Na ovome ne smije stati

Dalmatinska fešta nogometa je iza nas, a raduju se Splićani. Da su Šibenčani imali malo više koncentracije, mogli su još više zakomplicirati finale, možda ga čak i osvojiti, no i ovako su pridonijeli pravom nogometnom spektaklu. Na kraju je ipak presudilo iskustvo, ali i sreća splitske momčadi, jer tko zna kako bi se stvari odvijale da Zecu nije bilo suđeno ono nepostojeće zaleđe u 85. minuti šibenske utakmice ili da je u prvoj minuti sudac Vučkov bio (pre)lak na obaraču i pokazao crveni karton Ibričiću. No, to ne bi smjelo baciti mrlju na zasluženu pobjedu Hajduka koji je u dvije utakmice pokazao hladniju glavu kada je u pitanju bila realizacija i koji je znao obraniti svoju prednost. Pa na kraju krajeva, konačan rezultat je ipak 4:1, a ne primjerice 1:0 ili 2:1.

Rani pogodak Vukušića poslije sjajne suradnje s Ibričićem donio je "bilima" mir uoči nastavka utakmice koji je umalo narušen nekolicinom izglednih prilika Šibenika u čijim je promašajima prednjačio već spomenuti Zec. Kako to obično u nogometu biva, ako ne zabiješ - primiš, i to je upravo ono što se dogodilo domaćinu u sudačkoj nadoknadi kada je Ibričić realizirao najstrožu kaznu za konačnih 2:0. Prethodno je još i Vukušić propustio dvije "mrtve" šanse pa je dilema oko osvajaču Kupa mogla biti razriješena i ranije.

Što se ambijenta tiče, on je bio pravi navijački uz naravno uobičajeno međusobno "čašćenje" navijačkih skupina Torcide i Funcuta, no ipak su se dogodila dva manja incidenta. U prvom poluvremenu specijalci su intervenirali na zapadnoj tribini rezerviranoj za domaće navijače, dok su torcidaši prije utakmice navodno napali predsjednika Joška Svagušu, da bi njegovi tjelohranitelji primirili situaciju. Ipak, najvažnije je da fizičkih obračuna nije bilo i da je sve dobro završilo, pa možemo reći kako su se želje dvaju trenera uoči utakmice za fer i korektnom utakmicom i obistinile. Na travnjaku je sve proteklo bez ikakvih problema i bez grubih prekršaja.

Poslije zadnjeg sučevog zvižduka na prepunom Šubićevcu orila se pjesma Torcide, a hajdukovci su se veselili kao mala djeca. Čak je i 35-godišnjem Josipu Skoki ovo prvi naslov sa splitskim klubom, a bit će mu i zadnji jer će se po završetku sezone gotovo sigurno vratiti u rodnu Australiju. Petogodišnja suša je prekinuta i Hajduk je napokon prekinuo dugogodišnju dominaciju Dinama, pa makar samo u Kupu (za početak).

Ono što slijedi već krajem srpnja, pa čak i ranije kada krenu pripreme, jest stvaranje momčadi koja će za 100 godina postojanja parirati Dinamu i koja će se u svibnju 2011. okititi naslovom prvaka Hrvatske po prvi put od 2005. To je san koji sanjaju svi navijači splitskoga kluba jer im je više svima dosadilo gledati "bile" kako iz godine u godinu gledaju u leđa Zagrepčanima i kako nadu za naslov gube već u prvim kolima.

Tu je na potezu Uprava na čelu s Joškom Svagušom i prvim čovjekom struke Ivicom Šurjakom koja mora učiniti sve ne bi li u prijelaznom roku prije svega zadržala nositelje igre poput Ibričića, Andrića, Subašića ili Strinića (ukoliko ne dođe do "nemoralne" ponude), zatim se eventualno pojačati ili dati priliku nekima od juniora u koje se svi već toliko godina kunu.

Veliki posao morat će odraditi i ako žele zadržati talentiranog Marka Livaju koji je ozbiljno zapeo za oko milanskom Interu. Očito je da se radi o vanserijskom mladiću koji ima potencijal postati velikim igračem i bila bi velika šteta (ali i ništa novo) kada bi Hajduk izgubio još jedan "proizvod" iz svoje "tvornice".