Varaždin - Osijek: Definitivno neki drugi Osijek, a ovaj Varaždin mora više

Vrhunska atmosfera kod Osijeka, kod Varaždina se potiho spominjala mini-kriza zbog dva vezana remija i kombinacija tih situacija obećavala je otvorenu utakmicu. I jedni i drugi su napadački kvalitetni, no nije to bilo baš onako kako smo očekivali.

Posebice to vrijedi za prvo poluvrijeme, dobro je krenulo, a onda je nastala crna rupa od dvadesetak minuta doslovno bez ikakve prilike vrijedne spomena. Puno prostora za razmišljanje imali su stoperi i jedne i druge momčadi, a pogodak Izaka Ježića s kraja prvog poluvremena, koji bi promijenio puno toga, ipak je poništen.

Vidan je pomak u Osijeku

S obzirom na gostovanja kod Hajduka (4:0) i Rijeke (4:1), logično je bilo da će se navijači Osijeka pribojavati gostovanja u Varaždinu. Momčad Nikole Šafarića rušila je baš spomenute Hajduk i Rijeku pred svojim navijačima, no hrabri osječki mladići nisu se dali omesti.

Imali su jasan plan, nisu žurili, nisu preskakali igru, nego mirno i kombinatorikom tražili priliku. Neki će reći da ih je u tolikoj mjeri miran pristup koštao na Rujevici, ali kada je mlada momčad u pitanju - takav susret može itekako dobro doći zbog iskustva.

I osjeti se taj pomak, otišli su neki važni igrači (Omerović, Jurišić), no nije to puno promijenilo Bessoneov stav. Ima puno povjerenja u mlade igrače, a oni su puni samopouzdanja, što se moglo vidjeti sredinom prvog dijela kada je 16-godišnji stoper Izak Ježić hladno oduzeo loptu Aleksi Latkoviću koji je bio u punom trku, a onda krasno proigrao loptu u prostor.

To su stvari koje vesele, a treba napomenuti da Varaždinci ni u jednoj situaciji nisu nadigrali protivnika. Nije bilo naivnog ispadanja kod Osječana, otraga jako stabilni, na sredini kompaktni - sve kako treba biti.

I zabili su dva puta, o prvom poništenom golu (spomenutom Ježićevom) ostavit ćemo svakome na procjenu je li to bilo igranje rukom, a kod drugog bilo je jasno zaleđe Leona. Šteta jer Bukvić je zaista krasno pogodio.

Taman kada treba napraviti iskorak...

Kada je Varaždin krenuo s 3/3 u novu sezonu (pobjede protiv Hajduka, Slaven Belupa i Rijeke), svi su pomislili da je ta momčad zrela čak i za više od prošlosezonskog trećeg mjesta. Izravni konkurenti već su svladani i očito je da Varaždin je zreo za takvo što, no baš kada treba napraviti iskorak - nije to učinio.

Ne govori se bez razloga da se na 'malim' utakmicama osvajaju prvenstva. Da se razumijemo, ovo nije 'mala' utakmica i objektivno Varaždin ne treba gledati prema osvajanju, nego ići korak po korak, ali cilj je barem biti među Top 4.

Međutim, u posljednja tri susreta - tri remija i to u utakmicama u kojima se očekivao puni plijen (Istra 1961 doma, Gorica u gostima, Osijek doma). I opet je Varaždin na onom nekom projiciranom prosjeku za Top 4, ali nedovoljno za Top 2, koji je nekakav san i pokazatelj iskoraka.

Ako se pobijede Hajduk i Rijeka, onda je očito da kvalitete ima. Nedostaje li onda hrabrosti?

Igrači koje treba izdvojiti

Što se tiče igrača utakmice, tu nismo imali previše dilema - Frane Maglica bio je sjajan. Odigrao je vrhunsku utakmicu u oba smjera, neprelazan otraga, a prema naprijed stvorio je i više nego dovoljno za desnog beka.

Nisu to njegovi ofenzivci uspjeli pretvoriti u gol(ove), no svakako je Magla pozitivna stavka za Šafarića. Također, clean-sheet je sačuvan, što znači da je i ostatak obrane bio na zadovoljavajućoj razini pa tako možemo reći da je taj 'gornji dio' momčadi malo zakazao.

Nije Varaždin bio onako agresivan i dobar u presingu kao što smo navikli od njega, a možda najdužniji u cijeloj toj priči je Stipe Jurić. Dobio je priliku odlaskom Ivana Mamuta, ali kako vrijeme odmiče, nije isključeno da će ponovno s klupe čekati svoje prilike jer Valentin Akrap je u dvadesetak minuta bio dosta opasniji.

S druge strane, uz braću Ježić već standardno treba pohvaliti Luku Vrbančića, koji je ponovno dirigirao sredinom terena. Vrlo dobra predstava, kao i ona Domagoja Bukvića, ne samo zbog krasnog (poništenog) zgoditka.

Bukvić je pravio dosta problema, u stilu Bernarda Silve pravio je pomutnju kod protivnika, a i kod njega je vidan taj pomak u samopouzdanju zbog kojega je podigao svoju igru na veću razinu.

Reprezentativna pauza, a onda?

Dakle, očito je da će ovo biti potpuno drugačija sezona za Osijek u odnosu na prošlu. Pravo čudo mora se dogoditi da se ponovno strahuje za ostanak, ovakav Osijek već može gledati prema Europi i to s apsolutnim pravom.

Već je 16 bodova osvojeno, eventualno Dinamo može prestići Bijelo-plave, ali u slučaju pobjede nad Lokomotivom imao bi isti broj bodova, uz utakmicu manje. Treba pričekati i dvoboj Hajduka i Rijeke, Splićani su također na 16 bodova, a Riječani na 11 iz šest utakmica.

Atmosfera u Osijeku je odlična, unatoč onom ispadanju iz SuperSport Hrvatskog kupa. Ni prodaja određenih važnih igrača nije poremetila Osječane jer očito je da imaju kvalitetu u omladinskom pogonu. Bessone se ne libi dati priliku takvima i dok god bude slijedio tu ideju - Osijek ne treba strahovati.

No, isto tako treba biti oprezan jer mlada momčad zna igrati s dosta oscilacija. No, plodovi takvog rada su najslađi, samo ih treba istrpjeti.

S druge strane, Varaždin očito mora poraditi na motivaciji u utakmicama u kojima 'mora' pobijediti. Protiv Dinama, Hajduka i Rijeke motiva ne manjka, svi su 'naloženi' i spremni ići glavom na kopačku, no ovdje to, dojma smo, nije slučaj.

Baš takva, slična ovoj, utakmica doći će nakon reprezentativne pauze (Lokomotiva), a onda gostovanje na Poljudu kod Hajduka. U oba susreta Šafarićevi momci imaju što za dokazati, pogotovo nakon tri vezana remija.