Najbolji nepoznati sportaš svijeta

Na dan kada je Usain Bolt osvojio novo zlato, na dan kada je David Rudisha otrčao povijesnu utrku na 800 metara, na dan kada je ženska nogometna reprezentacija SAD u finalu pobijedila Japan, Eaton je ponovo bio relegiran na „u ostalim vijestima: ...“. Svjetski rekorder u desetoboju postao je i najmlađi olimpijski pobjednik u posljednjih 20 godina u disciplini u kojoj su dostignuća i hvalospjevi u većem nesrazmjeru no u bilo kojoj drugoj.

Desetoboj, poput skijaške kombinacije, nije televizičan. U doba kada je većini uspjeh zadržati koncentraciju na istoj temi već i pet minuta, višebojci se natječu dva dana. U doba kada našu cijenjenu pažnju zaslužuju samo što noviji i što apstraktniji rekordi, Eaton i ekipa trče sporije od Bolta, skaču niže od Uhova i bacaju kraće od Hartinga. Tko će to gledati? „Ha! 5,20 u skoku s motkom? To ziher mogu i ja, daj pridrži pivu.“

U srpnju je u Rijeci održano Prvenstvo Hrvatske u atletici. S rezultatima s američkih kvalifikacija za Olimpijske igre, Ashton bi bio među pet najboljih u svakoj od 10 disciplina. Uzeo bi sedam medalja, od toga pet zlatnih, i srušio tri državna rekorda. Prije nego što počnete pljuvati po hrvatskoj atletici – sa svojim rezultatima, Eaton bi ušao u polufinale Olimpijskih igara na 100 metara, bio četvrti na 110 prepone i osvojio srebro u skoku u dalj, iako svakoj od tih disciplina posvećuje manje-više desetak posto treninga.

Atletika je kraljica sportova, a najbolji desetobojac je njen kralj. No, već dugo ne živimo u monarhiji, već u svijetu vođenim show businessom i markentinškom propagandom koja je barem toliko važna koliko i sportska dostignuća. Tako će Usain Bolt nakon svoje utrke smireno objasniti svima da je legenda i najveći svih vremena, a američke nogometašice će još na terenu obući sponzorske majice kojima svijetu poručuju da je u njima „pronađena grandioznost“. U nevezanoj vijesti, Nike je u Americi iste sekunde pustio te majice u prodaju za $26,99. Kao što kažu, i hrčak je samo štakor, samo s boljim marketingom.

A Eaton? Nakon pobjede nije bilo niti poza, niti majici, niti velikih izjava. Već zajednička slika sa svim protivnicima, kao uspomena na ono što su postigli. Oni znaju. I svi koji su se ikada bavili ili pokušali baviti atletikom znaju. Zato ćete za vrijeme desetoboja često vidjeti čestitke kojima natjecatelji jedni drugima pokazuju poštovanje. Kada Hans Van Alphen publiku zamoli za podršku prilikom skoka s motkom, prvi će zapljeskati Leonel Suarez, njegov konkurent za medalju. I to neće biti show već pristup sportu u kojem se ne bori protiv protivnika već protiv samoga sebe i svojih granica.

Već danima tražimo najbrže, najviše i najjače. Nitko tom opisu ne odgovara bolje nego desetobojci, kraljevi kraljevske discipline, s Eatonom kao prvim među najboljima. S Eatonom, koji, onako usput, ima i crni pojas u tae-kwon-dou i koji je kao atletičar procvjetao tek kad su mu treneri napokon uspjeli objasniti da je u redu na treninzima biti bolji od ostalih u svakoj disciplini te da to nije znak da se pravi važan. S Eatonom koji živi i trenira u medijski neatraktivnom Oregonu i o kojemu se na Googleu može naći deset puta manje vijesti nego o Hope Solo, vratarki nogometne reprezentacije i 40 puta manje no o Boltu.

Iz polusjene olimpijskih natjecanja desetobojci su se bez pompe povukli u punu sjenu napornih teninga. Sljedeće natjecanje čeka i do onda teba još malo popraviti izdržljivost, snagu, skočnost i brzinu. Još malo poraditi na zaletu za skok u vis, na napadanju prve prepone, na postizanju savršenog slova „C“ pri odskoku skoka s motkom, na pravovremenom otvaranju kukova u bacanju diska ili na koračnoj tehnici skoka u dalj. Valja zaliječiti bolna koljena, laktove i kukove.

Ali, barem mogu u miru trenirati kada se ne moraju brinuti o navali medija, kada se daleko od očiju svijeta moraju, smiju i mogu samo – baviti sportom. Svima im je jasno da bez obzira koliko dobri bili, koliko nevjerojatno dojmljivi bili njihovi rezultati da nikada neće biti zvijezde. Ali, ono za što se bore ionako im ne može donijeti nitko osim njih samih i zato će se i dalje daleko od očiju i slave natjecati za titulu najboljeg nepoznatog sportaša svijeta.