Četiri priče NHL sezone: 'Starac' Crosby ponovno u doigravanju, Sabresi napokon uspjeli, slobodni pad Leafsa i Panthersa

Dogodila se apsurdna situacija u kojoj su favoriti poput Toronto Maple Leafsa, Florida Panthersa, New Jersey Devilsa, New York Rangersa ili Washington Capitalsa doživljavali velike padove tijekom sezone, a oni koje nisu ozbiljno shvaćali poput Pittsburgh Penguinsa, Philadelphia Flyersa, Boston Bruinsa, Buffalo Sabresa i Montreal Canadiensa, igrat će u doigravanju.

U prvom dijelu pregleda sezone bavit ćemo se baš njima, najugodnijim i najneugodnijim iznenađenjima sezone. Penguinsi i Sabresi nadmašili su sva očekivanja i pripremaju se za doigravanje dok Leafsi i Panthersi, koji su ujedno i branitelji naslova, popularno rečeno "spremaju se za Cancun", očistili su svoje ormariće u svlačionicama i odlaze na "zasluženi" odmor.

How the mighty have fallen

#TimeToHunt, "3-peat", odnosno Floridin pohod na treći uzastopni naslov brzo se, već u ljetnim mjesecima, pretvorio u jedan krivi korak za drugim, a Panthersi su na kraju regularnog dijela sezone ujedno i najveći gubitnici istog perioda. Ljeto je iskorišteno za glasnu, beskrajnu proslavu naslova prvaka i potpisivanje produženja ugovora koji će realno tek doći na naplatu jer Florida je u ovu sezonu ušla samo s jednim ciljem - all in.

Bez ikakvog plana B tako je 37-godišnji Brad Marchand produžio vjernost Panthersima za još šest godina iako je već na prvu jasno kako kraj tog ugovora neće dočekati u klizaljkama, o promjeni sredine nisu razmišljali niti Sam Bennett, Niko Mikkola, Aaron Ekblad i Carter Verhaeghe te je ostanak tih bitnih pobjedničkih karika na okupu na papiru djelovao kao prvi važan korak prema još jednom Stanley Cupu. A onda se tijekom trening kampa ozlijedio kapetan Aleksander Barkov.

Prvi pravi trening nakon povratka na led bio je koban za najskuplju zvijezdu Panthersa. 30-godišnji Finac već dan kasnije morao je na operaciju koljena, stradao je i prednji križni i unutarnji kolateralni ligament, i šanse da upiše nastup u nadolazećoj sezoni bile su vrlo tanke. Sezonu ranije, Barkov je nastupio u 86 posto Floridinih utakmica. Treba nadodati kako se povratak Matthewa Tkachuka, drugog najplaćenijeg napadača Panthersa, a nakon ljetne operacije aduktora, predviđao tek za prosinac, odnosno početak nove kalendarske godine.

Foto: Carmen Mandato/Getty Images/AFP/Hina

Iako je Florida jedan od NHL klubova kojoj porezi ne otežavaju financijsku križaljku, izdašni ugovori sa sedmoricom napadača, trojicom braniča i prvim vratarom (svi iznad 5 milijuna godišnje, ukupno više od 82 milijuna), nisu joj ostavili prostor za naknadno, požarno rezervno rješenje.

Prvi problemi na ledu stigli su sredinom studenog kada je momčad Paula Mauricea upisala četiri ekspresna poraza, od Flyersa, Red Wingsa, Devilsa i Sabresa, redom ekipa s Istoka koje je ranije arhivirala bez previše muke. I dok se ta prva serija još donekle mogla pripisati sporijem ulasku u sezonu i raspoloženim protivnicima koji su ih dočekali na krivoj nozi, nova identična serija stigla je u prosincu, treća prije Olimpijskih igara u veljači, a sve nakon pauze nisu ozbiljno brojali niti sami Panthersi.

Jedina pozitivna strana ovakve sezone mogao biti visok pick na draftu. S druge strane, velikih glavobolja i nepoznanica ostaje pitanje prvog vratara - ostaje li Sergej Bobrovski ili ne.

This is our year ... definitely not

Prvi nakon Floride, najveći gubitnici ove sezone bez konkurencije su Toronto Maple Leafsi. Još jedna ekipa koje nije imala rezervni plan, odnosno, smatrala je da će se rješenje već samo po sebi ponuditi kada se sezona malo zahukta. Budsi su u sezonu ušli bez najboljeg asistenta Mitcha Marnera, a završili je s prvim propuštenim doigravanjem u desetljeću. I ovako pod najvećim pritiskom od svih NHL klubova, jer kao jedna od Original Six ekipa na naslov prvaka čekaju od 1967. godine, sa svakom novom utakmicom negativna atmosfera oko Scotiabank arene samo je rasla, a istu je bilo nemoguće izbjeći i u samoj svlačionici.

