Dovečer: "Da smo bolje počeli…"

Da su najave o brzom povratku u 1. HNL tlapnja pokazalo se vrlo brzo po početku sezone u drugoligaškom društvu, kad je ekscentrični Vjeran Simunić u deset kola upisao svega tri pobjede i tri remija. Dijelom je za neuspjeh u tom prvom razdoblju kriv problem s Upravom kluba, dijelom financije, ali se svašta može kazati i na račun selekcije igrača.

Dvanaest bodova bilo je premalo za razmišljanje o ostanku, a kamoli gornjem dijelu tablice. Malo bolje je krenulo nakon što je Simunić otišao za Vijetnam, a momčad je preuzeo Hrvoje Goričanec, do tada pomoćni trener. No tek je nakon zimskog prijelaznog roka, boljih priprema i selekcije momčadi, čega se uhvatio Miljenko Dovečer, Međimurcima konačno zasjalo sunce. Sezonu su završili sa šest pozitivnih rezultata i jednim porazom, te konačno dohvatili sasvim respektabilno sedmo mjesto.

Dovečer međutim neće samo sebi prigrabiti zasluge: "Imao sam u proljeće odlične suradnike, trenera vratara Stamenkovića, starog 'borca', te mladog Goričanca, koji uvijek donosi neke novitete u trenažnom procesu", kazao je Dovečer. Uz ta dva suradnika, mnogo je Međimurcima pomogao i dolazak Stjepana Kokota, mladog Varaždinca poslanog iz tamošnjeg prvoligaša na kaljenje u Čakovec, koji je u Dovečerovoj ekipi u potpunosti zablistao.

"Kokot je bio naš najbolji strijelac u proljeće, zabio je devet golova, iako ga u prvih par utakmica nije išlo. Naš prvi strijelac Garba je, za usporedbu, u cijeloj sezoni zabio 12, što je isto mnogo s obzirom da je vezni igrač. Da je Kokot s nama bio od početka sezone imali bismo sigurno bolji rezultat", kaže Dovečer. Tome je dodao: "Mi smo spremni prihvatiti sve njegove kombinacije, posudbu ili prelazak u naš klub. Rekao je da je sretan ovdje i da jedino što želi jest igrati. Davao sam mu veliku slobodu, a u tijeku utakmice je znao promijeniti i tri napadačke pozicije s Garbom i Jambrušićem. Također, bio je i prva linija obrane, ono što svaki trener može poželjeti da kad se izgubi lopta napadač pokuša odmah vratiti posjed."

Mladom se Varaždincu toliko svidjelo u Čakovcu, zbog povjerenja i minutaže, da je odbio povratak u prvoligašku sredinu, te je tako zadao glavobolje NK Varaždinu, koji bi rado imao napadača 'na lageru'.

Iz Varaždina je Dovečer dobio na posudbu i mladog Suntešića, koji se baš i nije naigrao s obzirom da je Međimurje lovilo ostanak, ali su 'međimursko-varaždinski' diplomatski odnosi bili plodonosni i u dolasku vratara Bešenića, koji je odradio solidnu rolu pred čakovečkom mrežom. Posebno se pak Dovečer osvrnuo na Gordana Vuka, s kojim je imao dosta posla, no za kojeg smatra da može od sebe napraviti jako dobrog nogometaša: "Vuk je pružio nekoliko vrlo dobrih igara i očito mu leži pozicija koju smo mu pronašli, lijevog beka. Ima on još mnogo prostora za napredak, pa se nadam da će ostati kod nas. On je igrač atletske građe, ima dobar ofenzivni i defanzivni skok, preciznu loptu i tehnički je dotjeran. No, nedostaje mu taktička nadogradnja. Lijevi bek je deficitarna pozicija u svijetu i ako se tome posveti u potpunosti, može postati odličan."

Trener i sportski direktor Međimuraca je spomenuo još i odlične igre playmakera Ćosića, najboljeg igrača lige Garbu, pouzdanog Jambrušića, lucidnog Begovića i nadobudne mlade domaće igrače. "Volim kombinatorni nogomet s mnogo kratkih dodavanja, praktički mali nogomet na velikom igralištu, uz plitko postavljenu i zgusnutu ekipu. Imali smo u proljeće dosta španera, pa smo mogli to iskoristiti te smo zabijali dosta golova." Ne čudi stoga da se Dovečer nada ostanku ekipe na okupu, što za sada izgleda sasvim moguće, pošto je Čakovec napustio samo jedan igrač, Andre.

No, ono čemu se nada jest i da će konačno prestati njegov status 'vatrogasca' u NK Međimurju: "Volio bih da dobijem povjerenje u Međimurju na dulje staze, da mogu raditi na miru i selekcionirati ekipu. Samo kontinuitet može dati rezultat, primjer je Ilija Lončarević, koji je s Interom napravio odličan posao", odgovara Dovečer.