Nije briljantno, ali tko je bolji?

Protiv Islanda i Slovenije stvar je izvukao solidan napad, protiv Norveške je posao odradila dobra obrana.

Kao i obično s Hrvatskom, obrana je bolji recept, čega je svjedok i relativno lagan trijumf nad Norveškom nakon "čupavih" ogleda sa Slovenijom i Islandom, koje su, istina, barem u susretima s hrvatskom reprezentacijom, pokazale višu klasu od Norvežana.

Norveškoj je itekako nedostajalo kreativnosti, čak i više nego uobičajeno toj momčadi, pa je po prvi puta i obrana 6-0 izgledala korektno. Uz dobro kretanje i čvrsto postavljanje (i ne preagresivan izlazak), do izražaja dolazi visina "srca" te obrane, pa je na kraju Hrvatska prvi krug završila s trojicom igrača u Topu 10 po blokadama, Gojunom, Duvnjakom i Musom.

"Drobljenje" Norveške u obrani olakšalo je posao napadu koji nije bio tako učinkovit kao do sada. Istina, da je Hrvatska samo realizirala kontre i ostale čiste situacije pred raspoloženim Erevikom, dogurali bismo do 30-ak golova, no bilo je još finesa u napadu gdje nije išlo glatko kao do sada.

Naime, iako prostora za poboljšanja ima, i iako hrvatska kritika ne poznaje kraja, Hrvatska je napadački djelovala vrlo dobro do sada. To se može vidjeti i iz ukupnog broja pogodaka (treći na Prvenstvu), i iz realizacije udaraca (četvrti na Prvenstvu), i iz činjenice da je Hrvatska relativno lako stizala do pogodaka kada joj je trebalo i protiv Islanda i protiv Slovenije.

Te informacije još su vrjednije kada znamo da je Domagoj Duvnjak preuzeo glavne uzde napada – Hrvatska je maksimalno prošla prvi krug, a Ivano Balić potrošen je tek sat vremena što će reći da je u igraču koji još uvijek donosi prevagu ostalo puno goriva za ostatak natjecanja. Što nije često bio slučaj.

Goluža je i drugdje uspješno rotirao, pa u drugi dio natjecanja odlazi bez povreda, štoviše, pojačana Dragom Vukovićem koji je protiv Norveške upisao svoje prve minute i koji će biti još jedan adut s klupe u nastavku natjecanja. Iako Goluža s pravom inzistira da sve to bude u napadu još bolje, veseli što Hrvatska igra lako, što i Duvnjak i Balić stvaraju šanse suigračima, što Lacković djeluje izuzetno probojno i raspucano, što krila brzo lete u kontru i imaju visoku realizaciju.

Još uvijek je ostala boljka desnog vanjskog, gdje je najveći problem ono poluvrijeme kada je hrvatska klupa dalje od te pozicije i kada se izbornik mora odlučiti "ili-ili" između obrambeno boljeg Kopljara i napadački puno agresivnijeg Buntića. Bilo bi puno lakše to jedno poluvrijeme izdržati kada bi Kopljar pokazao malo više samopouzdanja, jer je u dresu Zagreba pokazao da može i napadački biti dobro rješenje, no Goluža će po svemu sudeći i dalje morati vagati između toga što mu u tom trenutku igra veću ulogu – dodatni topnik u napadu (posebno ako se obrana koncentrira na lijevog i srednjeg vanjskog, što protivnici počnu raditi nakon nekog vremena protiv Kopljara) ili viša, jača obrana gdje je Buntić slabija karika.

Dakako, najveća promjena u odnosu na Švedsku je među vratnicima, jer, ako ćemo biti malo zločesti, Hrvatska opet ima vratare. U Švedskoj je to bilo zaista slabo, ispod svake razine, u Srbiji Mirko Alilović pokazuje staru formu i doprinosi pobjedama. Njegov postotak obrana (34 posto) nije ni izuzetno visok niti se ističe na ovom Prvenstvu, ali Hrvatskoj to nikada nije ni trebalo niti je to ikada imala – Hrvatskoj treba vratar koji će poskidati tucet lopti, uključujući poneku u presudnim trenucima kada se lomi utakmica. Alilović je to do sada dobro radio, i ako tako nastavi u drugom krugu, protiv jačih suparnika, Hrvatska će biti na 90 posto puta do polufinala.

Taj put neće biti lagan, iako će biti drugačiji nego što smo zamišljali. Debakl Francuza ne znači još da su otpali iz igre, ali Hrvatsku ipak postavlja u ugodniji položaj. Svaka čast Mađarima, posebno jer nije lako igrati protiv njihove publike, ali Hrvatska će nakon svih dosadašnjih iskustava radije imati presing u toj utakmici nego u ogledu s Karabatićem i društvom.

EHF je ponešto promijenio sustav natjecanja pa će odmah sučeliti prvoplasirane reprezentacije iz svojih skupina, tako da za nagradu Španjolska i Hrvatska dobivaju težak okršaj odmah na startu. Ne treba posebno ni naglašavati da bi Hrvatska pobjedom jednom nogom kročila u polufinale, no Španjolska je reprezentacija iz najvišeg nivoa, onoga gdje su reprezentacije koje ciljaju medalje.

Hrvatska u Švedskoj nije bila na tom nivou. Dobivala je tamo reprezentacije koje mora dobiti, no zapela je na domaćinu Švedskoj i na de facto domaćinu Danskoj. U te dvije ključne utakmice Hrvatska niti je imala pomoć vratara, niti je u polju odigrala dovoljno dobro za pobjedu.

Španjolska je prva prigoda Kaubojima na ovom Prvenstvu da pokažu kako su u odnosu na Švedsku napravili korak naprijed.