Pet lijepih sportskih priča iz 2012. godine

Za glavne junake iz olimpijske 2012. godine svi znamo, bili oni naši zlatni Sandra Perković, Giovanni Cernogoraz i vaterpolisti ili međunarodne sportske zvijezde, koje smo gledali i u Londonu. Ili Lionel Messi ili netko drugi tko se istaknuo unatrag 12 mjeseci. No, bilo je i mnogih drugih koji nisu bili najbolji po rezultatu, već su ostavili trag nekako drugačije.

Ovo neće biti osvrt koji će se baviti Luizom Adrianom ili bilo kime drugim tko je u 2012. napravio nešto krivo i zbog toga požalio. Za svakog Luiza Adriana, moći ćete pronaći i ponekog Miroslava Klosea.

5. Tisuće medvjedića na utakmici Medvjeda

Hokejaši Medveščaka svake godine u suradnji s navijačima pružaju podršku humanitarnim akcijama, a u sezoni koja traje, krajem studenog to su učinili Teddy Bear Tossom u Ledenoj dvorani Doma sportova. U akciji organiziranoj sa zagrebačkom humanitarnom udrugom Rotaract klub, tijekom ogleda s Graz 99ersima s tribina je bačeno 5124 plišanih medvjedića namijenjenih dječjim domovima u Hrvatskoj, za pomoć i ljepše blagdane onim najmlađima kojima je takva podrška potrebna.

Medvjedi su, tako, zajedno sa svojim navijačima proveli akciju kakva je u božićno vrijeme uobičajena u hokejskim dvoranama u Sjevernoj Americi, također za pomoć napuštenoj ili bolesnoj djeci.

4. Trenutak kada je dobro ako ne prođete prvi kroz cilj

Ashton Eaton osvojio je zlato u desetoboju na Olimpijskim igrama u Londonu. Curtis Beach ondje nije bio kao natjecatelj, ali zaslužio je priznanje zbog lijepog poteza na kraju američkih atletskih kvalifikacija za OI u Eugeneu u Oregonu, odakle je Eaton rodom.

Shvaćajući da nema izgleda za plasman na OI, a da je njegov kolega i suparnik na stazi na pragu svjetskog rekorda, Beach se u završnici utrke na 1.500 metara, u kojoj je tada vodio, sam stavio u drugi plan. Iako je imao odlične šanse za pobjedu na dionici na kojoj se snalazi jako dobro, odlučio je da ima trenutaka kada biti prvi nije najvažnija stvar na svijetu i propustio novog rekordera ispred sebe, pridruživši se svima koji su Eatona pljeskom gurali prema cilju.

Beach je to najbolje opisao sam, potvrđujući dio priče o desetobojcima koju je poslije Eatonova zlata u Londonu ispisao Bojan Koprivica. Istina je, lijepo je biti prvi na kraju, ali nije važno ako i niste. Važnije je pokazati poštovanje.

Za završnicu utrke u Eugeneu, Beach i Eaton su u Londonu dobili posebne nagrade Međunarodnog odbora za fair-play, s naglaskom na potez desetobojca koji je prepustio sva svjetla pozornice novom vlasniku svjetskog rekorda.

3. Chuckstrong kao posebna inspiracija - sve do doigravanja

Godina koja je Chucku Paganu trebala biti izazovna samo u sportskom smislu, s preuzimanjem dužnosti glavnog trenera Indianapolis Coltsa, najslabije momčadi u NFL-u sezonu ranije, ubrzo se pretvorila u drugačiji izazov za Pagana i cijelu momčad. Dok su se Coltsi još zagrijavali za prave stvari, bez jasne ideje u kojem smjeru će krenuti, njihov trener se, umjesto sa svojim igračima i kolegama iz trenerskog stožera, morao družiti s liječnicima, u borbi za ozdravljenje nakon što mu je dijagnosticirana leukemija.