Da nešto ne funkcionira kako treba, čak i kada izuzmemo koliko su Leafsi izgubili odlaskom Marnera za kojeg su dobili tek centra treće linije Nicolasa Roya, dalo se primijetiti već nakon par uvodnih susreta. Vratar Anthony Stolarz, jedan od rijetkih u plavoj svlačionici s osvojenim Stanley Cupom, vruće je glave nakon poraza od Seattle Kraken prozvao svoje suigrače, posebno one ispred svog gola, i umjesto da tamo i tada Toronto krene ispravljati što se ispraviti da, isto kao da je pokrenulo lavinu nakon koje će se tek tražiti preživjeli. Jer rebuild se zaziva sve glasnije i glasnije.

Marner je u Vegas otišao kao autor 102 boda u regularnom dijelu prošle sezone, ali ovakvom za Toronto tragičnom raspletu ove u velikoj je mjeri kumovao i trener Craig Berube. Berubeov hokej debelo je zastario, sve je samo nije gledljiv i produktivan, a igrači su svakim susretom djelovali sve sputaniji. Bez kvalitetnog izlaska iz obrambene zone, s taktikom nabij-u-ogradu-pa-tko-prvi-do-paka u današnje se vrijeme jednostavno ne može kotirati kao ozbiljna momčad. Kada se tome nadodaju nelogičnosti prilikom slaganja linija i dijeljena minutaže, na kraju se u Torontu nisu niti mogli nadati ničem boljem.

Jedna od velikih prednosti pred velikim dijelom konkurencije Leafsima su trebali biti vratari Stolarz i Joseph Woll. No prvo je potonji propustio 18 uvodnih susreta zbog privatnih razloga, a zatim je 30-godišnji ex-Panthers Stolarz pauzirao zbog ozljede gornjeg dijela tijela da bi potom i kraj sezone, u istom stilu, zaključio na IRL, ovoga puta zbog istegnuća prepone.

U sezonu se krenulo i bez Scotta Laughtona, koji je po povratku bio jedan od onih potpuno pogrešno iskorištenih igrača što je bilo jasno vidljivo nakon njegovog prelaska u Kingse, rano je iz konkurencije za nastup sve do kraja sezone otpao i branič Chris Tanev čiji su se problemi gomilali jedan na drugog, a jedan je od onih čiji ugovor može biti najštetniji za budućnost ne uspije li se vratiti tamo gdje je stao.

Foto: Dilip Vishwanat/Getty Images/AFP/Hina

Veliki Berubeov grijeh je i taj što je generacijskog strijelca, kapetana Austona Matthewsa pretvorio u "Katicu za sve", igrača koji umjesto da čeka tuđa kvalitetna dodavanja i pred protivničkim golom radi ono što najbolje zna, kreira akcije za suigrače poput Domija, Maccellija ili sada već bivšeg Leafsa McManna, trojac koji niti u slabijim ekipama ne bi imao mjesto u prvoj liniji. Nije kapetan zlatne olimpijske reprezentacije SAD-a u svom Torontu bio pošteđen niti rudarenja za vrijeme penalty killa pa je tako u vrhu po blokiranim šutevima.

Kraj sezone Matthews je dočekao s operiranim koljenom nakon divljačkog starta Radka Gudasa, a nedostatak reakcije njegovih suigrača iz linije na isti i dalje je aktualna priča koja nas ponovno vraća na već spomenute Stolarzove "packe" suigračima i narušene odnose u Torontovoj svlačionici.

Posebna je priča za Leafse ove sezone bio i power play. Bezidejni, s beskonačnim kruženjima oko gola, s nesigurnim braničima na plavoj liniji u bilo kojoj kombinaciji, bio je jedan od najslabijih u čitavoj ligi, isti onaj koji su brojni protivnici koristili za svoje shorthanded golove. Nevjerojatno je situaciju s leda upariti s imenima koja su nosila (ili trebala nositi) taj PP - Matthews, Nylander, Tavares, Knies, Rielly, Oliver Ekman-Larsson.

Što i kako dalje, ostaje pitanje za novog GM-a. Nakon pomoćnog trenera Savarda u prosincu, prije gotovo tri tjedna otkaz je dobio i Brad Treliving, a teško je zamisliti da će njegov nasljednik željeti zadržati Berubea na klupi. Posebno ako su odnosi u svlačionici na relaciji igrači - struka toliko loši kako se čini. Morgan Rielly odigrao je 951. utakmicu u dresu Toronta, a kao najdugovječniji član ove svlačionice prvi se spominje kada su u pitanju odlasci.

Bit će zanimljivo pratiti čekaju li Leafsi duboke promjene ili tek kozmetički zahvati, no bez pravih pojačanja u prve dvije linije nemaju se čemu nadati niti iduće sezone. I Matthews i Nylander razmišljaju o istom pravcu, žele ostati u Torontu, ali i žele biti u prilici boriti se za SC - zadržat će ih sve osim totalnog rebuilda.

