Igra rokenrol...

Hrvatska protiv Slovenije u Srbiji, s makedonskim sucima. S obzirom da u svojoj reprezentaciji imamo nekoliko rođenih Hercegovaca, nedostajao je tek poneki Bosanac nastanjen u Crnoj Gori za kompletiranje stihova "Igra rokenrol cela Jugoslavija".

Ali, šalu na stranu. Islanđani su nas dugo mučili brzim centrom i kontrama, a dok smo Slovence kontrolirali radeći brze promjene i munjevito se vraćajući, držali smo ih na pristojnoj rezultatskoj udaljenosti. Kad smo se malo opustili, a to je, po dobrom hrvatskom običaju ne samo rukometnom, došlo nakon što smo osigurali komotnih pet golova prednosti, Slovenci su se rastrčali i uglavnom preko Gajića nas podsjećali da uvijek i svaku utakmicu možemo zakomplicirati, čim sami sebe uvjerimo da smo je "riješili".

Nevjerojatno mi je da je čak i kolega Drago Ćosić u televizijskom prijenosu utakmicu zaključio sedam minuta prije kraja kad smo imali 28:24. Šjor Drago, zar se niste nagledali utakmica hrvatske rukometne reprezentacije u životu? Srećom, Mirko Alilović je do kraja skinuo dva slovenska zicera i spriječio novu totalnu dramu u zadnjim sekundama.

Cijelo se vrijeme činilo da naši igrači zapravi igraju taman onoliko koliko je dovoljno za pobjedu. Takva "raspodjela energije" karakteristika je samo velikih momčadi, pa kad smo i ovu utakmicu dobili, a da se nismo pretjerano potrošili (Goluža je puno i često rotirao), možemo biti samo zadovoljni što to možemo. I što i dalje imamo jednog Ivana Balića, koji i s "jednom nogom" opet ima vrhunska rješenja za sve kritične situacije i koji je "presjekao čvor" kad su Slovenci opasno zaprijetili u završnoj šestini utakmice.

Island je punio Manuel Štrlek, Slovence je bušio Ivan Čupić, a osim Alilovića i Balića koji su vukli u ključnim trenucima, lijepo je bilo vidjeti i Blaženka Lackovića konačno zdravog i razorne desnice. Buntić ovog puta nije bio toliko raspoložen, a čini se da Goluža još uvijek traži pravi balans između Buntićevih napadačkih i Kopljarovih obrambenih aduta na poziciji desnog vanjskog.

Okršaj s Norveškom u petak definirat će s koliko će bodova Hrvatska iz Vršca otići u Novi Sad. Pobjede protiv Islanda i Slovenije nisu ponudile neku posebnu rukometnu ljepoticu, ali na nama koji to gledamo sa strane nije da sitničarimo. Slavko Goluža i njegov stručni stožer trebaju se posvetiti detaljnim analizama onoga što (ni)je Hrvatska pokazala u prve dvije utakmice i za nastavak prvenstva složiti još bolju i kvalitetniju Hrvatsku.

Mi koji sve to gledamo obojani u navijačke boje možemo i trebamo uživati u činjenici što smo toliko moćni da i kad ne igramo dobro svejedno pobjeđujemo. I to nimalo bezazlene protivnike. Pa neka i dalje "Igra rokenrol cijela Hrvatska..."