Vijest je bila vrlo neugodna, ali srećom, bolest je otkrivena u dovoljno ranoj fazi da bi liječnički tretman dao ploda, a pozitivno za Pagana i cijeli klub bilo je što je teška situacija u kojoj se trener našao djelovala dodatno motivirajuće za momčad i stručni stožer, s nastavkom borbe kao da je Pagano i dalje s njima. Ili čak i jače od toga.

Trenet Coltsa ostao je jak u svojoj borbi s leukemijom, a okupljeni oko tog primjera i poruke Chuckstrong, jaki su bili i njegovi igrači, odbijajući prihvatiti ulogu autsajdera u borbi za doigravanje, u kojoj su ih mnogi vidjeli. Uz Pagana su bile i cheerleadersice Coltsa, a priča je upravo uoči Božića dobila lijep zaključak u sezoni koja traje.

Momčad iz Indianapolisa je u nedjelju osigurala ulazak u NFL doigravanje, a Chucku Paganu su liječnici dali zeleno svjetlo za povratak poslu. Kako je najavljeno, trener Coltsa će u ponedjeljak ponovno biti s momčadi, a iduće nedjelje, u posljednjem tjednu regularne sezone, mogao bi se naći na klupi u domaćem ogledu s divizijskim rivalima Houston Texansima.

2. Zadar uz malu Stephanie, oživjele i Jazine

Zadar se prije tri mjeseca okupio u akciji pomoći petogodišnjoj Stephanie Mildi i njezinoj obitelji, koja je tražila rješenje za financiranje operacije u inozemstvu kako bi se djevojčica izliječila od Arnold-Chiarijeve malformacije, oštećenja mozga zbog kojega je maloj Stephanie prijetila paraliza. Svojim donacijama pomogli su svi koji su bili u prilici, a ruku su dali i sportaši, s odigranom košarkaškom utakmicom u legendarnim zadarskim Jazinama potkraj rujna.

U organizaciji zadarskih portala eZadar i 057info, s trenerskim ulogama Ace Petrovića, Ante Nazora, Petra Popovića i Umberta Piasevolija, u Jazinama su, među ostalima, bili Dino Rađa, Arijan Komazec, Nikola Vujčić, Gordan Giriček, Dario Šarić, Alan Gregov, Stipe Šarlija, Siniša Kelečević, Davor Marcelić...

Akcija je pomogla u prikupljanju novca potrebnog za odlazak petogodišnje Zadranke na operaciju u Chicagu, a zahvat obavljen u listopadu donio je sretnu vijest. Mala Stephanie dobro se oporavlja i uskoro bi se mogla vratiti kući, poslije dodatnih kontrolnih pregleda koje će prije toga trebati proći u SAD-u.

1. Završetak ljeta s pet odličja na POI u Londonu

Godina od koje ćemo se uskoro oprostiti bila je obilježena s dva velika sportska događaja u Londonu. Poslije završetka ljetnih Olimpijskih, u glavnom gradu Velike Britanije održane su i Paraolimpijske igre, također s odličnim rezultatima hrvatskih predstavnika. Posljednjih dana kolovoza i na početku rujna, hrvatski aduti izborili su se za ukupno pet odličja, jedno više nego četiri godine ranije u Pekingu, a Darko Kralj i Mihovil Španja pritom su se uspješno oprostili od POI, na kojima - kako su odlučili prije Londona - više neće nastupati.

Kralj je za završetak uspješne sportske karijere bio srebrni u bacanju kugle, dok je Španja prvog dana Igara uzeo broncu na 100 metara leđno. Kolekciju su upotpunili Zoran Talić i Mikela Ristoski srebrom, odnosno broncom u skoku u dalj, a Branimir Budetić brončanim odličjem u bacanju koplja.

Po povratku iz Londona paraolimpijce su dočekali pljesak, čestitke, svečana primanja i odlikovanja, a kako je poslije pljeska, čestitki, primanja i odlikovanja poželio Mihovil Španja, odličja bi trebala biti dobar početak za rješavanje problema koji prate ove sportaše. Poslije POI u Rio de Janeiru u rujnu 2016., nadajmo se da će se ponoviti samo ljepši dio priče, onaj o osvojenim medaljama.