Španjolska ide prema povijesnom dosegu, nitko još nije osvojio titulu čiste mreže

U sportu se često govori kako napad donosi pobjedu, ali obrana donosi trofej. Ako se vodimo isključivo time, onda je Španjolska glavni favorit za titulu svjetskog prvaka.

Na stranu što je Španjolska na Prvenstvo došla kao jedan od favorita i što nam je svima jako dobro poznata njihova prepoznatljiva igra prema naprijed, na ovom SP-u pokazuje i nešto što prije nije u tolikoj mjeri pokazivala, obrambenu stabilnost. Furija je jedina reprezentacija koja u dosadašnjem dijelu Svjetskog prvenstva nije primila niti jedan pogodak. Uz bok joj ide tek Kolumbija koja je primila samo jedan, ali nije uspjela proći u četvrtfinale, zaustavljena je u raspucavanju u osmini finala.

U grupnoj fazi Španjolska je krenula remijem bez pogodaka protiv najvećeg iznenađenja turnira Zelenortske Republike, a onda je ceh platila Saudijska Arabija koja je svladana s visokih 4:0. Za kraj grupne faze svladala je još i Urugvaj s 1:0. Nakon toga nastavila je u istom ritmu, prvo je pobijedila Austriju s 3:0, a zatim i Portugal s minimalnih 1:0. Pet utakmica i gol razlika 9:0.

U tih pet utakmica, protivnici su upisali samo pet udaraca u okvir gola. Primjerice, Austrija nije imala niti jedan, a najopasniji je bio Portugal s "čak" dva udarca u okvir.

Samo dvije reprezentacije prije Španjolske do četvrtfinala čiste mreže

Španjolska još uvijek može napraviti ono što još nitko nije uspio - osvojiti titulu bez primljenog gola. Dosad su samo dvije reprezentacije uspjele doći do četvrtfinala, a da nisu primile niti jedan pogodak i to ako gledamo od Svjetskog prvenstva 1986. godine kada se nakon grupne faze počela igrati osmina finala.

Loša vijest za Španjolsku? Obje reprezentacije ispale su kada su primile prvi gol.

Na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine, Brazil je savršeno odradio grupnu fazu natjecanja u kojoj je slavio s 1:0 protiv Španjolske (Socrates), 1:0 protiv Alžira (Careca) te 3:0 protiv Sjeverne Irske (Careca dva, Josimar). U osmini finala još jednom je bio raspoložen, svladana je Poljska s 4:0, a ponovno su zabijali Socrates, Careca, Josimar kojima se pridružio i Edinho. No onda je došlo četvrtfinale i prvi veliki protivnik - Francuska. Poveli su Brazilci i u tom susretu golom Carece, no Michel Platini u 40. minuti poravnava, a kako u narednih 80 minuta pogodaka nije bilo odluka je pala s 11 metara. Joël Bats bio je uspješniji od Cesara i odveo Francusku u polufinale.

Četiri godine kasnije čvrsta talijanska obrana odolijevala je sve do polufinala. Talijani nisu igrali lijepo i atraktivno, obranom su dobivali utakmice, a pobjede im je donio neočekivani junak, prije Prvenstva rezervni napadač, Toto Schillaci. Schillaci je već u prvoj utakmici protiv Austrije izvlačio Italiju i zabio za 1:0 pobjedu, Amerikance je u identičnom slavlju srušio Giuseppe Giannini da bi Schillaci i Roberto Baggio zabijali u 2:0 pobjedi protiv Čehoslovačke. U osmini finala svladan je Urugvaj s 2:0 golovima Schillacija i Alda Serene, u četvrtfinalu Irska s 1:0 golom, naravno, Schillacija, a niz je stao u polufinalu. Na San Paolu u Napulju Talijani su poveli novim Schillacijevim golom, ali u 67. minuti Claudio Caniggia napokon je probio nesavladivog Waltera Zengu. Utakmica je otišla do raspucavanja u kojem je junak Argentinaca bio Sergio Goycochea. Zanimljivo, kao što je Schillaci bio na startu rezervni napadač, tako je i Goycochea bio rezervni vratar. U drugom kolu Nery Pumpido slomio je nogu u susretu protiv Sovjetskog Saveza te je na gol do kraja SP-a vrlo uspješno stao Goycochea, tadašnji vratar kolumbijskog Millonariosa.

Svakako moramo spomenuti i Švicarsku koja 2006. godine nije primila niti jedan gol, ali je ispala u osmini finala. U skupini je remizirala s Francuskom bez pogodaka pa s po 2:0 svladala Togo i Južnu Koreju. U osmini finala igrala je protiv Ukrajine i ispala u raspucavanju. Pascal Zuberbühler je i u tom susretu bio sjajan i nije primio pogodak, ali sva trojica švicarskih igrača ostala su bez pogotka pa je malo značio njegov savršen turnir.

