Šibenski pad: ispali iz Prve HNL, upitno u kojoj će ligi ubuduće igrati

Mali broj osvojenih bodova na početku sezone vrlo je brzo rezultirao i promjenom na trenerskoj klupi. Vjekoslava Lokicu 01. rujna prošle godine zamijenio je njegov dotadašnji pomoćnik Goran Tomić. Momčad je zaigrala bolje nakon što je novi trener promijenio i način igre i formaciju, a živnula je i atmosfera. Osvajali su se i bodovi, a onda je, dva kola prije kraja, većina prvotimaca, pritisnuta iznimno velikim dugovanjima od strane kluba, odlučila štrajkati. Razgovori igrača i vodećih ljudi kluba nisu urodili plodom, igrači su bili ustrajni u svojim namjerama, pa su zadnja dva kola u kojima su objektivno mogli uzeti dosta bodova da su bili kompletni, Šibenčani ostali bez iti jednog boda.

Stvorio se tu i zaostatak od osam bodova u odnosu na konkurente. Buran je bio zimski period, koju su obilježili odlasci igrača koji nisu nastupili u zadnja dva jesenska kola, a koji su preko (najveći dijelom) arbitraže došli do slobodnih papira, a klub je dobio rok do kojeg im mora isplatiti sva potraživanja. Otišli su praktički svi prvotimci, ostala je tek nekolicina onih koji praktički i nisu bili standardni. Kako su financije i dalje bile problem, klub nije isplatio igračima ono što im po ugovoru pripada (umanjeno za kazne zbog štrajka), pa je sve do samog početka proljetnog dijela sezone u zraku visjelo pitanje hoće li Šibenik uopće zaigrati.

Praktički u zadnji čas postignut je dogovor sa svom sedmoricom vjerovnika, pa više nije bilo zapreka da se krene u proljetni dio sezone. Momčad koju su selekcionirali Tomić i njegov pomoćnik Šupe, sastavljena mahom od igrača iz nižih liga, iz bliže okolice, na startu proljeća oduševila je sve. Iako su se pripremali pod pritiskom hoće li uopće zaigrati i bez klasičnih prijateljskih utakmica, Šibenčani su pokazali da imaju što pokazati, da se ne odriču tek tako borbe za prvoligaški život.

S nekoliko uvodnih pobjeda na startu probudila se nada da bi se možda i moglo do opstanka, no, kako je prvenstvo odmicalo, tanka klupa počela je uzimati danak. Čim bi izostao netko od početne postave, to se itekako osjetilo u igri. Borili su se Šibenčani i kad je postalo jasno da više nemaju ni matematičkih šansi za ostanak u ligi. Igrali su lijep nogomet, od noge do noge, no, ključan im je problem bio nedostatak klasičnog golgetera koji bi barem neke od prilike koje se stvore u utakmici pretvorio u pogodak. I tu je glavnu ulogu odigrao novac, jer da su uspjeli dovesti jednog kvalitetnog napadača i bodova bi na kontru sigurno bilo više. Ovako, ispadanje u niži rang natjecanja logičan je slijed događanja. I to ne bio veliki problem, da klub nije pritisnut problemima egzistencijalne naravi.

Pozitivno

Unatoč ispadanju u niži rang natjecanja ima stvari zbog kojih u klubu iz Krešimirova grada mogu biti zadovoljni. To je prvenstveno momčad i stručni stožer koji su pokazali da se radom i zalaganjem, bez velikih imena u sastavu, može biti konkurentan praktički sa svim momčadima u prvoligaškom društvu. I što je još važnije, Šibenčani su igrali lijep i kombinatoran nogomet, a borbenošću i agresivnošću nadoknađivali su manjak kvalitete u odnosu na neke druge momčadi i to im se znalo isplatiti. Iako su i prije samog kraja prvenstva već bili svjesni da do ostanka ne mogu, nisu se prestali boriti, i dalje su igrali dopadljiv nogomet.

