Glavni trener - Vragolasti Denis

Iako ime ovog stručnjaka nema ama baš nikakve veze s likom iz popularnog stripa (kasnije i filma), njegov vatreni karakter i problemi s nadređenima donijeli su mu ovaj simpatični nadimak. Prije svog sadašnjeg zaposlenja radio je pri Eaglesima, New Yorku kod Giantsa i Dallasu za Cowboyse, a posao glavnog trenera odveo ga je u jednu sasvim drugačiju sredinu. Njegovo ime je Sean Payton i on je glavni trener New Orleans Saintsa.

Savezna država Louisiana i New Orleans kao grad predstavljaju izuzetak unutar kulture SAD - a. Od početka dvadesetog stoljeća znan kao Big Easy ovaj grad je predstavljao glazbeno, kulinarsko i kulturno središte opuštenog načina života. Opuštenog i strastvenog na svaki način na koji to većina središta u Americi nije. Unatoč oštrom kompetitivnom duhu koji oduvijek vlada u sportskim kolektivima NFL - a činilo se kako momčad iz Louisiane svoj opušteni duh prezentira i na terenu.

Naime, od početka svog postojanja pa sve do 2000. godine nisu odnijeli niti jednu pobjedu u doigravanju. Niti nakon toga priča za Saintse nije bila mnogo bolja jer su se njihove sezone svodile na bitku za pozitivan omjer mnogo više nego na bitku za doigravanje i najviše domete. Kao da takva sportska sreća nije bila dovoljna rana građanima New Orleansa još ih je 2005. pogodila Katrina. Najrazorniji uragan u povijesti ove polu - milijunske zajednice.

Katrina je odnijela mnoge živote, iselilo se oko 150 tisuća stanovnika i nade bolju budućnost kako grada tako i Saintsa bile su vrlo slabe. Međutim, u grad pogođen katastrofom i neviđenim nezadovoljstvom došao je čovjek koji će u idućim godinama uz pomoć igrača kojem je pružena 'druga šansa' napraviti čudo. I upravo kroz to čudo podići duh zajednice koja je skoro odustala ne samo od praćenja svoje omiljene momčadi već od mnogo bitnijih stvari.

Taj čovjek je upravo Sean Payton. Rođen 1963. u prosječnoj američkoj obitelji imao je priliku iskazati se kao sportaš već u mladosti. Igrao je na poziciji dodavača u srednjoj školi i fakultetu te ikako nikada nije draftiran okušao se u Arena footballu, kanadskoj i britanskoj ligi američkog nogometa. Vrlo kratko je igrao i za rezervnu momčad Chicago Bearsa 1987. godine za vrijeme štrajka igrača. Njegov doprinos na tim poljima nije bio značajan pa je 1988. odlučio započeti svoju trenersku karijeru.

Prve godine karijere je proveo radeći kao trener dodavača i pomoćnik napadačkim koordinatorima pri nekoliko sveučilišta. Prava prilika pružena mu je 1997. kada je dobio posao trenera dodavača u Philadelphia Eaglesima te je na tom mjestu proveo dvije godine. Već 1999. prelazi u New York Giantse te samo nakon jedne godine rada s dodavačima postaje koordinator napada. Međutim, rad na toj poziciji nije mu se isplatio jer već 2002. gubi mogućnost određivanja napadačkih akcija i počinju govorkanja o otkazivanju ugovora.

Te glasine prekinuli su divizijski rivali Dallas Cowboysi koji ga zapošljavaju kao asistenta glavnom treneru Billu Parcellsu i trenera dodavača. S obzirom na vatren temperament kako Paytona tako i Parcellsa njihov je odnos gotov čitavo vrijeme bio na rubu ekscesa pa je upravo od ovog legendarnog stručnjaka Payton i dobio nadimak 'Vragolasti Denis'. Iz New Yorka je također donio naviku potpunog posvećivanja utakmicama koju je iskazivao tako što je nekoliko dana uoči utakmice znao i spavati na stadionu planirajući igru svoje momčadi.

Za vrijeme svog boravka u Dallasu imao je priliku raditi sa Tonyjem Sparanom, sada već bivšim trenerom Miami Dolphinsa. Upitan za Paytona u predvečerje Super Bowla 2009. Sparano je rekao: "Sean je jedan od najbistrijih ljudi od sviju s kojima sam imao priliku raditi. Planirajući utakmice s njim naučio sam mnogo o tome kako napasti protivnike."

Ta karizma i mogućnost motiviranja suradnika uvelike je ostavila traga i na sadašnjem dodavaču Cowboysa Tonyju Romou za kojeg mnogi stručnjaci tvrde kako ne bi imao ni upola toliko šanse biti ono što danas je da nije bilo Paytona. Ipak, Payton svoj vrhunac nije dosegnuo u redovima momčadi iz Arlingtona. 2006. godine prijavio se za posao glavnog trenera New Orleans Saintsa. Nakon što je taj posao i dobio krenula je revolucija napadačke igre pod Superdomeom.

Ključni moment u toj svojevrsnoj renesansi bila je kemija između Paytona i dodavača Drewa Breesa kojeg su Saintsi doveli iz San Diega. Brees u redovima Chargersa nije ispunio očekivanja te je trade u Louisianu bio njegova druga i vrlo vjerojatno posljednja prilika u ligi. Tu priliku on je ugrabio objeručke i uz pomoć agresivne napadačke sheme koju je zagovarao Payton jednostavno je procvjetao. Iz sezone u sezonu Saintsi su se poboljšavali da bi 2009. ostvarili sve ono što im desetljećima nikako nije polazilo od ruke.

Na Sun Life stadionu 7. veljače 2010. godine Payton i Brees ispisali su novu stranicu povijesti i podigli jedan čitav grad i regiju iz pepela. Saintsi su podigli Lombardijev trofej najbolje momčadi, Brees je postao MVP Super Bowla, a Payton jedan od najcjenjenijih mladih trenera i najuspješnijih trener svoje momčadi u povijesti.

Inspiriran euforijom i promjenama koje je ta pobjeda donijela New Orleansu Payton je u suradnji sa novinarom Ellisom Henicanom napisao biografsku priču o svom putovanju prema naslovu prvaka ('Domaća momčad: Treniranje Saintsa i New Orleansa za povratak u život'). U uvodu u to vrlo emotivno i nadasve značajno putovanje Payton je napisao: "Mediji procjenjuju da je na proslavi naslova bilo oko milijun ljudi. Bilo kako bilo, to je stvarno nešto za grad čiji je službeni broj stanovnika negdje između 300 i 400 tisuća stanovnika. Umanjite to za tri do četiri puta zbog Katrine i sa širom okolicom dobit ćete oko milijun ljudi. Jednostavno rečeno, nitko nije ostao doma."

Međutim, tu nije kraj. I dan danas Payton i njegova ekipa slove za jednog od glavnih favorita za osvajanje novog trofeja i jedna su od rijetkih momčadi koje mogu ugroziti dominantne Green Bay Packerse. Ne samo zbog svog potentnog napada (u kojem je Brees osvojio najviše yarda u jednoj sezoni u povijesti) već i zbog stila obrane kojim su u stanju zaustaviti do sada teško zaustavljivu momčad iz Wisconsina.