Korak do pojasa ipak je bio veći nego što se činilo: Što nakon prvog poraza Marka Ančića?

Uoči nastupa u zagrebačkoj Areni ni sam nije skrivao ambicije. U razgovoru za Sportnet rekao je kako smatra da je i on samo jednu stepenicu udaljen od pojasa.

Upravo je Luka Giorgadze trebao pokazati je li spreman napraviti taj korak.

Nakon tri runde odgovor nije bio onakav kakvom se Ančić nadao. Iskusni Gruzijac slavio je jednoglasnom sudačkom odlukom, nanio mu prvi profesionalni poraz i sam se dodatno približio borbi za naslov.

Ipak, prvi poraz u karijeri ne mora nužno značiti da je Ančić napravio veliki korak unatrag. Možda je samo vrlo jasno pokazao gdje se trenutačno nalazi granica između velikog talenta i samog vrha kategorije.

Giorgadze mu nije dopustio borbu kakvu je želio

Jedna od najvećih razlika vidjela se već u prvoj rundi. Giorgadze je preuzeo sredinu borilišta, nametnuo pritisak i natjerao Ančića da velik dio vremena provede krećući se uz rub kaveza. Gruzijac je samo tijekom prve runde pogodio 54 udarca, dok hrvatski borac nije uspijevao dovoljno često nametnuti svoj ritam.

Ančić je imao svojih trenutaka. Pokušavao je borbu prebaciti u segment u kojem je ranije znao biti posebno opasan, ali Giorgadze je konstantno vraćao pritisak i nametao tempo.

Statistika na kraju borbe dobro pokazuje koliko je Gruzijac bio aktivniji. Pogodio je 149 od 224 upućena udarca, dok je Ančić ostao na 25 pogođenih od 51 pokušaja.

Ančić je srušio protivnika dvaput iz osam pokušaja, no nije uspio iz tih situacija stvoriti dovoljno dug period kontrole ili ozbiljniju prijetnju završnicom.

Problem nije bio jedan loš trenutak. Problem je bio kontinuitet.

Giorgadze se iz neugodnih situacija izvlačio i ponovno vraćao borbu tamo gdje mu je više odgovarala. Nakon tri runde odluka sudaca nije ostavila mnogo prostora za raspravu.

Prvi put nije pronašao odgovor

Kod neporaženih mladih boraca često se puno govori o tome koliko različitih načina imaju za doći do pobjede.

Puno manje znamo o tome kako će reagirati kada prvi plan ne funkcionira. Upravo je to jedno od najvažnijih pitanja koje je FNC 33 postavio Ančiću.

Do ove borbe svaki je profesionalni test završavao njegovom pobjedom. Ovoga puta preko puta sebe imao je protivnika koji nije nestao kada je Ančić došao do rušenja, nije dopustio da ga pojedinačno dobra situacija izbaci iz plana i nije prestao pritiskati.

Giorgadze je u meč stigao s puno više profesionalnog iskustva i pokazao zašto se već nalazio blizu vrha FNC-ove perolake kategorije.

Ančiću je to bio prvi susret s porazom. Način na koji će odgovoriti na njega sada bi mogao biti važniji od samog rezultata.

Poraz protiv Giorgadzea nije isto što i povratak na početak

Najlakše bi bilo pogledati omjer i zaključiti da se Ančić s 5-0 spustio na 5-1 i udaljio od borbe za pojas. Situacija ipak nije toliko jednostavna.

Luka Giorgadze nije bio protivnik izabran kako bi se nastavila graditi statistika mladog hrvatskog borca. U Zagreb je stigao s omjerom 12-2 i statusom trećeg izazivača FNC-ove perolake kategorije. Pobjedom nad Ančićem stigao je do 13. profesionalne pobjede i dodatno učvrstio svoju poziciju pri vrhu.

U takvom kontekstu prvi poraz ne mora dramatično promijeniti način na koji se gleda Ančićeva budućnost.

Pokazao je da još nije spreman preskočiti Giorgadzea. To ne znači da na tu razinu ne može doći.

Prije povratka u kavez slijede Tajland i Dagestan

Ančić se pritom neće odmah vraćati u novi meč. Sljedeći period njegove karijere bit će posvećen upravo onome što prvi poraz često najbolje pokaže – radu na segmentima u kojima još postoji prostor za napredak.

Najprije ga očekuje odlazak na Tajland, a nakon toga i trening u Dagestanu, dvije sredine koje nude potpuno različite borilačke škole.

