Cibona je izvela pravi podvig, malo tko ju je vidio na vrhu

Završnica ove sezone diplomski je rad Ivana Rudeža i njegovog stručnog stožera. Znate kako je kod nas s navijačima, sve je u redu do onog trenutka kada ne krenu kritike, one se vežu jedna na drugu, uzmu vas na zub i ono što i radite dobro, više ne radite dobro. Neovisno o rezultatu.

Suočavao se Rudež s brojnim kritikama tijekom sezone, svatko je imao svoje mišljenje jer treba ovaj igrati više, zašto onaj uopće igra, u toj sekundi trebao je biti time-out... Slično kao i u nogometu, uostalom kao u svim sportovima, uvijek svi znaju bolje od samog trenera i uvijek je trener neznalica.

Međutim, na kraju je Rudež napravio pravi podvig, odveo je svoju momčad do titule prvaka iako je kao autsajder ušao u finalnu seriju. Prije toga u četvrtfinalu i polufinalu hodao po rubu ispadanja, ali on i njegovi igrači pronalazili su način kako se izvući iz svih problema.

Sezona pozitivnih promjena

Nije ovo bila uobičajena sezona u Domu Dražena Petrovića na kakve smo navikli posljednjih godina. Bila je ovo sezona pozitivnih promjena, od preoblikovanja, redovnih primanja, napokon je momčad koja je ušla u sezonu odradila posao bez iznenadnih odlazaka igrača tijekom sezone što je ranije bio čest slučaj.

Sa svim tim odmah je i atmosfera oko kluba bila bolja, igrači su se mogli koncentrirati na svoje nastupe bez "razbijanja glave" hoće li i kada će vidjeti ugovoren novac. Stigao je konkretan investitor, čovjek koji dolazi iz ozbiljnog sektora i želi podići Cibonu tamo gdje joj je mjesto.

Iz te perspektive danas smiješno i bizarno zvuče priče o indijskim vjenčanjima u Domu Dražena Petrovića, najavama igranja Eurolige i NBA Europe, ovo je sada ozbiljna i konkretna priča s realnim zahtjevima i najavama.

Nitko nije očekivao i stavljao imperativ osvajanja titule već ove sezone, bila je to takozvana sezona stabilizacije, ali svakako ne šteti, dapače, ova titula samo je dodatni "boost" svemu što se oko kluba događa.

Cibona je osvojila trofej i u dobrom raspoloženju čeka ono što će se događati tijekom ljeta. Napokon će znati s čim i s koliko sredstava raspolaže za slaganje momčadi i neće u pregovore ulaziti kao netko tko će vam platiti kada već bude mogao.

Treba još vidjeti definitivnu priču koja će natjecanja igrati i s kakvim će kadrom i ambicijama u njih ući. U svakom slučaju ova sezona mora biti temelj za budućnost i više se nikada ne smije dovesti u poziciju da iz ljeta u ljeto stižu priče o gašenju kluba.

Zadrani se slomili pod pritiskom

I dok u Ciboni slave, u Zadru tuguju. Tako je to u sportu, ne mogu oba protivnika do titule. I Jusup i njegovi igrači svjesni su što su propustili i koliko su blizu bili. Cibona je u petoj utakmici imala više energije i stoje Jusupove priče o umoru i većem broju utakmica ove sezone. Međutim od početka doigravanja Zadar je imao lakši posao, jednostavno je prošao preko Kvarnera i Dubrovnika s četiri glatke pobjede dok je Cibona imala znatno teži posao protiv Dubrave i Splita te je odigrala po utakmicu više u svakoj seriji.

Zadar je imao dvije meč lopte, jednu u Zagrebu i jednu u svojoj dvorani, ali oba puta je pao. U paklenoj atmosferi na Višnjiku u petoj utakmici imao je sve na svojoj strani, kontrolirao utakmicu u prvom dijelu, imao priliku i prelomiti je na svoju stranu, ali umjesto da je on na krilima navijača prelomi, prelomila ju je Cibona.

Možda je Jusup mogao proširiti rotaciju i dobiti možda malo više svježine u završnici, ali završilo je kako je završilo, neuspješno po Zadrane.

Cibona na kraju dana zasluženo slavi i napokon sa zadovoljstvom gleda prema budućnosti.