibrahimovićevoj Švedskoj.

Odlazak iz Rusije za nadogradnju talenta

Rusija nema onu jednu klasičnu zvijezdu koja odskače iz momčadi, njezina prva zvijezda je Fabio Capello. S igračke strane tu je niz odličnih momčadskih igrača, međutim ne i velikih zvijezda.

Alan Džagojev koji je eksplodirao još 2011. godine, od tada je velika zvijezda u svojoj zemlji, međutim igrački nije otišao onako visoko kako su mu predviđali.

Dok je kod Guusa Hiddinka uživao veliko povjerenje, Fabio Capello je malo "trenirao strogoću" na njemu državši ga između klupe i travnjaka, no i sam Capello rekao je kako je to dobro za Džagojeva i njegovo odrastanje.

U posljednjih sezonu i pol imao je dosta problema s ozljedama i suspenzijama zbog izravnih crvenih kartona i bilo je problema s hvatanjem ritma utakmica. Taman kada bi spojio nekoliko dobrih nastupa, nešto bi ga udaljilo od travnjaka i morao je kretati ispočetka.

Nema nikakve dvojbe da je Džagojev uz Kokorina najveća nada ruskog nogometa. Igrač je koji može u svakom trenutku riješiti utakmicu odličnim ulascima iz drugog plana, iskoristiv je na svim pozicijama u veznoj liniji i samim time još korisniji za momčad. U Poljskoj i Ukrajini pokazao je veliki dio svojeg potencijala, međutim od tada nije napredovao koliko se to očekivalo.

Za potpuno potvrđivanje kvalitete i podizanje igre na višu razinu, Džagojevu bi bilo najbolje da se preseli u neki jači europski klub. Iako u Moskvi ima sve što poželi, nedostaje mu konstantno igranje na visokoj razini, treniranje s najboljim igračima i podizanje svoje igre tamo gdje potencijalom može biti. Rusi puno ulažu, imaju dobru ligu, ali Džagojev treba tražiti više. I ne treba se obazirati na Aršavina, Pavljučenka, Keržakova, Žirkova koji nisu igrali jednako dobro kada su napustili Rusiju. Za Džagojeva tvrde kako je psihički iznimno jak i već sada vrlo zreo, stoga ne treba značiti da bi to za njega bilo uništavanje karijere.

Što očekivati?

Čvrstu i discipliniranu Rusiju koja možda neće ponuditi spektakl, ali koja će svakako biti protivnik koji se ne podcjenjuje. Sve Capellove momčadi su takve, disciplina prije svega, kvalitetna obrambena postavka i svrsishodna igra na rezultat.

Od raspada Sovjetskog Saveza Rusija nikada nije prošla skupinu na SP-u i sada ima veliku priliku za to. Alžir, Belgija i Južna Koreja nisu reprezentacije protiv koje Rusi ne bi mogli već po igračkoj kvaliteti, a kada im se doda i jak stručni kadar, jasno je kako ambicije rastu.

Stoga i Rusi postavljaju prvi cilj prolazak skupine, a za sve ostalo - vidjet ćemo.

"Nismo bili 12 godina na SP-u i nemamo iskustva i u Brazilu ćemo pokušati odigrati što bolji turnir, prikupiti iskustvo za SP kojem smo domaćini 2018. godine i pokušati iznenaditi. Naša želja je za početak proći skupinu, a za to ćemo morati u Brazil doći s pobjedničkim razmišljanjem i bez pripremanja izgovora. Sve reprezentacije imaju dugačka putovanja i privikavanje na klimu stoga to nikome ne smije biti izgovor. Čvrsto vjerujem da možemo ostvariti osnovni cilj, a sve ostalo za nas će biti samo plus i bonus", rekao je Capello.