Nisu svi pretplaćeni na zlato, zašto bi se ukidala utakmica za broncu?

Logično, obje reprezentacije bile su razočarane nakon poraza u polufinalu, Francuska je u najgorem trenutku odigrala svoju najlošiju utakmicu, a Engleska je imala vodstvo protiv Argentine i onda počinila samoubojstvo preranim povlačenjem. Bili su svjesni i jedni i drugi da su mogli do finala, razočaranje je razumljivo, ali morali su odraditi kako spada i ovu utakmicu za treće mjesto.

Medalje nisu rezervirane samo za one najveće

Ono što je u najavi dvoboja smetalo i pomalo iritiralo je kukanje i plakanje kako se nikome ova utakmica ne igra. Kažu kako bi broncu trebali dobiti i jedni i drugi nakon poraza u polufinalu bez igranja ovog "nebitnog susreta".

Zašto bi odličje zaradio porazom u polufinalu, jedno je mjesto na postolju i medalju treba zaslužiti pobjedom. To što neki smatraju kako za njih vrijedi samo i jedino zlato, to je njihov problem, ali svjedočili smo puno puta slavlju onog koji je osvojio broncu. Uostalom, vraćaš se kući s pobjedničkim okusom i s odličjem oko vrata.

Pomalo je smiješno što su Englezi predvodili to "gunđanje" o nepotrebnoj utakmici, Englezi koji su medalju posljednji i jedini put osvojili 1966. godine i sada nemaju motiva igrati za svoj drugi najbolji plasman u povijesti i prvu medalju izvan Engleske? Kao da su pretplaćeni na zlata, a zaboravljaju prebogatu povijest svojih raspada na SP-ima.

Na kraju su uzeli tu broncu i nisu izgledali baš razočarano i nesretno nakon što su dobili medalje. Možemo se kladiti da će u puno boljem raspoloženju doći u London. Zar nije bolje vratiti se s ovakvom pobjedom i medaljom nego s onakvim porazom u polufinalu?

Mbappe i Olise rušili rekorde

Kod Francuske su u prvom planu bili Kylian Mbappe i Michael Olise. Obojica su došli na vrh povijesne ljestvice, Mbappe je najbolji strijelac svjetskih prvenstava u povijesti (preskočio Messija), a Olise je najbolji asistent (preskočio Pelea).

Doseg je to za koji zaslužuju sve moguće pohvale i nešto što će biti teško dostići. Međutim obojica imaju "prste" u ovom porazu i snose dio krivice.

U prvom poluvremenu Mbappe je prednjačio po krivim odlukama, dosta je solirao, razumljivo, imao je u glavi taj rekord i tražio je golove. Tek kada je u drugom dijelu počeo igrati za momčad, sve se promijenilo, a i došli su i njegovi golovi.

S druge strane jadni Olise koliko god se u Bayernu nazabijao spektakularnih i manje spektakularnih golova, ovdje je mogao samo slučajno do pogotka. 20 udaraca na gol, nula golova, promašen niz velikih prilika u susretu protiv Engleske, jednostavno "začepilo se" i ostao je na suhom. Ti njegovi promašaji na kraju su skupo stajali Francusku.

Loše obrane ili odlični napadi?

Miks jednog i drugog. Obje reprezentacije bile su raspoložene u igri prema naprijed, igralo se okomito, brzo, napadale su se obrane, a stoperi i bekovi, ruku na srce, nisu imali svoj dan, pogotovo francuski.

Gotovo svaka tranzicija završavala je ili opasnim udarcem ili pogotkom. Jasno je da su neki igrači brzanci i teško ih je uhvatiti, ali sama postavljanja braniča bila su loša, a koncentracija je bila na vrlo niskoj razini.

Oba francuska beka (Hernandez, Gusto) odigrala su jako lošu utakmicu, Konate se također nije proslavio, ako tu dodamo i Douea koji je izravni krivac za vodeći pogodak Engleske, jasno je zašto su Tuchelovi izabranici radili što su željeli.

Imali su i Englezi problema u fazi obrane, predaleko su stajali od igrača i tako omogućili Francuzima da dosta lako dolaze do prostora za udarac. No šteta je kod njih na kraju bila manja, primili su "samo" četiri gola.

U konačnici, najveći dobitnici bili su navijači, vidjeli su deset golova, pregršt prilika i mogli su uživati u sjajnim potezima. Žao nam je Didija Deschampsa, zaslužio je bolji oproštaj, ali oporavit će se, ono što je ostavio iza sebe nikada se neće izbrisati.