Može li Srbija do rezultata i medalje izvan svoje Arene?

Srbija na rukometnom olimpijskom turniru, bez obzira na srebro s posljednjeg Eura, ne ulazi u najuži krug za osvajače odličja, jer naravno uz Hrvatsku, tu su još i Francuzi, Danci pa Španjolci, koji su svakako posljednjih godina po kontinuitetu rezultata ispred njih. No, Srbi su i kroz olimpijski kvalifikacijski turnir, ali i kroz pripremne utakmice za same Olimpijske igre pokazali kako je forma s početka godine još uvijek prisutna te kako se na njih mora ozbiljno računati i u Londonu, iako se za svoj status kandidata za medalju itekako na terenu moraju izboriti.

Igra Srbije na Europskom prvenstvu, uz domaćinsku atmosferu s tribina, mogla bi se opisati jednom riječju, kao strpljiva, blago rečeno. (Pre)dugački napadi, koje im je dozvoljavao sudački kriterij, uz čvrstu obranu, na rubu isključenja te fantastične vratarske izvedbe, slamale su protivnike, dok je napadački recept bilo čekanje da prorade njihovi vrhunski topnici iz vanjske linije, a tek ako to nije funkcioniralo, razmišljali su o drugim rukometnim rješenjima.

Cilj im je bio utakmicu svesti na što manji broj postignutih golova, a u takvom raspletu, zabiti pogodak više od protivnika. Svi njihovi suparnici tvrdili su kako znaju što ih u dvoboju sa Srbima očekuje, kao imaju odgovor na njihovu uspavanku od igre, no, tek su im Danci u finalu stali na kraj.

Na kraju, mora se priznati da im se isplatio takav pristup, bez obzira što su u finalnom okršaju s Dancima u beogradskoj Areni pretrpjeli poraz, jer, osvojili su medalju, prvu od njihove neovisnosti od Crne Gore dogovorenu 2006. godine. Međutim, što je njihovoj javnosti, medijima i navijačima bilo još i važnije, ne samo da su se plasirali iznad Hrvatske, nego su upravo hrvatsku rukometnu reprezentaciju izbacili u polufinalu, ostavili na pragu završne utakmice, bez šanse za borbu za najsjajnije odličje.

Za Srbiju, Olimpijske igre u Londonu prilika su za dokazivanje i razbijanje sumnje u njihove rukometne kvalitete. Ukoliko i na neutralnom, londonskom tlu stignu do same završnice, nitko im neće moći osporiti snagu za koju oni tvrde da ju posjeduju. Bez rezultatske potvrde, medalja iz domaće Arene ostat će zapamćena kao njihov povijesni uspjeh, ali i kao još jedan pojedinačni bljesak rukometne reprezentacije.

Ususret Olimpijskim igrama

Srpskoj muškoj rukometnoj reprezentaciji ovo je prvi nastup na Olimpijskim igrama.

Nakon raspada bivše Jugoslavije Srbija je na velikim rukometnim smotrama do 2006. godine nastupala u državnoj zajednici s Crnom Gorom, više ili manje uspješno, no, niti tada se njeni rukometaši nisu uspjeli plasirati na najcjenjeniju svjetsku sportsku smotru, točnije na olimpijski rukometni turnir.

Zajedno s crnogorskim rukometašima osvajali su medalje brončanog sjaja, na Europskom prvenstvu u Španjolskoj 1996. godine te na dva uzastopna Svjetska prvenstva, u Egiptu 1999. godine te u Francuskoj dvije godine kasnije.

Srbi su pod svojom zastavom po prvi puta na velikom natjecanju zaigrali na Svjetskom prvenstvu 2009. godine u Hrvatskoj, osvojivši na kraju osmu poziciju. Godinu dana kasnije, na Europskom prvenstvu u Austriji, bili su 13., dok su u Švedskoj, prošle godine, na svjetskoj rukometnoj smotri zauzeli desetu poziciju.

Naravno da je za njih rezultat s posljednjeg Europskog prvenstva, gdje su stigli do srebra, fantastičan i pomalo nevjerojatan uspjeh.

Kao europski doprvaci, srpski rukometaši nisu osigurali izravan nastup na ovogodišnjim Olimpijskim igrama, nego su morali kroz sito i rešeto kvalifikacijskog turnira u Španjolskoj, u društvu s domaćinom, Alžirom i Poljskom osigurati jedno od prva dva mjesta. Uspjeli su, vidjet će London i sigurno su puni motiva, želje za dokazivanjem i ostvarenjem olimpijskih snova.

Najveće zvijezde

Što je rukometna reprezentacija bez vratara?

Poznato je kako je u modernom rukometu vrhunski vratar gotovo polovica ekipe, oslonac, čovjek koji ne samo zaustavlja protivnika, nego otvara mogućnost za postizanje laganih, jednostavnih i brzih pogodaka svojim suigračima te ništa manje važno, veliki je motivator suigrača i katalizator uspjeha. Jer, kada vratar radi čuda u obrani, moguća su i čuda u napadu.

