Kad struka zakaže - koliko su treneri krivi za neuspješan razvoj sportaša?

Jesmo li svjesni koliko treneri mogu utjecati na karijeru sportaša?
Koliko je puta uspješnog talenta u ostvarivanju njegovih snova zaustavila kriva trenerska procjena?

Sigurno ste u životu više puta svjedočili kada direktor na poslu nedovoljno cijeni vašeg kolegu, možda ste i sami bili izloženi istoj situaciji na svojoj radnoj poziciji. Koliko god se trudili, uvijek davali apsolutno sve od sebe, vašem nadređenom to nikada nije bilo dovoljno.

Je li razlog tome osobna antipatičnost vašeg šefa prema vama ili je vaš nadređeni jednostavno nesposoban prepoznati vaš rad, učinak, zalaganje i sve ono dobro što donosite svom kolektivu, za ovu je priču praktički nebitno.

Na kraju priče dobijete nezadovoljnu osobu koja će s vremenom zbog takve situacije jednostavno izgubiti interes za daljnjim dokazivanjem i shodno tome, vrlo vjerojatno, na kraju i "propasti".

Tvrtka će izgubiti nevjerojatnog radnika koji je jednoga dana mogao preuzeti puno važnije funkcije na tome poslu, a umjesto njega na njegovu poziciju dolazi novi, neiskusni, mladi radnik kojem će trebati godine da dostigne rad zaposlenika kojeg ste upravo izgubili.

Situacija je to u kojoj svi gube.

Upravo takva situacija događa se u svim sferama života.

USPJEH BABY LASAGNE KOJEG UMALO NIJE BILO

Hrvatska je 2024. na Eurosong poslala Baby Lasagnu. Istarski glazbenik osvojio je Doru na nevjerojatan način, tako što je prvotno njegova prijava odbijena!

Raznorazni hrvatski glazbeni stručnjaci koji sjede u žiriju nacionalnog natjecanja za najbolju pjesmu Eurovizije, odlučili su kako "Rim Tim Tagi Dim" nije dovoljno kvalitetna pjesma da uopće uđe u program Dore!

Stvar je posve slučajno spasila Zsa-Zsa koja je par dana kasnije odlučila kako ipak neće sudjelovati na Dori što je otvorilo vrata Baby Lasagni koji je na hrvatsko natjecanje upao kao njena zamjena, osvojio Doru i otputovao na Eurosong u Malmö gdje je umalo pobijedio, osvojivši sjajno drugo mjesto - najbolje u hrvatskoj povijesti!

A svega toga ne bi bilo da se slušala riječ "struke"!

Da ne nabrajam sada sve te tužne životne situacije u kojima nadređeni donose krive odluke i uništavaju karijere mladih perspektivnih ljudi, najbolje je da se što prije prebacim na primjere iz sporta.

KOLIKO JE SPORTAŠA "PROPALO" ZBOG KRIVE PROCJENE STRUKE?

Sigurno znate za primjere poput Modrića za kojeg je netko u Hajduku na početku njegovog nogometnog puta rekao kako nikad neće biti nogometaš. Ili primjer Dade Prše, kojeg su u Hrvatskoj procijenili kao nedovoljno kvalitetnog igrača pa se godinama morao dokazivati i probijati kroz niželigaške francuske klubove.

Zamislite samo koliko je bilo takvih krivih procjena. Modrić i Pršo jedni su od rijetkih primjera koji su unatoč svim osporavanjima na kraju ipak, vlastitim radom i upornošću, razbili okove tuđeg osporavanja i širom raširili krila svog talenta.

Bojim se i pomisliti koliko smo Modrića, Prši i Baby Lasagni uništili?

Mogu dati i vlastiti primjer iz svijeta rukometa.

Nekad davno i ja sam bio dio sporta i igrao ga nacionalnoj razini. Nisam imao talent za najveće uspjehe, ali sam igrao u momčadima koje su bile krcate talentiranim dječacima. Igrao sam u generaciji s rukometašima koji su osvajali svjetske, europske i mediteranske medalje, a na kraju je ta generacija iznjedrila jednog jedinog stalnog hrvatskog reprezentativca - Luku Cindrića.

Po mom skromnom mišljenju, u toj je generaciji bilo bar dvadesetak talentiranijh rukometaša od fantastičnog Luke. No osim Luke, nitko drugi nije napravio zapaženu europsku karijeru.

Nisu sve te talentirane igrače "pojele" ozljede, nisu svi ti igrači bili "lude glave", a bogami nisu ni svi ti talentirani igrači bili neradnici.

Jako puno toga je uništila i "struka".

U neke se nije vjerovalo, neki su trenerima bili antipatični, neki nisu igrali jer su drugi morali, a neke jednostavno "stručna" struka nije prepoznala…

Baš kao što glazbena struka nije prepoznala da onaj beat s kraja Baby Lasagnine pjesme na pozornici može zapaliti cijelu Europu.

