Euro, volim te!

Neutralni promatrači, ako takvih uopće i ima, sada zasigurno trljaju ruke, jer Europsko prvenstvo u Srbiji konačno je ponudilo dramatiku koju bi poželjelo svako natjecanje, neovisno o sportu.

Što reći nakon utakmice u kojoj je unaprijed prežaljeni Island deklasirao Mađarsku koja je bila jedan od pritajenih favorita, istu onu reprezentaciju koja je pred vojskom svojih navijača detronizirala Francuze te odigrala sa Španjolcima neriješeno, istim onim Španjolcima koji uspjeli "razdjevičiti" hrvatsku rubriku porazi i tako si priuštiti onu najveću nagradu od svih - čelno mjesto u Top 8.

Što reći na poraz Makedonije koja je imala zadnji napad, a potom u nevjerojatnoj završnici u doslovno zadnjoj sekundi doživjela poraz od Danske, bolje rečeno novi šokantan poraz. Što reći kad Francuzi ostanu na životu u utakmici koju su im poklonili Slovenci, ali i njihov vratar Omeyer koji je ovo prvenstvo neprepoznatljiv, ali... to je on, najbolji kada je najpotrebnije.

Što reći na novi povratak neuništive Njemačke koja je još jednom, po tko zna koji put, pokazala da njih baš nikada ne treba otpisati ili pak Poljake u koji su se vratili iz novog ponora pa potom na kraju propustili uzeti sav plijen u srazu sa Švedskom koja je pak uhvatila zadnji vlak za spas ove generacije rukometaša.

Što reći osim - VOLIM rukomet! Španjolci su nakon Francuza svladali i dosad jedinu stopostotnu reprezentaciju na prvenstvu, Hrvatsku. No, Španjolci su toj utakmici pokazali karakter, ustrajnost i strpljenje, sve ono što čini pobjednike s pokrićem. Njemačka se, reći će mnogi, još jednom spasila, no nije li nepošteno prema Nijemcima konstantno koristiti tu riječ i tako na neki način omalovažavati njihov uspjeh. Jedina je istina da njima nitko ništa nije poklonio, da su se za svaku loptu silno borili i da su na kraju krajeva zaslužili biti tu gdje jesu, pogotovo nakon što su već davno bili "pokopani". "Kauboji su izgubili dobivenu utakmicu" vrištalo je sa naslovnica skoro svih medija, ali istina je i da su Kauboji pokazali velike oscilacije, da se igra sastojala od genijalnih do početničkih poteza, što zasigurno nije na tragu onoga što hrvatska javnost želi od njih, ali, što je još važnije, i oni od sebe samih. Usprkos svemu još uvijek sve karte drže u svojim rukama. Srbija je neočekivano prosula bod u srazu s Njemačkom, no tek sada će njihove vrijednosti doći na kušnju. Pritisak javnosti jača iz dana u dan, svi su im već objesili medalju oko vrata, ali postavlja swe pitanje je li se to postavlja ražanj dok je zec još u šumi. Poljska je propustila pobijediti Švedsku i tako doći u još bolju poziciju i s pravom ciljati polufinale. Na mala su se vrata uvukli u krug onih kojih će se "nešto" pitati, ali još uvijek nisu rekli sve što imaju za reći. Mađari su visokim porazom od Islanda bitno kompromitirali svoje izglede da dođu priliku boriti se za jednu od medalja. Teško je objasniti što im se točno dogodilo te novosadske večeri, ali kad već padaju, sigurno neće propustiti to učiniti sa stilom i još koga povući sa sobom. Francuska je još uvijek "na životu". To je glavna vijest i bez obzira na činjenicu da se strahovito muče te da su i ovo kolo hodali na rubu poraza, Francuzi sasvim sigurno neće dopustiti blamažu i svojevrstan neslavan kraj jedne velike dinastije ili barem neprikosnovene vladavine. Dansku reprezentaciju ovih dana potresaju svađe i optuživanja unutar momčadi, ali i kao takvi su uspjeli upisati dva boda protiv Kire i društva iz Makedonije. Nevjerojatna sličnost s Francuzima, kao da se u stopu prate, ako ništa barem će jedni u drugima imati izliku kako nisu sami u cijeloj priči o padu velikana.