Negativno

Naravno financije. Ništa se nije promijenilo u odnosu na jesenski dio sezone. Praktički svi dugovi od tada su ostali (riješen je samo dio onih hitnih dugovanja koja su se morala riješiti da bi se omogućilo igranje utakmica), došli su i novi, a momčad koja je igrala u proljetnom dijelu sezone primila je tek jednu jedinu plaću ove godine. Čekalo se da stigne novac od Hajduka s obzirom na presudu Arbitražne komisije HNS-a, 4,5 milijuna kuna, no, oni ni do dan danas nisu stigli.

Istaknuli su se

Prvo ime proljetnog Šibenika nesumnjivo je bio kapetan Hrvoje Spahija. Napokon je dočekao priliku na svojoj prirodnoj, stoperskoj poziciji i odigrao je vrlo dobru polusezonu. Tu je i mladi branič Zvonimir Blaić koji je proljeće proveo na lijevom boku i koji je bio jedna od šibenskih konstanti. Nakon pauze zbog ozljede nogometu se vratio Bašić, imao je vrlo dobrih utakmica. U pojedinim dijelovima drugog dijela sezone važne su uloge imali i Georgievski, Malčić i Vuk, nadarenost je potvrdio i mladi veznjak Španja. I većina igrača pristiglih iz nižerazrednih klubova potvrdila je opravdanost svog dolaska.

Utakmice sezone

U svim proljetnim utakmicama, osim u onoj vinkovačkoj, nogometaši Šibenika igrali su dobro. Ali, isto tako, u velikoj većini tih utakmica, prvenstveno zbog neefikasnosti izostajale su i pobjede. Uz dvije pobjede na startu proljetnog dijela sezone, domaćom nad Interom i gostujućom u Zadru, bilo je još utakmica gdje su Narančasti bilo i daleko bolji od svojih protivnika, ali gdje je njihova dobra igra ostala u drugom planu zbog gubitka preostala dva ili sva tri boda.

Iznenađenje sezone

Mnogi su Šibenčanima prognozirali rezultatske katastrofe ovog proljeća, neki su išli toliko daleko da su tvrdili da mogu biti sretni ako na utakmicama uopće uspiju prijeći centar. No, momčad složena na brzinu, od uglavnom mladih igrača iz bližeg susjedstva, iz nižih liga (uglavnom Treće i Četvrte), spojena s nekolicinom starosjedioca i onih koji do sada nisu imali ovoliku minutažu, brzo je demantirala sve zloguke proroke. Pod vodstvom trenera Tomića, kojeg su često i sami igrači isticali najzaslužnijim za sve rezultate, i više nego časno i pošteno oprostili su se od Prve lige. A da je bilo malo više sreće i iskustva, odnosno još po koji igrač, možda se moglo napraviti i nešto više, do samog kraja ostati u igri za ostanak u ligi. No, unatoč tome, proljetna momčad, s obzirom na sve okolnosti i uvjete rada, zaslužuje samo pohvale.

Presuda

Zbog financijskih dugovanja koja su svakim danom sve veća neizvjesna je i šibenska nogometna budućnost. Novac koji Šibenčani već dugo čekaju od Hajduka, kao žedni u pustinji, kad stigne poslužit će samo za krpanje rupa. Iznos koji je potreban za sanaciju svih dugovanja i normalno poslovanje puno je veći. A pitanje je tko će ga i kako osigurati? Na sve se te probleme nadovezala i vijest o nedobivanje licence niti za drugoligaško natjecanje. Vodeći ljudi kluba ističu da će učiniti sve da tu licencu dobiju, no, pitanje je hoće li u tome i uspjeti. Čeka se i završetak privatizacije, ali ona zasigurno sva dugovanja neće riješiti. Pitanja je previše, a odgovora ni od kuda. Sigurno je samo da je budućnost nogometnog kluba Šibenik itekako upitna.