STRUKA STVARI ČESTO GLEDA JEDNODIMENZIONALNO

I upravo o tome je ovaj tekst. Struka često nema viziju.

Nema viziju da ako netko nije fizički moćan kao Modrić, možda upravo zato može svojom vižljastom i niskom fizičkom konstitucijom izbacivati iz ravnoteže najbolje nogometaše svijeta.

Možda upravo to što drugi nemaju, kod nekoga može biti bogomdana prednost.

Koliko puta se dogodilo da treneri otpišu nekoga jer nema nešto po njihovom guštu, a možda sve što su trebali u tom trenutku napraviti je bilo pronaći tome igraču ono u čemu je najbolji i dozvoliti mu da svoje prednosti neometano pokazuje na terenu.

Koliko je puta zapravo "struka" bila neuspješna?

ŠTO ZNAČI BITI USPJEŠAN TRENER MLAĐIH KATEGORIJA?

Igor Bišćan je u jednom intervjuu rekao: "Trener mlađih dobnih kategorija je neuspješan ako kroz par godina nije stvorio deset nogometaša koje klub može prodati."

"Ako dijete upišete na nogomet, onda od tog trenera trebate očekivati da on od vašeg sina napravi nogometaša. Isto je sa svime u životu. Ako kćer ili sina upišete u glazbenu školu, a vaš sin nakon par godina i dalje ne zna svirati klavir, onda taj glazbeni učitelj nije odradio svoj posao kako treba."

"Kakav je to nogometni trener kada mu iz jedne cijele generacije nogometaša samo jedan čovjek živi od nogometa?"

I upravo je to problem kojim se želim pozabavati.

MANE TREBA OSTAVITI PO STRANI, A BAVITI SE VRLINIMA

U svemu u životu prvo tražimo mane.
Ignoriramo predivnu paletu vrlina koja se skriva u svakoj pori ljudskih osobina.

Trebalo mi je dobrih par mjeseci da curu nagovorim da pogleda Gospodara Prstenova, izlika joj je bila: "Ja ti ne volim fantasy gluposti!"

Ali pitao sam je: "Voliš li predivne emotivne priče, priče o odricanju, prijateljstvu i požrtvovnosti. Voliš li fenomenalne glumce, spektakularne vizualne efekte popraćene vjerojatno najljepšom muzikom koja je ikad komponirana za veliko platno?"

Bila je spremna propustiti jedan od najljepših filmova svih vremena samo zato što joj u početku tematika nije bila po guštu.

Isto se događa i u sportu.

"Ovaj igrač ne valja, ne može pogoditi gol s pola metra!"

Tako bi vjerojatno izgledala izjava većine nogometnih fanova na prvi pogled igara Oliviera Girouda u dresu francuske reprezentacije.

Giroud je bio prvi napadač Francuske koja je 2018. pobijedila Hrvatsku u finalu Svjetskog prvenstva, a da cijelo natjecanje nije uputio nijedan udarac u okvir gola!

Ali ta famozna struka tamo je dobro procijenila da Francuska ima dovoljno napačkog oružja i da taj nedostatak Giroudove realizacije nije mana s obzirom na njegovu kvalitetu zadržavanja lopte i proslijeđivanja iste ostatku ekipe.

"Netko drugi će dati gol, pustimo Oliviera neka radi ono što zna najbolje."

Na taj način nisu uništili jednog od najboljih napadača njihove reprezentacije, nego upravo suprotno. Umjesto njegovih mana, istaknuli su mu vrline i dopustili da ih pokaže.

Da su inzistirali na tome da Giroud postiže golove, vjerojatno bi propustili uzeti naslov svjetskih prvaka baš kao što je i moja djevojka umalo propustila pogledati remek-djelo svjetske kinematografije.

KAKO SU DINAMO I HAJDUK UMALO UNIŠTILI SVOJA DVA NAJVEĆA TALENTA

A što reći za Dinamo i Hajduk?

Dinamo je prošloga ljeta otvorio svoju najtamniju moguću peć i u nju bio spreman ubaciti desetke milijuna eura svog novca, samo zato što je predsjednik kluba svog daleko najtalentiranijeg igrača nazvao "divljim".

Procjena Zvonimira Bobana na početku sezone oko Luke Stojkovića bila je da takav igrač ne može igrati u organiziranom sustavu. Sve one vrline koje je Stojković vidljivo donosio na terenu bile su zanemarene činjenicom da na terenu nekad donosi impulzivne i nekontrolirane odluke.

Umjesto da se s igračem porazgovora i proba pronaći zajednički jezik koji bi riješio ili barem prikrio određene mane u Stojkovićevoj igri, dovedena je hrpa stranaca i prinova koji će mu uzeti mjesto u početnoj postavi i zaustaviti njegov daljnji nogometni razvoj.