Crosbyju ne treba Montreal za doigravanje

Još ljetos pisalo se kako se otvara sezona "lova na McKennu", odnosno tko će biti među najlošijima i na draftu što će nam tek uslijediti uhvatiti generacijskog talenta i mladu zvijezdu koja može promijeniti franšizu. Gavina McKennu sanjali su i navijači Penguinsa koji niti sami nisu vjerovali da Pittsburgh ima ikakve šanse za ulazak u doigravanje. Najave su govorile kako su Sidney Crosby, Evgeni Malkin i Kris Letang stari, Erik Karlsson jedna od najvećih "prevara" u ligi i da su Penguinsi favoriti za posljednje mjesto u konferenciji.

Međutim, "stare kosti" pokazale su da imaju još puno toga za reći, u ligi koja je sve brža i dinamičnija da mogu držati ritam i hokejaškom inteligencijom nositi se s mladim brzancima te ih iz večeri u večer pobjeđivati. Koliko god je Pittsburgh dobro igrao i izgledao, sve do pred kraj sezone i dalje je malo tko vjerovao da će u doigravanje. Jednostavno se očekivao pad, još tamo kada je Radko Gudas "slomio" Crosbyja na Olimpijskim igrama, vladalo je uvjerenje kako je to to i da bez njega Pittsburgh pada i ide prema pozicijama koje su mu predviđene.

Sve to čitali su i slušali i Penguinsi i probudio se inat u veteranima, ali i ostatku ekipe koju je Kyle Dubas skrpao tijekom ljeta od igrača koji su bili slobodni na tržištu i neželjeni u svojim prošlim klubovima. Roster se popunjavao povratnicima nakon teških ozljeda, igračima koji su plesali po rubu AHL-a, a svi oni tražili su afirmaciju i priliku. Svi su imali isti cilj, pokazati da im je mjesto u ligi i da vrijede.

Prije početka sezone po tko zna koji put krenule su priče kako bi Crosby najkasnije na kraju sezone mogao napustiti Penguinse i pružiti si još jednu priliku za ulazak u doigravanje i borbu za Stanley Cup, "sumnjivci" su ponovno bili isti - Colorado zbog velikog prijateljstva s Nathanom MacKinnonom i Montreal kao klub za koji je navijao kao klinac. I pružio si je Crosby novu priliku, ali sa svojim Penguinsima u kojima će jednog dana i završiti igračku karijeru. "Starac" je predvodio Pense sa 74 boda dok je najbolji strijelac bio Anthony Mantha koji iza sebe ima tešku ozljedu nakon kakve se mnogi nisu niti uspjeli vratiti hokeju.

Foto: Bruce Bennett/Getty Images/AFP/Hina

Tri stvari su okrenule sezonu Penguinsa.

Prvo: Dubasov vrhunski skauting. Kada je postao GM Toronta kao jedan od najmlađih u ligi, svi su govorili o njegovoj inteligenciji, znanju i svemu što mora posjedovati pojedinac na ovoj poziciji. Ali bio je premlad i sredina poput Toronta ga je "pojela". I u Pensima je u početku imao upitne odluke (ugovori Jarryju i Gravesu), međutim, kasnije je povlačio vrhunske poteze i ovo što je napravio je ravno čudu. Oilersi ga vjerojatno još uvijek proklinju nakon što je za Skinnera i Kulaka u suprotnom smjeru poslao Jarryja. Na draftu je izabrao Bena Kindela iako su svi govorili kako ga treba preskočiti jer nije "NHL ready" i da će ga trebati čekati godinama jer je "mekan". Kindel se pokazao sve samo ne mekanim i vrhunski se uklopio. I ono što je možda i najvažnije, prepoznao je Dana Musea i dao mu ključeve momčadi. Nije tražio trenerskog veterana jakog imena već svježu ideju.

Drugo: kemija u momčadi. Sve je od početka kliknulo, a tako i mora biti kada je Crosby kapetan. Kod njega nema one "čvrste ruke" i divljanja po svlačionici, on sve rješava autoritetom i na prijateljski način. Nema onih umjetnih prijateljstava samo da bi sve prema van izgledalo savršeno, Crosby jednostavno nije takav. On je tu za sve 24/7, nije mu problem ispeći kolačiće za cijelu svlačionicu, vratiti se na led nakon grupnog fotografiranja i pospremiti stolice, biti glavni animator klincima na zajedničkim obiteljskim druženjima, a opet da ga svi u svlačionici gledaju s ogromnim respektom. On sve okuplja i prenosi tu svoju energiju na ostale.

