Tuchel će ostati na klupi, ali njegovo vođenje utakmice bilo je neshvatljivo i diletantsko

Argentina ponovno slavi, došla je na korak do obrane naslova svjetskog prvaka i to još jednom pokazavši kakav ima karakter, da nikada ne odustaje i da se nikada ne smije otpisati. Iako cijelo jedno poluvrijeme nije baš ništa odigrala, u drugom je pokazala neko sasvim drugo lice, dovoljno da eliminira Englesku.

Još jednom su Argentinci pokazali fanatičnu borbenost i iako su rezultatski zaostajali, u zraku se moglo namirisati kako Engleska neće izdržati. Povijest njenih padova i poraza je malo poduža, a nimalo nije pomogao niti Thomas Tuchel diletantskim vođenjem utakmice.

Nijemac vukao nelogične poteze

Otočka javnost vrlo je podijeljena oko Tuchela. Malo je čudan lik, dosta impulzivan, ali i tvrdoglav. U jednom trenutku bit će dio momčadi, ponašati se kao dio ekipe, skakati s igračima, šaliti se, a onda u drugom trenutku postat će gunđalo koje traži krivca za sve što mu se ne sviđa.

Nije tajna da je teško rukovoditi engleskom svlačionicom, u njoj su padali i veći treneri od Tuchela, ali ne može mu se izbrisati da je Englesku doveo do polufinala Svjetskog prvenstva. Mnogi to nisu uspjeli napraviti.

Međutim, to ga ne amnestira od onog što je radio u toj polufinalnoj utakmici. Engleska je imala priliku za probijanje leda starog 60 godina i napokon prolaska u finale, ali kukavički potezi Tuchela oduzeli su joj tu priliku.

Strah i nervoza

Iako zvuči pomalo bedasto, za Englesku bi bilo puno bolje da Anthony Gordon nije zabio gol početkom drugog poluvremena. Dotad je držala Argentince "na uzici" i bila je to u najmanju ruku ravnopravna utakmica u kojoj nitko nije imao neku veliku prednost.

Nakon što je Gordon zabio, Englezi niti u jednom trenutku nisu se povukli razmišljanjem da moraju preuzeti kontrolu nad utakmicom i spriječiti očekivani pritisak Argentinaca.

Ne, njima je u glavama bilo samo - moramo se obraniti. Već u 60. minuti Harry Kane je kao najistureniji stajao na 25 metara od Pickfordovog gola.

I umjesto da Tuchel pomakne linije od svog gola, on prerano kreće s betoniranjem svoje obrane, svojim potezima ostavlja Englesku ukopanu pred svojim golom i bilo je samo pitanje načina i trenutka kada će se Argentina vratiti.

Imao je Nijemac priliku i tijekom hydration breaka smiriti igrače, tražiti od njih da prestanu paničariti i nastave igrati, ali on vadi Gordona, uvodi Konsu, prelazi na igru s petoricom iza, samim time šalje poruku svojim igračima da je bitno samo se obraniti, a Argentincima pokazuje da mogu navaliti prema naprijed jer iza njihovih leđa neće biti nikakve opasnosti.

Razumijem da su Englezi osjetili da je finale blizu i da se javila nervoza i ta neizvjesnost prije takvog uspjeha, ali s druge strane nisu to igrači koji ne znaju kako se nositi s pritiskom i kako se boriti za trofej.

Tuchela s pravom kritiziraju

Nije novost da treneri zatvaraju utakmicu i pokušavaju sačuvati prednost, radili su to svi, svatko je bio u nekom susretu u kojem je bilo bitno samo izdržati i obraniti se. Međutim, to se ne radi pola sata prije kraja utakmica i to protiv protivnika ovakve napadačke kvalitete protiv kojeg ćeš se teško obraniti kampirajući 40 minuta u svojih 16 metara i samo nabijajući loptu što dalje od gola.

Igrači pod takvim stresom, kada su konstantno pod pritiskom, logično i više griješe pa su tako i Englezi propadali u obrani, ali okvir gola i Pickford su ih držali iznad vode. Međutim, nisu izdržali. Očekivano.

I kada je Argentina izjednačila, Englezi su ostali iza razmišljajući kako trebaju izdržati samo do produžetaka. Niti tu nisu izdržali. Očekivano.

Još tijekom susreta slijevale su se brojne kritike prema Tuchelu, kukavički je odradio drugo poluvrijeme i pomogao je Argentini najviše što je mogao. Svašta se sada piše, traži se njegov odlazak, možda bi ranije i dobio otkaz samo zbog načina na koji je vodio momčad u polufinalu, ali ne ide on nikud.

Tuchel ostaje gotovo sigurno, ima još jednu priliku za uzeti barem treće mjesto, vrlo brzo kreće Liga nacija, velik je i novac u igri s njegovim ugovorom, tako da Tuchel ostaje. Možda je nešto i naučio u ovom dvoboju.

Argentince srce nosi do finala

Koliko je Argentina dobra, to u biti još ne znamo. Koliko je dobra bez Messija, to još manje znamo. Ali znamo da on još neće dugo biti ovdje, možda su ovo njegove posljednje utakmice u dresu reprezentacije.

Pokazivali su Argentinci različita lica, od kriminalno loše igre pa do sjajnih minuta kada bi protivnika ugušili pritiskom. Stalno se provlači ta teza kako Argentina bez Messija neće biti niti blizu ovako dobra jer je baš on taj koji u kriznim trenucima donosi ispravne odluke i igra ključnu ulogu.

Možda će biti lošija i možda će se mučiti, ako moramo nagađati, onda tipujemo da će tako i biti, ali ako ju je nešto krasilo, to je uvijek bila ta srčanost s kojom se izvlačila iz teških situacija. Imaju Argentinci kvalitete i bez Messija, ali o tome kada dođe vrijeme za to.

Danas Argentinci slave, slave Messija, Lautara, Fernandeza, u finalu su Svjetskog prvenstva. A Englezi? Kod njih sve po starom, red euforije, pa red ljutnje i depresije. Tuchel? Možda najbolje do utakmice s Francuskom da zbog "viroze" preskoči pressicu i ostane neinformiran što se oko njega događa.