Ima li kraja Barcinom nizu?

Jedna od najljepših sportskih priča 2009. jest svakako - Barcelona. Španjolsko prvenstvo, Kup Kralja, Liga prvaka, španjolski superkup, europski superkup i, kao šlag na tortu, Interkontinentalni kup trofeji su koje trenutno drži Barcelona; drugim riječima - Katalonci imaju sve. Josep Guardiola ima sjajnu momčad bez koje naravno ovakav povijesni uspjeh ne bi bio moguć, no zanimljivo se prisjetiti: kako je sve počelo? Tko je, ako itko, mogao ovako nešto predvidjeti prije godinu i pol kada je ovaj mladi stručnjak preuzeo svoju prvu seniorsku momčad?

Barcelona je 2006. pokorila Europu uzevši prvenstvo i naslov europskog prvaka, no predsjednik Joan Laporta i sportski direktor Txiki Begiristain napravili su tada, kako se kasnije pokazalo, veliku pogrešku kada su odlučili ništa ne mijenjati. Barcelona je padala, Frank Rijkaard bio je u sve većim problemima, a iako su sezonu kasnije Katalonci potrošili 70 milijuna eura na Henryja, Abidala, Tourea i Milita - nešto nije valjalo. Ronaldinho je umjesto golova i asistencija upisivao kilograme i noćne izlaske, Deco je pao, a Eto'o imao "mušice" pa je tako na kraju sezone, potpuno očekivano, klupu napustio nizozemski trener, a priliku dobio bivša legenda kluba i dotadašnji trener B momčadi - Josep Guardiola.

Čim je Guardiola sjeo na klupu najavio je čistku. Ronaldinho, Deco, Edmilson i Juventusov dvojac Zambrotta-Thuram napustili su klub, a predsjednik Laporta dao je Guardioli 100 milijuna eura za novu momčad koje je ovaj vrlo pametno potrošio. Prvo je iz Seville kupio Dani Alvesa i Seydoua Keitu, potom iz Manchestera vratio Gerarda Piquea, 30 milijuna potrošio na Martina Caceresa i Aleksandra Hleba te prvoj momčadi priključio, današnjeg reprezentativca, Sergija Busquetsa.

Ovrebe je pogurao Barcelonu u finale

U prvoj sezoni na klupi Guardiola je uzeo - sve. Poharao je Primeru i upisao nevjerojatnih 87 bodova uz 105 zabijenih pogodaka s time da su na kraju sezone njegovi igrači itekako popustili i upisali samo jednu pobjedu u posljednjih pet utakmica pa je tako jasno kako je broj bodova i pogodaka mogao biti i veći da su imali pravu konkurenciju. Što se pak tiče naslova prvaka Europe, iako već danas rijetki pamte, a povijest vjerojatno uopće neće - Barcelona nije trebala biti prvak Europe. Katalonci su igrali najbolji nogomet cijelu sezonu, oduševljavali su gdjegod su došli i vrlo često dobivali pljesak na gostovanjima, no Chelsea je u polufinalu bio bolji i momčad Guusa Hiddinka zaslužila je finale kojem se ispriječio norveški sudac Tom Henning Ovrebo. "Lopov", kako su ga prozvali Englezi, nije dosudio nekoliko jedanaesterca za Chelsea da bi potom u sudačkoj nadoknadi Andres Iniesta sjajnim pogotkom zaokružio tragičnu večer za sve navijače londonskog kluba, ali i ljude s osjećajem poštenja; i navijačima Barcelone je bilo neugodno. Naravno, igrači Barcelone ništa nisu bili krivi i uzeli su ponuđeno da bi u finalu bez problema dobili Manchester United te tako uzeli treble.

Iako je velik dio posla bio obavljen sada je trebalo ne ponoviti pogrešku koja je napravljena nakon naslova u Parizu protiv Arsenala i - nešto promijeniti. Kako je bilo jasno da Barcelona ima sjajnu obranu i fantastičan vezni red, logično je bilo očekivati promjene u napadu, a kao idealan kandidat isticao se Kamerunac Samuel Eto'o kojeg se Guardiola pokušao riješiti čim je došao na klupu; tada nije uspio, ali na ljeto jest i Barcelona je kupila Zlatana Ibrahimovića, a Kamerunac teške naravi otišao je u Inter. Osim sjajnog Šveđanina, na Camp Nou su došli Dmytro Čingrinski, Maxwell, mladi Keirrison koji je odmah proslijeđen u Benficu te iz mlade škole Jeffren i Pedro. Gledano u brojkama, Barcelona je u najbolju momčad Europe uložila još 113 milijuna eura plus nekoliko igrača iz mlade škole kako bi ostali na vrhu i ne dozvolili pad.

Pedro zabija za Europski superkup

Da je nadogradnja uspjela - potvrda je došla vrlo brzo. U samo tri mjeseca nove sezone, Barcelona je uzela još tri trofeja i upisala se u povijest. Na otvaranju sezone s dvije pobjede nad Athletic Bilbaom osvojen je španjolski superkup, a već se u prvoj utakmici u strijelce upisao mladi Pedro i tako najavio svoj rekord koji će uskoro ostvariti. Naime, prvo je njegovim pogotkom svladan Šahtar u europskom superkupu (peti trofej) da bi potom u prosincu zabio i Estudiantesu (šesti trofej) na samom kraju regularnog dijela i tako postao prvi Barcelonin igrač koji je zabio u svim natjecanjima; svim natjecanjima koje je Barcelona osvojila.

Kao kruna i potvrda fantastične sezone, genijalni Lionel Messi dobio je niz nagrada, a među najvažnijima su svakako Zlatna lopta i nagrada za Fifinog igrača godine dok su u svakom izboru među najboljih deset bili i još neki igrači Barcelone; prije svih Xavi i Iniesta.

Messi je očekivano dobio niz nagrada

Što se može očekivati od Barcelone u nastavku sezone? Teško je reći iako zasada Katalonci odličnu igraju i guraju u svim natjecanjima. Nerealno je očekivati ponavljanje sjajnih uspjeha, no ne bi bilo čudo kada bi Barcelona ove sezone upisala još pokoji trofej; unatoč silno jakom Realu u domaćem prvenstvu i uvijek snažnom i Ancelottijem pojačanom Cheleaju u Ligi prvaka. Ne osvoje li Katalonci više ništa ove godine, koliko god se to sada činilo malo vjerojatnim, upitno je hoće li trenerom ostati Pep Guardiola. Naime, bivši kapetan Barcelone potpisao je ugovor na dvije godine, a obzirom na gomilu trofeja koje je donio klubu logično se zapitati: ima li smisla ostati?

Odgovor na to, ali i niz ostalih pitanja vezanih uz Barcelonu dobit ćemo vrlo brzo - u šest mjeseci sljedeće godine. Trenutno se čini kako Barceloni ništa ne može stati na put, no povijest nas je učila, a i na primjeru Barcelone, kako ništa ne traje vječno; dapače, uglavnom traje puno kraće od očekivanog i pada brže. Ili će Barcelona i po tom pitanju oboriti rekorde? Morat ćemo pričekati...