Poljska liga je infrastrukturom miljama iznad SHNL-a, ali nogometni gen je na hrvatskoj strani

Kada je Robert Graf stigao u Hajduk, odmah je poručio kako je hrvatska liga intenzitetom na razini druge poljske lige. Nije zvučalo ugodno, mnogi su se i uvrijedili, ali ta izjava nije automatski značila i da je SHNL kvalitetom na razini druge poljske lige.

Ne treba bježati od toga da se u Hrvatskoj ne igra u petoj brzini, uostalom i hrvatska reprezentacija koristila je uvijek neke druge prednosti, prvenstveno talent i tehničku nadmoć nad protivnicima koje nije lomila intenzitetom i visokim ritmom. Poljaci imaju trku, intenzitet i brzinu, ali nemaju ono najbitnije - a to je tolika količina talenta.

Postoji nešto u čemu SHNL ne može parirati Ekstraklasi

Naravno, riječ je o infrastrukturi. I tu se možemo zadržati samo na onom šlagu na torti, na stadionima, bez potrebe za ulazak u trening centre i sve ono što je igračima potrebno za kvalitetnu pripremu.

Izuzev Opus Arene, Hrvatska nema pošten stadion s kojim bi se mogla pohvaliti. Maksimir živi svoje posljednje dane, Poljud je u poluraspadu, Rujevica nije niti bila predviđena da bude glavni riječki stadion, a ostali su još par stepenica ispod njih. Jedino Opus Arena izgledom i svime što nudi podsjeća na moderan stadion.

I to je ogroman problem koji ostavlja lošu sliku o hrvatskom nogometu općenito. Poljaci takvih problema nemaju. Njihovi stadioni su doslovno svi u Ekstraklasi izgrađeni ili značajno renovirani u ovom stoljeću. I to pod renovacijom ne znači kao u SHNL-u da se promijeni par sjedalica i ofarbaju ograde.

Naravno da to dovodi i do velike razlike u gledanosti, dok je SHNL u prosjeku od oko 4.000 gledatelja po susretu, u Ekstraklasi ih je u prosjeku više od 15 tisuća. Najmanju gledanost ima baš Rakow, ali isključivo zato što ima i najmanji kapacitet, no popunjenost tribina mu je odlična.

Dinamo je po budžetu iznad poljskih klubova, a Poljacima mogu konkurirati samo Hajduk i Rijeka

Gledajući budžete klubova, Dinamo je dosta ispred, ne samo hrvatskih, već i poljskih klubova. Tamo prednjače Legia i Lech, ali i tu postoji velika razlika između hrvatske i poljske lige. Čak i oni klubovi s najmanjim budžetom, nalaze se ispred svih naših klubova osim Dinama, Hajduka i Rijeke te donekle Osijeka.

Prema neslužbenim podacima, čak i Varaždin troši manje na plaće nego Radomiak, Wieczysta Kraków ili Slask kao klubovi s najmanjim budžetom u Ekstraklasi.

Stranci dominiraju u Poljskoj

Veći budžeti i veći ugovori dovlače u ligu više stranih igrača pa tako doslovno polovicu od svih igrača Ekstraklase čine stranci. U SHNL-u se ipak više okreću prema domaćim igračima pa tako stranci čine oko 30 posto ukupnog broja igrača.

Tih 20 posto je nemala razlika i u biti ide u prilog hrvatskoj ligi koja pruža više prostora domaćim igračima mlađim od 23 godine. Svi poljski klubovi igrali su s najmanje pet stranaca na travnjaku u svakom trenutku u prvom kolu, jedan je imao samo dvojicu Poljaka na terenu, a tri kluba tek trojicu. S druge strane u prošlom kolu SHNL-a nitko nije imao u početnih 11 više od petorice stranaca.

I kada se gledaju najplaćeniji igrači u poljskoj ligi, to su redom stranci te je, također neslužbeno, samo jedan Poljak među 15 najplaćenijih igrača lige. U SHNL-u situacija je drugačija i postotak hrvatskih igrača među najplaćenijima je znatno veći.

Poljska je razvijenija, ali Hrvatska je talentiranija

Sve u svemu poljska liga sa svojom infrastrukturom i uređenosti klubova, svakako je ispred SuperSport HNL-a, ali SHNL se dobro drži s obzirom na ulaganja i financije.

Naravno da je u Poljskoj veći broj onih "moćnijih" klubova koji mogu platiti više i to je razlog što su ujedno i uspješniji u Europi. Hrvatska je nogometno talentiranija, ali poljski klubovi su platežno moćniji, imaju bolju infrastrukturu i samim time privlačniji kvalitetnijim igračima. No nogomet kakav se igra u ove dvije lige je dosta različit.