Najteža, ali i najlakša utakmica za Hrvatsku koja je hrabrost ostavila u hotelu

Koliko god to blesavo zvučalo, bila je to najteža, ali i najlakša utakmica za Hrvatsku.

Najteža, naravno, zbog kvalitete protivnika, igrao si protiv najbolje reprezentacije svijeta, aktualnog svjetskog prvaka i protivnika koji je ipak prejak i to ne samo za Hrvatsku već i za neke još veće i elitnije reprezentacije.

S druge strane opet najlakša. U gostima kod Španjolske nitko imalo realan neće očekivati pobjedu. Igrači nisu imali pritisak i mač nad glavama, mogli su pružiti sve od sebe pa što bude. Probati napraviti nešto više i nekim čudom izbjeći poraz.

Prevelik respekt i strah od Španjolske

Na kraju se dogodilo ono najgore što se moglo dogoditi. Slaven Bilić je povukao logičan potez i značajno promiješao postavu znajući kako je puno važnija utakmica na rasporedu u subotu na Rujevici protiv Engleske. Kako ne bi trošio igrtče u utakmici u kojoj Hrvatska realno i s najjačom postavom nema velike šanse, odlučio se za brojne promjene.

I tu nije problem u Biliću i onom što je napravio jer je potez bio logičan, problem je u nastupu igrača od kojih je dobar dio bio nepotrebno impresioniran i opčinjen Španjolcima te daleko od onog kako može odigrati.

Dobar dio tih igrača već je igrao protiv ovakvih igrača, međutim u igri s loptom bilo je dosta straha, povlačili su se u obrani i rijetko su ulazili u duele, a sve to je idealna situacija za Španjolsku.

Kao što je i Bilić naglasio nakon susreta, čak s loptom i nije bilo toliko loše. Kada bi ona otišla iz zadnje linije, nešto se pokušavalo napraviti, ali u fazi obrane nije bilo nimalo dobro.

Španjolci su ti koji ne podnose duele i čvrstu igru i to je jedini način na koji se s njima može igrati, svako ostavljanje prostora i neki pokušaji zonskog branjenja osuđeni su na propast jer će uvijek pronači načina kako te izigrati.

Vušković najmlađi, a za klasu najbolji u obrani

Ovaj put Bilić je na stoperske pozicije stavio Šutala i Pongračića koji se blago rečeno nisu proslavili. Posebno se to odnosi na Pongračića koji je u Fiorentini praktički statist, igra vrlo malo i nije u formi.

Na žalost, to se sve jako dobro osjetilo na njegovom nastupu, bio je vrlo nesiguran, s krivim dodavanjima, jednako kao kolega mu iz obrane Šutalo, kao da je bio cijepljen od nekog bržeg protoka lopte i dodavanja prema slobodnom igraču.

Općenito je obrana bila vrlo nesigurana sa samo dvije svijetle točke i to borbenom Ivanu Smolčiću na desnoj strani te Luki Vuškoviću koji je nakon ulaska u igru bio najsigurniji, najbolji i najborbeniji hrvatski stoper.

Nema veze što je najmlađi, kod Vuškovića godine odavno nisu faktor već je faktor njegova kvaliteta. Igrajući u Bundesligi i Premier ligi sve je sigurniji i sve bolji, a već sada mora biti stalni starter u reprezentaciji.

Teško je gledati Joška Gvardiola koji nije niti blizu onog na što smo kod njega navikli. Ozljeda i dugačka pauza ostavili su prevelik trag i još uvijek se nije vratio na onu svoju najvišu razinu. Olakotna okolnost je da je jučer imao na suprotnoj strani Yamala, ali i bez njega nije bio onaj stari.

Mišić najbolje osjetio moć Španjolaca, a Belji je očito svejedno tko je protivnik

Dva igrača iz SuperSport HNL-a bila su na travnjaku. Dion Drena Beljo i Josip Mišić dobili su priliku od prve minute, Beljo je nastavio zabijati pa je tako postigao gol i Španjolcima, a Mišić je samo u određenim dijelovima utakmice podsjećao na najbolje igre iz Dinama koje ga i dovode u kontekst reprezentacije.

U nekoliko navrata nalazio se pod pritiskom s loptom, Španjolci su ga brzo dovodili u probleme, ali uspio se svaki put izvući. No na postavljenu igru bio je dosta bolji i tu je koristio svoja precizna dodavanja. Osim toga nedostajalo mu je one agresivnosti iz Dinama, dosta se povlačio što je išlo na ruku Španjolcima.

Beljo? On je posebna priča, dojam je da je njemu tako svejedno tko je na suprotnoj strani. On vidi samo gol i razmišlja o tome kako progurati loptu između vratnica. Čudesno je s kakvim samopouzdanjem i u kakvoj formi igra.

Luka Modrić

I ne treba ništa posebno objašnjavati. Kada je ulazio u igru u 81. minuti, dobio je ovacije i od strane Španjolaca, zapljeskao je i Luis de la Fuente, Luka gdje god se pojavi izaziva ogromno poštovanje.

I u tih desetak minuta na terenu pokazao je da ovdje nije slučajno, pokazao je više nego što su neki pokazali u 90 minuta.

Luka je protiv Španjolaca dobio odmor, ali protiv Engleza ga očekujemo ponovno u početnoj postavi, vjerojatno odmah nakon toga i protiv Španjolske u Splitu. Nije bilo smisla da ga se izrauba u Sevilli pa da propušta Rujevicu i susret u kojem Hrvatska ima veće šanse.

Luka je još uvijek prevažan ovoj Hrvatskoj.

Španjolska? Ništa novo u pozitivnom i negativnom smislu

Kvalitetna je, ubojita, do krajnjih granica uigrana, uostalom svjetski je prvak. O ukusima nećemo, ali svatko mora poštovati ono što Španjolci mogu i kojom lakoćom lome protivnike i dolaze do prilika.

Tu se vidjela ogromna razlika između Španjolaca i Hrvata, ne samo u individualnoj i momčadskoj kvaliteti. Španjolci su brži, okomitiji, puno pokretljiviji u sredini terena gdje se stalno kreću i traže loptu i svaki puta gledaju kako osvojiti koji metar terena s njom u nogama ili dodavanjem.

Međutim ništa novo nije niti glumatanje koje im stvarno ne treba.

Ionako si nadmoćan i kvalitetan, ne moraš se bacati po terenu na najmanji kontakt ili kada ga uopće nema. A s druge strane tvoji prgavci rade "svoj dio posla" i čude se na svaku odluku sudaca.

To je ono što ljude iritira i ljuti kod Španjolaca i to nije od jučer ili prekjučer. A stvarno nemaju nikakve potrebe za takvim stvarima, ionako su pakleno jaki.

Reset pa Engleska

Nakon susreta razočaranost je bila velika, svi su bili svjesni što sve nije valjalo i to se ne smije ponoviti protiv Engleske i u drugom susretu sa Španjolcima.

Raspored je nemilosrdan i Hrvatska ima težak posao praktički svaka tri dana i ovaj poraz, ili bolje rečeno nastup, može otići u zaborav vrlo brzo.