Japanci očekivano kompaktni i organizirani, Nizozemcima i dalje nedostaje ono nešto

Nizozemska i Japan odigrali su jednu od najzanimljivijih utakmica dosadašnjeg dijela SP-a, a na kraju su podijelili bodove. Svjesne su obje momčadi koliko svaka utakmica znači pa smo tako u prvom poluvremenu gledali šahovsku bitku.

Istina, bilo je tu štošta za vidjeti, reći ćemo po dvije jako dobre prilike na obje strane, no manje-više sve se vrtjelo oko istoga. Nizozemci su držali loptu i čekali rupu u protivničkoj obrani, a Japanci su čekali kontre i odmah okomito išli prema golu.

Tako je čak i igrač utakmice Virgil van Dijk imao nekoliko riskantnih dodavanja u toj igri živaca, a strpljivi Japanci nisu odustajali od svoje ideje.

Bio je potreban samo jedan gol

Dok Bart Verbruggen nije imao previše posla u prvom dijelu, Zion Suzuki istaknuo se s nekoliko vrhunskih obrana. Vjerojatno će ga sanjati Donyell Malen jer ga je japanski čuvar mreže dva puta zaustavio u pohodu na prvijenac na svjetskim prvenstvima uopće.

Na kraju, ispostavilo se da je Suzuki bio ta kočnica na putu do spektakla od utakmice. U 51. je bio nemoćan kod udarca Virgila van Dijka, a taj pogodak potaknuo je Samuraje na otvoreniju igru. Ekspresno su tako izjednačili, ali onda ponovno bili u podređenom položaju par minuta kasnije.

Što se pojedinaca u ofenzivi tiče, najraspoloženiji su bili Crysencio Summerville s jedne i Keito Nakamura s druge strane. Na koncu, i jedan i drugi su se upisali u listu strijelaca, ali općenito su svojim čuvarima pravili puno problema.

I nekako opet ta pauza za osvježenje mijenja tijek susreta. Nakon iste u drugom poluvremenu, Koeman je napravio tri promjene, Japanci su za trostruku zamjenu sačekali koju minutu, a onda krenuli na sve ili ništa.

Hrabro su igrali do kraja i na kraju su uz malo sreće uspjeli ponovno izjednačiti. Kada se sve zbroji, Nizozemska je statistički možda pokazala više, ali strpljiva, mirna, organizirana i pametna igra Japana na kraju je nagrađena.

Nizozemcima i dalje nedostaje ono nešto

Kada god dođu velika prvenstva, svi na Nizozemsku gledamo kao momčad koja bi mogla iznenaditi. Uvijek ima kvalitetnih igrača koji igraju u velikim europskim klubovima, ali isto tako im uvijek nedostaje 'ono nešto'.

S glave na glavu, obrana je odlična, Dumfries i (neprirodni bek) van de Ven na stranama, van Hecke i van Dijk kao bedemi u srcu obrane - malo tko ima tako jaku (na papiru) zadnju liniju.

Veza je, reći ćemo, najjače nizozemsko oružje. Frenkie de Jong je tu dirigent, a uz njega su Gravenberch i Reijders, sve redom igrači koji vole igrati i čuvati loptu. U napad smo se uvjerili da je jak, ali, ponavljamo, nešto nedostaje.

Redovno se prožima ta priča pobjedničkog mentaliteta, iskustva igranja velikih natjecanja i slično. Primjerice, Hrvatska to ima i zato je došla do dvije medalje na posljednja dva SP-a, no Nizozemci još uvijek tragaju za tom formulom.

Zanimljivosti s utakmice

Virgil van Dijk je pogotkom iz 51. minute postao drugi najstariji strijelac Nizozemske na svjetskim prvenstvima. Stoper Liverpoola učinio je to s 34 godine i 341 danom, a stariji od njega bio je samo Giovanni van Bronckhorst (protiv Urugvaja u polufinalu 2010.) - 35 godina i 151 dan.

Bio je ovo prvi put na SP-u da Nizozemska u početnoj postavi nije imala nijednog igrača iz Eredivisie. Zanimljivo, dva japanska startera igraju u nizozemskom najjačem rangu - Tsuyoshi Watanabe i Ayase Ueda (obojica Feyenoord).

Bio je ovo 13. reprezentativni pogodak za Daichija Kamadu, ali ovdje je prekinut njegov savršen niz. Naime, Japan je dosad slavio u svakoj utakmici u kojoj je on bio strijelac. Ista je situacija kod Keita Nakamure, samo što je on poentirao dva puta manje za Japan.

Foto: Aric Becker / AFP / Hina