Drame, sukobi i povratak iz snova: kako je jedan Bugarin postao - najbolji igrač Eurolige

Počeo je u APOEL-u iz Nicosije, već kao 14-godišnjaka uzeo ga je Aris, simbolično, temelje za svoj kasniji uzlet postavio je treniravši u solunskoj dvorani imenom – Nick Galis, makar tu završavaju dodirne točke s velikanom grčke košarke, s obzirom da je Aleksandar krilni centar.

Sa samo 20 ljeta u životnom kalendaru, Vezenkov je dosegao status zvijezde, postavši MVP prvenstva grčke u dresu Arisa. U narednom desetljeću svoj CV je doslovno nakrcao uspjesima: kao trostruki prvak Grčke s Olympiakosom, u čijem je dresu dvaput osvojio Kup, a titulu najkorisnijeg igrača lige ponovio još triput, dok mu je u Euroligi ovo već drugi naslov MVP-a (već je u tome uspio 2023.). Usput, u svojoj trogodišnjoj, ne baš tako sjajnoj epizodi u Barceloni, (gdje je otišao iz Arisa 2015., odbivši zov… Panathinaikosa) svojim trofejima dodao je još jedan Kup Španjolske. Tamo je, naime, bio daleko od današnje uloge u Pireju, štoviše, zna se da nije bio na istim frekvencijama sa trenerom Svetislavom Pešićem, za kojeg je rekao da mu "ne bi stisnuo ruku, jer je bio nekorektan prema njemu". Tako je nakon samo par mjeseci pod vodstvom srpskog trenera napustio Blaugranu.

Čudesna predstava protiv Bayerna

Već i ove brojke gore navedene više su dovoljne za sugestiju, ilustraciju o kakvoj se klasi radi. Da i ne spominjemo cijeli serijal monstruoznih učinaka u nekim utakmicama, kao recimo, lani protiv Bayerna, kad je za 35 minuta upisao 45 koševa, šutiravši dvice 10:10, a trice 10:8…

U regularnoj sezoni Eurolige, Vezenkov je doveo "djecu Pireja" nadomak startne jedinice u doigravanju i to kao nesporno najučinkovitiji igrač: vodeći je u ključnoj kategoriji PIR (personal index rating) - 23.4 , ostvarivši pritom prosjek od 19,4 koševa i 6,7 skokova po meču.

Neuspješna NBA epizoda

Osim trogodišnjeg staža u Barceloni, Vezenkov nije uspio ni u svojoj NBA misiji. Još davno je draftiran od Brooklyn Netsa, a "plesao je samo jedno ljeto" (2023. – 2024.) u Sacramento Kingsima, uz vrlo skromnu minutažu i učinak. I u ovom slučaju optužen je trener, Mike Brown, za kojeg je Aleksandrov menadžer kazao kako je "potpuno izostala suradnja i potpora" stratega Kraljeva. Stoga je povukao najlogičniji potez – vratio se, po drugi put, u svoj prirodni habitat, "bijelo-crveni dres" i tu je zaistao (p)ostao ono što jest – broj jedan!

"Za mene odavno Olympiakos nije samo klub za koji nastupam, nego moja obitelj", rekao je nedavno. I tako, ne čudi da je, prije svojedobnog odlaska iz atensku luke u Sacramento, napisao pismo navijačima pirejskog kluba, priznavši da mu je jako teško jer tu ostavlja svoje srce. Upravo to je bio i jedan od glavnih motiva za ekspresni povratak, previše su mu nedostajali ljubav i pažnja kakvu je mogao osjetiti samo igrajući za Olympiakos.

Bartzokas imao ogroman utjecaj

Stručnjaci će njegovu "tajnu uspjeha" formulirati kao savršeni spoj talenta i fizičkih predispozicija, točno u idealnoj mjeri. Trener uz kojeg je najviše napredovao je svakako Giorgas Bartzokas, koji ga je prvo vodio jednu sezonu u Barceloni (prije "afere Pešić"), a onda i Olympiakosu, na čijoj klupi sjedi već šestu sezonu. I sad silno želi ponoviti s njima isti uspjeh koji je već ostvario 2013. godine, popevši se na… europski košarkaški Olimp. Tim više, jer je u sva četiri posljednja izdanja zapeo na Final fouru… Peti bi trebao napokon donijeti sreću.

Obiteljske predispozicije

Inače, Vezenkov je, kako Talijani kažu "figlio d'arte", genetski predodređen, otac Janko bio je jedan od najpoznatijih bugarskih košarkaša i njegov prvi učitelj, sestra Mihaela je također košarkašica, nastupala je i za sveučilište UNC Wilmington. Za razliku od brata, između tri zemlje za koje je – kao i on – mogla nastupati, izabrala je Cipar. Otkrio je kako bi, da nije uspio u košarci, svakako postao odvjetnik, što mu je bio sam u dječačkim godinama, najveći idol mu je, lako razumljivo – Dirk Nowitzki. Uz slavnog Nijemca veže ga puno zajedničkih karakteristika, možda i nije dosegao njegovu razinu, ali – nije ni daleko… Osim košarci, privržen je i vjeri, svaku večer prije spavanja se moli, a u slobodnom vremenu obožava gledati (po tko zna koji put) – "La Casa de Papel".

Hoće li Vezenkov i društvo u ovom doigravanju stići do krune u borbama protiv svojih, po svim kriterijima, najvećih rivala iz Fenerbahčea, aktualnog prvaka, te sjajnog španjolskog dvojca, Valencije i Hezonjinog Reala? Doduše, tad je izostalo očekivano veliko finale u Abu Dhabiju, jer je Olympiakos neočekivano posrnuo u polufinalu od Monaca. Ovog puta, Vezenkov i društvo traže iskupljenje, tim više jer će se Final four igrati u njihovom najbližem susjedstvu, Telekom Centeru, nama poznatijem kao atenskoj Olimpijskoj dvorani, inače domu najžešćih rivala iz Panatnikaikosa…. Osvojiti titulu prvaka Europe baš tu, bilo bi baš poput šlaga na torti.