Bez brze tranzicije i doprinosa vanjske linije, Mađari mogu iznenaditi i u Zagrebu

I samo da je kojim slučajem realizirala sve svoje dosuđene sedmerce, Hrvatska bi se iz Mađarske vratila s bodovima.

Gotovo pet godina bilo je potrebno da mađarska rukometna reprezentacija porazi hrvatsku ekipu i ponovno je u tome uspjela na svom 'vrućem' terenu u Veszpremu i ponovno je to, baš kao i te 2008. godine, bilo s dva pogotka viška. U međuvremenu su ovi suparnici odigrali sedam utakmica i osim jednog neodlučenog rezultata u utakmici nebitnoj za plasman na Euru u Srbiji, sve ostale dvoboje Hrvatska je više manje uvjerljivo rješavala u svoju korist.

Još se jednom pokazalo kako u rukometu domaćinstvo u rukometu igra jako veliku ulogu, a uz za njih povoljan sudački kriterij, Mađari su uspjeli svojom strpljivom, čvrstom i na momente grubom igrom u potpunosti umrtviti hrvatski napad, koji već nekoliko puta u Golužinom mandatu pokazuje izuzetnu sterilnost kada je riječ u igri na suparničku postavljenu obranu.

U tome leži ključ ovog kvalifikacijskog poraza.

Od početka svog mandata Goluža je pokušao uvesti neke novine u igri Hrvatske. Kroz dobru igru u obrani i lagane pogotke iz brze tranzicije, kontre i polukontre njegova Hrvatska trebala bi lomiti svoje suparnike. Uz brzi tempo i puno trke, odnosno sve ono čega nije bilo u četvrtak u Veszpremu. Ukoliko protivnik uspije usporiti utakmicu, odigrati baš kao što je to odigrala Mađarska, ili u krajnjoj liniji Francuska na Olimpijskim igrama, Hrvatska jednostavno nema ideju kako probiti posloženi suparnički obrambeni bedem. S praktički jednom odigranom pravom kontrom jednostavno se ne može dobiti ovakva utakmica.

Foto: EPA

Nije bilo tečnosti u hrvatskoj vanjskoj liniji, a Lacković, Duvnjak i Kopljar na momente su izgledali kao da su po prvi puta zajedno na terenu. Lac bez napadačkog učinka, uz dva promašaja, nije niti Bičanić odigrao neku posebno dobru utakmicu, dok Špelić nije niti dobio priliku na lijevom vanjskom. Dule je bio neprepoznatljiv, svoj prvi pogodak je postigao tek u samoj završnici dvoboja, šest minuta prije kraja, uz nekoliko velikih pogrešaka u proigravanjima suigrača.

Duvnjak je bio pod posebnom prismotrom Mađara, znao je Mocsai koga treba 'pritisnuti' i u igri kakvu su dopuštali suci, s presingom i konstantnim prekršajima i izuzetno raspoloženim mađarskim vratarom Miklerom, nije niti čudo što je ostao na katastrofalnih 14 posto šuta. Kopljar je odlično krenuo u utakmicu, postigao dva pogotka, ali se i on u ostatku utakmice pogubio u svim silnim dodavanjima pred mađarskom zonom. Goluža je u nastavku pokušao s Buntićem, koji je uz nekoliko napadačkih grešaka ipak uspio smjestiti koju loptu u mrežu pa je ispalo kako je jedan od aktivnijih. Ali, čudni su bili Golužini pokušaj s Lackovićem na srednjem vanjskom.

Zašto je zaboravio na Dragu Vukovića, u momentima kada je Duvnjak bio u potpunosti van utakmice? Još i prije Svjetskog prvenstva u Španjolskoj izbornik je izostavljanje Ivana Balića objasnio i davanjem veće minutaže Vukoviću na srednjemu, u Španjolskoj ga je zaustavila ozljeda, ali niti sada nije na pravi način iskorišten njegov napadački potencijal.

Iako je izostanak Štrleka, baš kao i na SP u Španjolskoj izuzetno korektno iskoristio Ninčević, uz žal za onim promašenim penalom, vidjelo se koliko ovoj reprezentaciji nedostaje Ivan Čupić, koji je jedan od motora ove ekipe, pokretač i realizator brzih protunapada i izuzetno siguran egzekutor s linije sedam metara, a svega toga je nedostajalo u četvrtak u Veszpremu. Horvat nije bio na razini svojih igara iz Zagreba, ali Zlaja će imati priliku za popravak već u subotu, kada će se pred svojom publikom, na svom terenu ipak imati prilike za iskupljenje.

U Veszpremu je nedostajala kolektivne igre, previše se pokušavalo riješiti individualnim akcijama, zabijanjima u protivničku obranu, a kad nema opasnosti s vanjskih pozicija najteže je pivotu. Zna to dobro kapetan Igor Vori, koji je vodio strahovitu borbu na crti. Pod konstantnim prekršajem, dobio je batina kao rijetko kad u posljednje vrijeme, no, i kada se izborio za prostor, nisu te lopte pravovremeno dolazile do njega, izuzevši dvije odlične asistencije, jedne Duvnjaka početkom i jedne Kopljara krajem prvog dijela.

Mirko Alilović je zaslužio veliki pljesak čitave dvorane u Veszpremu prije početka dvoboja, ipak je za njega to bila domaća utakmica, a 'vjernim navijačima' odužio se s 15-ak obrana, solidnom partijom, koju će nadamo se ponoviti i u subotu u Areni. Više od tog niti neće biti potrebno.

Pred uzvrat koji je na rasporedu za nešto više od 24 sata u zagrebačkoj Areni, ne treba dizati paniku. Hrvatska ima pravo na slabiji dan, a kvalifikacije su tako i koncipirane da Europsko prvenstvo najbolje reprezentacije teško mogu propustiti. Uz samo malo bolju igru na svom terenu, pred svojim navijačima, može se protiv ovakvih Mađara nadoknaditi ovaj zaostatak te se u konačnici i s prvog mjesta Skupine 4 kvalificirati na Euro u Danskoj.