Treće: inat veterana. Svi koji su se bavili sportom znaju da je najgore kada te unaprijed otpišu i krenu s pričama kako si star, kako je tvoje vrijeme prošlo. Crosby, Malkin, Letang, Karlsson naslušali su se takvih priča i kao da su prelomili i rekli - nije gotovo dok mi ne kažemo da je gotovo. Karlsson je odigrao jednu od najboljih sezona u karijeri, niti u najboljim danima nije bio toliko produktivan, čitanje igre, golovi, asistencije, nema više glupo izgubljenih pakova u svojoj zoni. I sva četvorica se jako dobro zabavljaju na ledu i uživaju u hokeju. Sve se to prenosi i na ostale.

I zato Penguinsi neće dobiti McKennu, ali bit će u doigravanju.

Buffalo 'in' nakon 16 godina

I dok Penguinsi imaju svježa sjećanja i na osvajanje Stanley Cupa, Sabresi su već godinama samo "simpatična ekipa" koja uvijek ima potencijala, ali nikad ga ne ispuni. Godinama su plesali na dnu lige, imali potentnu ekipu, ali i lošim odlukama su više puta sami sebe minirali i ostajali bez dobrih igrača.

Sabresima nije lako, preživljavaju u gradu u kojem vlada "Bills mafia", u kojem se svi bude i liježu s američkim nogometom. U gradu Buffalo Billsa mogli su privući pozornost na sebe samo nekim bombastičnim rezultatom što su napokon i uspjeli napraviti. Nakon 16 godina izborili su doigravanje, posljednji put u njemu su bili još dok je Rob Niedermayer držao obranu, a na vratima bio legendarni Ryan Miller.

Ova momčad je nešto sasvim drugo, ima sjajne pojedince, ostala je na okupu, igra odličan hokej te je prekinula crni niz. Rijetki su ih prije sezone vidjeli u doigravanju, međutim u jednom trenutku su sami između sebe prelomili i, onako kako se to radi iza kulisa u svijetu sporta, uz večeru i pivo odlučili su - idemo igrati.

Foto: Bruce Bennett/Getty Images/AFP/Hina

Početkom prosinca Sabresi su prvo izgubili od Flyersa 2:5, da bi dva dana kasnije "pali" i protiv Winnipega 1:4. Alex Tuch detektirao je to kao jednu od prelomnica sezone. "Večer uoči dvoboja s Calgaryjem, nekolicina nas iz grupe lidera, otišli smo na večeru i obavili kvalitetan razgovor. Dogovorili smo da smo u dijelu sezone kada sve možemo otpisati, reći da je gotovo, ili možemo izaći na led, zabaviti se i pokušati pobijediti u pokojoj utakmici." Zanimljivo, niti u tom dvoboju nisu uspjeli slaviti, Flamesi su bili raspoloženiji i precizniji (7:4), ali ono što je uslijedilo je niz od deset pobjeda tijekom kojeg su padali i Edmonton, Ottawa, Boston i Dallas.

"Vjerujem da je 'tajna' u tome što ovdje svi iskreno brinu jedni za druge. To je i ono što sam iskusio u Tampi - koliko grupa na ledu izvan njega može biti povezana. Ovdje svi žele biti jedni pored drugih, biraju se večere čitavog tima, a ne manjih grupica i 'klika'. Kada večera završi, svi se još uvijek žele družiti. Mišljenja sam da što je grupa bliža, da je i sinkroniziranija na ledu. Bio sam dio nekih svlačionica koje to nisu imale pa stoga nisu imale niti šanse za uspjeh na ledu. Vjerujem da od tuda sve počinje", naglasio je Luke Schenn, koji je u prijelaznom roku stigao iz Winnipega, dok je kapetan Rasmus Dahlin kratko odgovorio da je tajna u - odlascima na pivo.

Ne možemo reći da je tajna, ali je i važan segment u njihovom rastu i potpuna zrelost i hokej na najvišoj razini Tagea Thompsona i spomenutog Dahlina. Thompson je ogroman, fizički i tehnički vrlo moćan, a ove sezone igra svoj najbolji hokej u karijeri. Briljirao je u dresu Sabresa i američke reprezentacije, osvojio olimpijsko zlato i sada ušao u doigravanje uz učinak 40+41. S druge strane Dahlin je jedan od najboljih obrambenih igrača lige, odigrao je 586 NHL utakmica, skupio 434 boda, a još nema niti jednu utakmicu doigravanja u karijeri.

Vrijeme je da se i to promijeni. Prvu utakmicu u doigravanju odigrat će u noći s nedjelje na ponedjeljak po hrvatskom vremenu (1:30) kada njegove Sabrese očekuje start protiv Bruinsa, a prethodno spomenuti Penguinsi dan ranije pred sobom imaju "Bitku za Pennsylvaniju", u doigravanje kreću serijom protiv Crosbyju posebno mrskih Flyersa (dva sata po hrvatskom vremenu).