Na Luku Stojkovića u Dinamu se više nije ozbiljno računalo.

Dinamo je bez razmišljanja "ugasio" plavi plamen koji je u godinama koje dolaze trebao postati plavim vulkanom. I to samo zato što se njegov stil igre nije sviđao nadređenoj osobi…

Trebalo je proći dobrih par mjeseci, cijela jedna nogometna polusezona, da u Dinamu shvate da su pogriješili.

Je li ta odluka bila splet sretnih okolnosti ili je struka sama došla do zaključka kako im "pojačanja" Ljubičić i Villar ne mogu pomoći, zaključite sami.

Ali nakon zimskih priprema, talentirani Stojković je ponovno dobio svoje mjesto u prvoj postavi i svima pokazao da su njegove vrline puno veće i bitnije od mana koje posjeduje.

I dalje je to igrač koji će nekontrolirano odreagirati u nekim situacijama na utakmici, ali nitko mu ne može osporiti nogometnu kvalitetu koja se ovog proljeća najbolje očituje u 10 golova i 10 asistencija u 22 odigrane utakmice.

Otkad je ušao u prvi sastav, Dinamo je zaredao s pobjedama i dominantno došao do dvostruke krune. Ostaje pitanje da se otpočetka sezone vjerovalo Stojkoviću, možda europska priča za Dinamo ne bi završila već u siječnju ove godine?

Izbornik Dalić ga već sada ozbiljno razmatra za popis reprezentacije, a Dinamo bi na Stojkoviću u budućnosti mogao zaraditi milijune. I to upravo one milijune koje su prije par mjeseci skoro sami zapalili kada su Stojkovića prikovali na dno klupe za pričuve.

Ako vam Dinamov primjer nije dobar pokazatelj kako "struka" može nevjerojatno pogriješiti, otiđite malo južnije, do Dinamovog najvećeg rivala Hajduka.

Tamo je prošle sezone Gennaro Gattuso iz vedra neba odlučio da njemu Rokas Pukštas ne treba.

Najvrjedniji eksponat splitskog kluba je umjesto traženja europske destinacije, tražio kako naći najudobnije mjesto na klupi poljudske ljepotice.

Od najtalentiranijeg igrača Hajduka do zamjene, i to u svega par mjeseci.

Ne zbog ozljede, ne zbog "lude glave" - nego zbog dolaska novog trenera koji te jednostavno više ne prepoznaje!

Sve ono dobro što imaš i posjeduješ, u tuđim je očima nevidljivo.

Gattuso je na sreću svih navijača Hajduka otišao, a Pukštas je, gle čuda, opet postao najblistaviji dijamant u očima novog trenera Garcie.

Ove je sezone za mnoge upravo Pukštas najbolji igrač Hajduka, a da se apsolutno ništa značajno u njegovom nogometu nije promijenilo.

Osim trenera.

Isti igrač, ista osoba, iste kvalitete - za jednog nadređenog nedovoljan, za drugog vođa navale.

Baš kao ona boca vode koja u avionu vrijedi pet eura, a na tvom obližnjem kiosku samo euro.

Koliko je takvih primjera nikad nećemo moći izračunati.

Nažalost, ne možemo točno znati koliko je puta "struka" zaustavila razvoj neke mlade osobe, ali ajmo onda barem takve slučajeve smanjiti na najmanje moguće. Neka se ne događa da nam najvrjedniji talenti Dinama i Hajduka samo tako, preko noći, prve postave zamjene tribinom i klupama.

Da Pukštas i Stojković nisu ostali snažni u tim teškim trenucima sada bi i njihova blještava imena upisali u nepreglednu knjigu naziva: "Propali talenti"!

JER NEKAD NIJE PROBLEM U NAMA, NEGO U LJUDIMA OKO NAS

I zato na kraju priče molim "stručne", nadređene, direktore - ne tražite mane!
Mane su prisutne, ali nisu neizbrisive.

Bavite se vrlinama, tražite u ljudima dobro i kako to dobro istaknuti.
To je vaša zadaća - to je težina vaše pozicije!

Ne dozvolite da talenti propadaju, nego se svaki put dobro zapitajte: "Jesmo li pronašli sve načine?" i ako jeste, znajte da si vrlo vjerojatno lažete.

Ako netko ne može slikati s temperom, dajte mu vodene bojice.
Ako netko nije za trilere, dajte mu šaljive scenarije.

Nađite načina da talente razotkrijete!

I ne zaboravite:

U zemlji od samo 3 i pol milijuna svaki talent vrijedi trostruko više.
Ne dozvolite da gubimo nove Modriće, Tesle, Brlić-Mažuraniće…