Srbija ima tu kariku i njegovo ime je Darko Stanić. Fantastični 33-godišnji vratar pomogao je skopskom Metalurgu da protekle sezone ostvari povijesni uspjeh za makedonskog predstavnika u Ligi prvaka, ali ono što je pružio reprezentaciji, još je i značajnije. Stanić je sigurno jedan od glavnih njihovih igrača i ako je on raspoložen, Srbija je opasan protivnik za bilo koju svjetsku rukometnu reprezentaciju.

Omiljen među srpskim navijačima, Ministar odbrane očekuje uspjeh i na Olimpijskim igrama: "Naravno da želim medalju, ali ne možeš uvijek biti siguran kako ćeš stići do cilja. Treba biti uporan, a rezultat će doći sam po sebi. Koja će to na na kraju biti nagrada, nitko ne zna, Bitno je da budemo zadovoljni igrama, a hoće li to biti za medalju ili ne, nije niti važno. Važno je da se predstavimo kao i na Europskom prvenstvu, da budemo borbeni, agresivni, da prikažemo timski duh. jer, grupa je prejaka i nezahvalno je bilo što prognozirati. Doslovno, svatko može može od svakog izgubiti. Plasman u četvrtfinale bio bi uspjeh, a poslije je sve moguće."

Foto: Dario Dodić

"Bitno je kakav dojam ostavimo na terenu," zaključio je odlični vratar Stanić.

Srbija je i prepoznatljiva po fantastičnim bekovima, vanjskim pucačima, koje predvodi novi europski klupski prvak Momir Ilić, rukometaš njemačkog Kiela. Ilić je kapetan, rukometaš s najviše nastupa za reprezentaciju, najbolji strijelac, vođa na terenu, ali i predvodnik izvan njega. 31-godišnji dvometraš sigurno će učiniti sve kako bi i u reprezentativnom dresu na pamtljiv način zaključio savršenu klupsku sezonu.

Veselin Vuković: Olimpijski pobjednik

Sadašnji izbornik Srbije, kao igrač, bio je dio fantastične rukometne generacije bivše države, ali i Metaloplastike sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mirko Bašić, Mile Isaković, Zdravko Zovko, Momir Rnić, otac sadašnjeg reprezentativca te legendarni Veselin Vujović, samo su neki od tadašnjih njegovih suigrača, koji su uzeli zlatnu olimpijsku medalju u Los Angelesu 1984. godine.

Jednog olimpijskog pobjednika, dakle, Srbija ima u svojim redovima i Vukovićeve liderske sposobnosti nisu za podcijeniti. Ovu Srbiju preuzeo je 2010. godine kada je bila na svjetskom i europskom rukometnom dnu te joj je, baš kao što je to s Hrvatskom napravio Lino Červar, udahnuo novi život, novu snagu, ozbiljnost i disciplinu u igri, ali donio i duh zajedništva i nadu u uspjeh pa igrači pod njegovim vodstvom vjeruju kako se ravnopravno mogu nositi sa svim protivnicima.

U pripremnim utakmicama poraženi su od Mađara, koji igraju odlično i možda su čak dobru formu dosegli i prije nego što bi to bilo optimalno. Na turniru Scandinavia Open svladali su Švedsku, a u finalu su, baš kao i na Euru, poraženi od Danaca. No, odigrali su još jednu dobru utakmicu te su ponovno ostali kratki za dva pogotka.

"Očekujem da se pokažemo u najboljem mogućem svijetlu, dobro smo radili, nismo imali problema s ozljedama, a uspješno smo prebrodili i skraćivanje popisa te otpis nekih igrača. Grupa nam je izuzetno teška, ali realni cilj je četvrtfinale, a kasnije ćemo vidjeti," u mirnom je tonu, potiho, najavio srpski izbornik nastup njegove reprezentacije an Olimpijskim igrama. No, njegova očekivanja, nadanja igrača i navijača bliža su stepenici više i aktivnoj borbi za medalje.

Dosadašnji susreti s Hrvatskom

Dok nastupali rame uz rame s crnogorskim rukometašima, Srbi su se s Hrvatskom susreli i 1996. godine u Španjolskoj na Europskom prvenstvu i na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 1999. godine. Oba puta su upisali pobjede i na kraju osvajali medalje, brončane. Na Europskom prvenstvu za zaborav, 2002. godine u Švedskoj, Hrvatska je teško poražena, no, već 2005. godine na Svjetskom prvenstvu u Tunisu Hrvati dolaze do minimalnog slavlja, dok su u okršaju 2004. godine na Euru u Švicarskoj Srbi još jednom morali priznati poraz.

Samostalna Srbija po prvi puta se s Hrvatskom sastala na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj prošle godine, kada je dvoboj zaključen bez pobjednika, dok je još uvijek svjež poraz Hrvatske iz beogradske Arene ove godine i sigurno je kako će Golužine trupe jedva čekati priliku za sportsku osvetu na olimpijskom turniru u Londonu.

Novi okršaj zakazan je za posljednji dan mjeseca srpnja, a početak dvoboja je u 17.15 sati.