'Mourinhovska' pobjeda Varaždina, Šafarić taktički nadigrao Sancheza

Igrati nogomet je vrlo jednostavno, ali igrati jednostavan nogomet je najteža stvar koja postoji - rekao je jedne prilike Johan Cruyff. I na kraju te jednostavne igre, bitan je samo rezultat, a ne bilo koji statistički podatak, stvorene prilike ili dojam.

Tako je u srijedu navečer Varaždin uputio dva udarca prema golu Rijeke, jedan je išao u okvir i - zatresao mrežu. Taj kazneni udarac Luke Mamića bio je dovoljan za sva tri boda, učvršćivanje trećeg mjesta na tablici SuperSport HNL-a i odlazak na lijepih plus pet u odnosu na aktualnog prvaka SHNL-a.

Izlike, izlike...

Naravno, kada izgubite takvu utakmicu 'jede' vas iznutra, znate da ste mogli više, ali ostaje samo taj gorak okus. Gorak okus koji se pokušava isprati pričom o dojmu, stvorenim prilikama, statistikama, za čime je posegnuo i Victor Sanchez u izjavi nakon poraza. Španjolac je objasnio kako je riječkih 12 udaraca iz kuta pokazatelj koliko su vremena proveli na protivničkoj polovici.

Istina, više se igralo na trećini koja pripada Varaždinu, lopta je u terenu bila 53 minute i 36 sekundi, a otprilike trećina toga otpala je na akcije kod domaćina. Idemo to matematički točno razbiti - 18 i pol minuta na trećini Varaždina, 23:35 na sredini terena i 11:31 na trećini Rijeke.

I u pravu je bio Sanchez kada je rekao da je Rijeka igrala blizu Varaždinovih vrata jer imala je 33 dodira u protivničkom kaznenom prostoru. Usporedbe radi, Dinamo je nešto kasnije u Puli protiv Istre 1961 imao 22, a zabio je dva puta. Dat ćemo još jedan primjer Plavih - 38 dodira u šesnaestercu Osijeka u 7:0 pobjedi na Maksimiru.

I eto koliko taj podatak ništa ne znači, kada ti dodiri nisu opasni. Od 15 udaraca Rijeke tri su išla u okvir gola - Oliver Zelenika fenomenalno je reagirao poslije udarca glavom Amera Gojaka, u padu je iz velike gužve nogom izbacio pokušaj Justasa Lasickasa, a Ante Majstorović je u završnici pucao ravno u ruke Varaždinovog kapetana.

Međutim, Rijeka generalno nije djelovala konkretno i opasno kao što smo to navikli od nje. Svakako je to rezultat izostanaka Tonija Fruka i Tiaga Dantasa, dvojice najboljih igrača ove momčadi. Na kraju je aktualnog prvaka SHNL-a koštala jedna neopreznost u obrani, zbog čega nas ovo slavlje Varaždinaca uvelike podsjeća na razne pobjede Josea Mourinha ili Diega Simeonea.

Sanchez je protiv Gorice (4:0) govorio o umoru nakon Europe, na što se redovno osvrće i u najavama utakmica, nakon Dinama na sva zvona pričao je o sucima, a ovoga puta izjavio je da je njegova momčad bila bolja i konstantno je spominjao vrijeme provedeno na protivničkoj polovici. Međutim, broje se golovi.

Cilj opravdava sredstvo, a obrana je ta koja donosi rezultat. A nije ni slučajno da Varaždin treći put ove sezone pobjeđuje Rijeku.

Fenomenalno Šafarićevo čitanje

Više puta ove sezone Varaždin je mijenjao formaciju, na samom početku Šafarić je govorio kako je od ogromnog značaja imati tu fleksibilnost i mogućnost podređivanja onome što protivnik zahtijeva.

Tako se Varaždinov 'menadžer' odlučio za trojicu stopera otraga, svjestan da će na suprotnoj strani biti napadački dvojac Daniel Adu-Adjei - Ante Matej Jurić. Indisponirani i jedan i drugi, nisu mogli ništa stvoriti pokraj varaždinskih 'gorostasa', prvenstveno Matea Baraća.

Varaždince već dugo krasi i bekovska stabilnost, a tu svakako moramo istaknuti Franu Maglicu, koji je ponio epitet igrača utakmice. Maglica je razbio protivničku obranu dodavanjem za Iurija Tavaresa, nakon kojega je uslijedio kazneni udarac kojega je u gol vrijedan tri boda pretvorio Luka Mamić.

Nadalje, Šafarić je nakon prvih 45 minuta vidio da nešto mora mijenjati pa odmah uveo trojicu novih igrača. Puno stabilnosti u sredini terena donio mu je Tomislav Duvnjak, a Antonio Boršić istaknuo se vrhunskom reakcijom kada je izbacio loptu ispred Gojaka, koji bi je samo gurnuo u mrežu.

Znali su Varaždinci da će i Tavares kad-tad pobjeći, nerijetko su pokušavali zabosti u sredinu, a dovoljno je bilo samo jedno pravo proigravanje, čiji autor je bio Frane Maglica.

Bilo je i pozitivnog kod Rijeke

Iz svakog poraza nešto se mora naučiti, ali bilo je i određenih pozitivnih stvari za Victora Sancheza. I sam je to rekao po završetku dvoboja, dobitnik bi mogao biti Branko Pavić. Preuzeo je odgovornost na sredini terena, bio mu je ovo tek četvrti SHNL nastup za Rijeku i sigurno da će mu dobro doći za samopouzdanje.

Osjetio je bivši igrač Dinama da može 'potegnuti', konstantno je tražio loptu, prostor - odigrao je jako zrelu utakmicu. Tu je i Noel Bodetić, koji je zbog situacije s izostancima dobio priliku na lijevom beku, a pokazao je da to može sasvim pristojno pokriti.

Bodetić je ubacio Gojaku u 19. minuti, kada je Zelenika odlično reagirao, a kasnije stvorio pomutnju ubačajem, kada je vrhunski reagirao Boršić, što smo iznad naveli.

Sitnice odlučuju, ali nije gotovo

U ovakvim utakmicama odlučuju sitnice, jedan trenutak može sve okrenuti. Mali pad koncentracije je presudio, a kod Varaždina ga nije bilo. Možemo danima pričati o dojmu, akcijama ili bilo čemu, ali činjenica je da je Varaždin odigrao zrelije, pametnije i odgovornije.

Iskoristio je izostanke kod protivnika, popeo se na plus pet u borbi za treće mjesto, ali daleko je to od gotovog. Posebno to govorimo jer Šafarićeve trupe u iduća dva kola igraju protiv Dinama na Maksimiru i Hajduka u baroknom gradu.

Riječani će imati više igrača za Jadranski derbi protiv Hajduka ovog vikenda, ali ih u Europu može odvesti i SuperSport Hrvatski kup. Možda se sve podređuje tome, dvoboju na Opus areni 13. svibnja.

Na jednu utakmicu sve je moguće, a Rijeka je pokazala da se može nositi s Dinamom. A eto, usporedbe radi, 8. veljače na Rujevici Plavi su odigrali slično kao Rijeka u Varaždinu ove srijede - Sanchezova momčad imala je tada dva udarca (kao Varaždin u srijedu), a Španjolac je rekao da se njegova ekipa dobro branila i da je ostavila protivnika na 'par udaraca' (12).

Dojam drugačiji, izjave kontradiktorne, ali to je tako kada izgubiš zbog jedne neopreznosti.