Scolarijev projekt doživio je potpuni krah

Scolarijev projekt upisao je najteži poraz u povijesti brazilske reprezentacije izjednačivši rekordnih šest golova minusa iz 1920. godine kada je u Vina del Maru Urugvaj na Copa Americi uništio Brazil sa 6:0.

Scolarijev projekt upisao je i najteži poraz u povijesti polufinala svjetskih prvenstava. Njemačka je samo popravila ono što je napravila 1954. godine kada je razbila Austriju sa 6:1.

Scolarijev projekt prvi je u povijesti koji je na poluvremenu zaostajao pet golova razlike.

Scolarijev projekt prvi je u povijesti koji je primio sedam golova na svom travnjaku u Brazilu.

Scolarijev projekt prvi je u povijesti koji je primio čak četiri gola u šest minuta.

Scolarijev eksperiment doživio je potpuni krah. Da, krah. Brazil je u polufinalu, ali Brazil nije zanimalo polufinale.

Iako domaćini Prvenstva, Brazilci su se od prvog dana trudili gubiti na simpatijama. Izbornik Scolari potpuno je gubio kompas, opravdavao je neopravdivo i izazivao čuđenje u svjetskoj nogometnoj javnosti.

"Deset puta sam gledao snimku i nema dileme da je kazneni udarac na Fredu postojao", odvalio je nakon Nishimurinog poklona protiv Hrvatske. Ostatak svijeta mislio je drugačije. Thiago Silva se ljutio na tamo neke Hrvate koji su, ma zamisli, ustvrdili kako kazneni udarac nije bio i da su oštećeni. Čovjek koji je bio u tom trenutku 50 metara od mjesta događaja vidio je kazneni udarac. Bolje od svih. Fred se kleo da je kazneni udarac bio, da smo u 1930. još bi možda i povjerovali, ali živimo u vremenu kada kameri ne može ništa pobjeći.

Nije to Scolariju bilo dovoljno, vidio je urote na svim koracima, čak je pozvao i brazilske novinare uoči Kolumbije da im objasni kako su malo previše pisali o tom kaznenom udarcu i usput ih obavijestio da se FIFA urotila protiv Brazila i da neće dopustiti da ovaj bude prvak.

Takve stvari itekako su narušile imidž ovog Brazila.

Dosta je tome kumovao i Scolari izborom igrača i slaganjem momčadi. Ovaj Brazil ima vrhunske klase u Neymaru i Thiagu Silvi. Njih nije bilo protiv Njemačke i neke stvari su postale jasnije.

Neshvatljivo je da nije uspio pronaći bolje rješenje u vrhu napada od Freda. Čovjek je bio apsolutno strano tijelo na terenu, igrač manje od prvog susreta i sve što je napravio su odglumljeni kazneni udarac protiv Hrvatske i pogodak iz evidentnog zaleđa protiv Kameruna. Ne samo da je bio nevažan faktor na travnjaku, Fred nije niti ulazio u šanse, jednostavno, nije ga bilo baš nigdje. Brazil, nogometna zemlja, ako nema boljeg napadača od Freda, onda je to jako tužno. U konačnici, pa makar Scolari morao ukrasti Guardiolinu ideju i igrati bez klasičnog napada, bilo bi sigurno bolje. Ovako je konstantno imao čovjeka manje koji je ponekad radio i za protivnika kao kad je protiv Kolumbije blokirao udarac Marcela koji je išao u gol.

Ništa bolji nije mu bio niti kolega iz napada Jo koji je dobio priliku protiv Čilea i istaknuo se nevjerojatnim promašajem i nokautom Brava.

Brazilci su igrali tako predvidljivo, gurala se lopta Neymaru pa ako nešto napravi super, ako ne, dat ćemo je opet. Marcelo je nešto pokušavao ulascima s lijevog krila, ali ništa konkretno, no zato je u obrani preko njegove strane i strane Danija Alvesa itekako curilo. Trudio se i Hulk, no za odličan učinak Hulka, trebao je kvalitetan napadač koji bi te njegove lopte pospremao u gol. Što vrijedi što se izbori za loptu, ubaci ili prođe igrača kada je u sredini napadač koji konstantno stoji na krivom mjestu.

Fernandinho je protiv Njemačke odigrao kriminalno poluvrijeme prije nego je izvučen iz igre, no realno, on nije niti trebao biti u ovom polufinalu. Za startove kakve je imao protiv Čilea i Kolumbije, Fernandinho je trebao biti nagrađen kartonima, no nije. Uostalom, susret protiv Čilea završio je s više prekršaja nego dodavanja na protivničkoj polovici, od tih prekršaja tri su bila za karton bez razmišljanja.

Uoči Prvenstva Brazilci su raspravljali treba li igrati Willian umjesto Oscara, brži, motoričniji igrač koji je više toga pokazao u pripremama. Na kraju je dobio mrvice. Pa čak i kada se ozlijedio Neymar i kada je figurirao kao siguran član prve postave, ostao je iza Bernarda, igrača koji je na mala vrata ušao u reprezentaciju.

Teško da bi Willian nešto posebno promijenio, međutim Scolarijev eksperiment niti tu nije uspio. Kada se pogleda ovaj Brazil, neshvatljivo je da među putnicima nije bilo mjesta za Filipea Luisa, Mirandu, Coutinha, Mouru, igrače koji si imali što za ponuditi ovoj reprezentaciji. I za bilo kojeg drugog napadača, slobodno birajte, teško da bi imao lošiji učinak.

Brazilci su danas u šoku, bit će i sutra, a prekosutra će šok popustiti i euforija oko Svjetskog prvenstva splasnuti. Krenut će buđenje, pitanja o milijunima i milijunima koji su potrošeni dok je država u jako teškoj situaciji. Sve s ciljem šestog naslova prvaka.

Preparem-se! O hexa esta chegando! Pripremite se, šesti naslov dolazi! Natpis je na službenom autobusu brazilske reprezentacije, neće biti nimalo ugodno sjesti u njega i putovati na utakmicu za - treće mjesto.

Neće to biti susret za pamćenje, nikako, bit će ovaj protiv Njemačke. Što god da Brazil napravi u toj utakmici za treće mjesto, pričat će se samo o Belo Horizonteu. Dugo će se pričati i pamtiti, kao što se pamti i Alcides Ghiggia i Maracanaço. Uvijek ćemo pamtiti ovu brazilsku reprezentaciju. Bilo je neuspjeha i ranije, rezultatski loših nastupa, ali Ronaldo, Rivaldo, Kaka, Ronaldinho, Romario, Bebeto, Zico, Socrates, svatko je imao svog ljubimca i zbog njega je volio Brazil. Brazil koji je igrao nogomet. Tko je vaš ljubimac iz ovog Brazila?