Tajland tradicionalno predstavlja jedno od središta stojke i rada u Muay Thaiju, dok je Dagestan sinonim za hrvanje, kontrolu i grappling koji su posljednjih godina postali zaštitni znak brojnih elitnih MMA boraca.

Za mladog borca koji ima samo šest profesionalnih nastupa upravo bi takvo razdoblje moglo imati veću vrijednost od brzog povratka u kavez.

Poraz od Giorgadzea dao mu je vrlo konkretan materijal za analizu. Sada ima priliku nekoliko mjeseci pretvoriti tu analizu u napredak.

Tratner kao logičan sljedeći test

Kada se vrati u natjecateljski ritam, FNC će morati pažljivo odabrati sljedeći korak. Ponovno ga odmah spojiti s jednim od vodećih izazivača kategorije bilo bi vrlo agresivno. S druge strane, nakon pet uzastopnih pobjeda prije Giorgadzea nema ni previše smisla vraćati ga nekoliko razina unatrag.

Jedno ime koje bi moglo imati smisla je Itay Tratner. Izraelac se trenutačno nalazi iza Ančića na FNC-ovoj ljestvici perolake kategorije, ali iza sebe već ima borbe protiv vrlo ozbiljnih imena divizije. Pobjeđivao je Ivana Sičaju i Daniela Bažanta, dok je kasnije nastupao i protiv bivšeg prvaka Jordana Bartona te Antuna Račića.

Njegov omjer možda nije impresivan na prvi pogled, ali upravo iskustvo protiv različitih profila protivnika čini ga zanimljivim testom.

Za Ančića bi taj meč imao vrlo jasnu svrhu. Pobjeda bi pokazala da je prvi poraz ostao samo jedna prepreka u razvoju te bi ga ponovno približila borcima iz samog vrha kategorije. Novi poraz, s druge strane, značio bi da je prije razgovora o pojasu potrebno napraviti ozbiljniji korak unatrag.

Stilski bi također mogao biti zanimljiv.

Ančić bi nakon razdoblja treninga na Tajlandu i u Dagestanu imao priliku pokazati upravo ono što je nakon Giorgadzea najvažnije – koliko se njegov MMA promijenio.

Ne samo je li postao bolji u jednom segmentu, nego može li učinkovitije povezati stojku, rušenja i kontrolu te nametnuti vlastitu borbu kada protivnik ne reagira prema planu.

Ne treba žuriti prema pojasu

Prije FNC-a 33 razgovor o Ančiću prirodno je išao prema vrhu kategorije. Bio je neporažen, nizao je pobjede i imao priliku preskočiti jednog od najiskusnijih izazivača.

Sada više nema potrebe za žurbom. Ančić ima tek 23 godine i šest profesionalnih mečeva. FNC ga trenutačno vodi kao petog izazivača perolake kategorije, dok se ispred njega nalaze borci s puno većim iskustvom.

To mu daje luksuz koji mnogi borci nemaju. Vrijeme.

Umjesto da prvi poraz pokuša što prije izbrisati novom pobjedom, može ga iskoristiti kao razlog za duži razvojni period.

Tajland i Dagestan u tom kontekstu nisu samo zanimljive destinacije za trening-kamp. Mogu predstavljati početak druge faze njegove karijere.

Neporaženost je završila, ali razvoj nije

Omjer 5-0 uvijek izgleda ljepše od 5-1.

U borilačkom sportu ipak malo karijera prolazi bez trenutka u kojem nešto krene potpuno suprotno od očekivanog. Pitanje nije hoće li borac jednom naići na nekoga boljeg. Pitanje je što će napraviti nakon toga.

Ančić je prije FNC-a 33 smatrao da je jednu stepenicu udaljen od pojasa. Giorgadze mu je u Zagrebu pokazao koliko ta stepenica zapravo može biti visoka.

Sljedećih nekoliko mjeseci zato bi moglo biti važnije od brzog povratka pobjedama. Tajland, Dagestan, povratak u FNC i protivnik poput Tratnera dali bi jasan odgovor na puno zanimljivije pitanje od onoga može li Marko Ančić ponovno pobijediti. Koliko će se drugačiji Marko Ančić vratiti u kavez?

Pet pobjeda pokazalo je njegov potencijal. Prvi poraz, a prije svega odgovor na njega, mogao bi pokazati koliko daleko s tim potencijalom može otići.