Pitanja puno, odgovora (zasad) nema

Jesenski dio sezone za Šibenčane je završen utakmicom protiv Hajduka 5. prosinca. Većina igrača već dan poslije te utakmice bila je slobodna, a ostati su trenirati uglavnom mlađi igrači, kao i nekolicina onih koji su na Šubićevac stigli na probu. I to je trajalo samo nekoliko dana, sve dok aktivnosti, barem kad su igrači u pitanju, nisu u potpunosti utihnule (barem onaj službeni dio). Tako će biti do 10. siječnja kad bi trebale početi nove pripreme. A do tada bi, vjerojatno, i dobar dio pitanja koja se nameću trebao dobiti odgovor.

Tek nekoliko tjedana poslije završetka prvenstva sastala se uprava šibenskog prvoligaša s ciljem analize polusezone. Kakvi su zaključci, s čime su zadovoljni, a čime ne, odnosno što će učiniti kako bi se na proljeće pronašao izlaz iz nezavidne situacije u kojoj se klub trenutno nalazi, nije javno obznanjeno. Jasno je da se nije zadovoljno ostvarenim, to se ne krije, a čini se da ni u upravi ne vlada jedinstvo kad su u pitanju odluke koje bi trebalo povući kako bi se mogli očekivati bolji dani.

Promjena u igračkom kadru će sigurno biti, pitanje je samo u koliko mjeri. Dvojica igrača više ne stanuju na Šubićevcu: riječ je o Ivanu Bakoviću koji je nastupio u samo jednoj prvenstvenoj utakmici (na početku sezone protiv Slaven Belupa), odnosno u europskoj utakmici protiv Anorthosisa na Poljudu, te Korejcu Hyung Sang Leeju čiji jedini nastup za Šibenik bilježimo u Kup utakmici protiv Osijeka u Gradskom vrtu.

Na izlaznim vratima je i najbolji šibenski igrač ove jeseni Mehmed Alispahić. Iako službene potvrde još uvijek nema, neslužbeno doznajemo da je 23-godišnji Bugojanac dogovorio detalje svog prelaska u Dinamo, čeka se još samo da isto učine i klubovi. Ne treba naglašavati koliko će izostanak Meše značiti Šibenčanima, pogotovo u situaciji kad se grčevito bore za ostanak u ligi, no, novčana sredstva koja će dobiti za njega trebala bi barem kratkotrajno biti melem na ranu.

Dolazaka će također biti, ali i njih će diktirati financije. Nesumnjivo je da Šibeniku treba kvalitetan i brz stoper (najmanje jedan). Eventualni odlasci standardnih prvotimaca, naravno, diktirat će daljnje aktivnosti.

Ono što će Šibeniku biti prijeko potrebno u drugom dijelu sezone svakako je povratak dobre atmosfere u svlačionicu. Međuljudski odnosi nisu bili na očekivanom nivou, a bez toga i pozitivne atmosfere ni kvalitetnije momčadi od Šibenčana ne mogu očekivati dobre rezultate. S većinom se igrača puno šaralo: istina je da su ozljede uvelike remetile planove, ali puno je igrača u tijeku sezone igralo na dosta različitih pozicija. Gotovo da i nema igrača koji nije igrao na najmanje dvije pozicije. Neki su, poput Jurčevića, Tokića, Bulata, igrali i na tri različita mjesta. Standardizacija momčadi trebala bi donijeti i bolje rezultate.

Za sumornu šibensku jesen svatko novi svoj dio krivnje, neki više, neki manje. I još nije kasno da se stvari pokušaju promijeniti: u 12 proljetnih kola moguće je pobjeći sa začelja. Ali trebat će se posložiti puno toga, sve ono što je izostalo na početku sezone. Prava pravcata sportska tragedija bila bi da u manje od godinu dana šibenski prvoligaš od najsjajnijih trenutaka svoje povijesti, premijernog nastupa u Europskoj ligi, dođe do Druge lige.

Ono što se sa sigurnošću, barem u ovom trenutku, zna je da pripreme Šibenčanima počinju 10. siječnja. Do tada i brojna pitanja koja u posljednje vrijeme muče sportsku javnost u Krešimirovu grada (ali i ne samo njih) trebala bi dobiti odgovore.