Jedino na SP-u u Brazilu svi četvrtfinalisti s više od jednog primljenog gola

Počevši od SP-a 1986. godine u Meksiku, na gotovo svakom smo imali u četvrtfinalu reprezentacije koje su primile samo jedan pogodak.

U Meksiku su to bile dvije reprezentacije. Francuska je u skupini primila jedan pogodak i to u 1:1 remiju sa Sovjetskim Savezom, a strijelac je bio Vasil Rac. Englezi su pak u skupini poraženi 0:1 od Portugala pogotkom Carlosa Manuela. Kasnije je Francuska otišla do trećeg mjesta dok su Englezi poraženi u epskom četvrtfinalu, Argentina ih je svladala s 2:1.

Na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. samo je Engleska primila tek jedan gol. Bilo je to u prvom kolu odmah protiv Republike Irske s kojom je remizirala 1:1, a mrežu Petera Shiltona zatresao Kevin Sheady. Ni Engleska nije otišla do kraja, poražena je u susretu za treće mjesto.

Četiri godine kasnije u SAD-u bilo je vrlo efikasno, ali je Brazil s Taffarelom na golu imao najbolju obranu. U grupnoj fazi primio je samo jedan pogodak i to u posljednjem kolu remiziravši 1:1 sa Švedskom, Kennet Anderson bio je strijelac za skandinavsku vrstu. U četiri utakmice nokaut faze još je tri puta sačuvao mrežu čistom, osvojio je na kraju i titulu, a jedino mu je Nizozemska probila obranu u četvrtfinalu kada je poražena s 2:3.

I 1998. godine prvak je u četvrtfinale ušao sa svega jednim primljenim golom. Mrežu Fabiena Bartheza pogodio je Michael Laudrup iz kaznenog udarca i sve do gola Davora Šukera u polufinalu, Francuzi su uspješno čuvali svoju mrežu.

2002. godine Njemačka i Engleska primile su do četvrtfinala samo jedan pogodak. Nijemcima ga je zabio u skupini u sudačkoj nadoknadi Robbie Keane koji je tako donio remi svojoj reprezentaciji (1:1). Isti slučaj bio je i s Englezima koji su remizirali identičnim rezultatom protiv Švedske za koju je zabio Niclas Alexandersson.

Jedino Prvenstvo na kojem su čak tri reprezentacije došle do četvrtfinala sa samo jednim primljenim golom je ono 2006. godine. Kulisa u Njemačkoj bila je sjajna, ali dosta se taktiziralo i nisu sve utakmice bile vrhunske kvalitete. Portugal, Italija i Brazil dobro su odrađivali obrambeni dio pa je tako Portugalu zabio samo Meksikanac Francisco Fonseca (2:1), Talijani su zabili sami sebi u 1:1 remiju sa SAD-om (Zaccardo), a Brazilu je zabio Japanac Tamada (4:1).

2010. godine Južnoamerikanci su bili čvrsti i prošli do četvrtfinala uz jedan primljeni gol, a riječ je o Urugvaju i Paragvaju. Paragvaj je u grupi remizirao 1:1 s Italijom za koju je zabio De Rossi, a Urugvaj je prvi gol primio u osmini finala u 2:1 pobjedi protiv Južne Koreje (Lee Chung-Yoong).

Južnoamerikanci su i na SP-u u Rusiji također imali po jedan primljeni pogodak, ponovno je tu bio Urugvaj, a ovaj put uz njega i Brazil. Brazil je u grupi remizirao 1:1 sa Švicarskom uz gol Stevena Zubera dok je Urugvaj ponovno prvi put pokleknuo u osmini finala kada je mrežu Muslere zatresao Pepe. Portugalu to ipak nije bilo dovoljno, Edinson Cavani s dva gola odveo je svoju selekciju u četvrtfinale (2:1).

Na prošlom SP-u u Kataru samo je Maroko došao do četvrtfinala uz jedan primljeni gol i to u skupini u 2:1 pobjedi protiv Kanade. Apsurd je da je riječ o autogolu koji je postigao Nayef Aguerd.

Kroz povijest je tako bilo reprezentacija koje su primale vrlo malo pogodaka, a samo jedna ima priliku potpuno zaključati mrežu i uzeti trofej. Mrežu su dosad uspješno zaključali samo Švicarci, ali skupo ih je stajala nepreciznost s 11 metara.