Što se dogodilo u Krakowu? Pobjeda za povijest

Lako je sada reći - da, vjerovao sam u prolaz. Ne bi bilo iskreno. Možda se u podsvijesti javljala misao "što ako", prebiranje po poljskom rosteru i traženje rupa, ali onako iskreno, vjerovati u plus 11 pred punom dvoranom poljskih navijača, u utakmici koja je i Poljacima bila kvalifikacijska za polufinale, teško je reći da se vjerovalo. U najbolju ruku postojali su nada i vjera u ono da je u sportu sve moguće pa tako i čudo.

Međutim za prolaz je trebala pomoć Norveške i to protiv Francuske. Francuske koja je u susret ušla sa zakrpanim Maheom i načetim Nikolom Karabatićem, ali bez obzira na to, Francuskom veće individualne kvalitete nego što to ima Norveška.

I kako je krenulo, Omeyer je počeo u svojem uobičajenom izdanju, Norvežani su u početku bili impresionirani, bez obzira na mučenje Francuske u realizaciji, činilo se da će to biti jednosmjerna utakmica. No to se činilo kratko, polako su se Norvežani počeli opuštati, a kada je u drugom dijelu Francuska pala i u napadu i u obrani, dogodilo se to što se dogodilo.

Francuzi nisu bili na razini utakmice protiv Hrvatske, ponajprije zbog Karabatićevih problema s rukom gdje su dosta izgubili i u napadu i u obrani, a s njim je pala i momčad. Raspoloženi su bili tek Narcisse i Abalo te u prvom dijelu Omeyer, no oni nisu mogli sami povući. Norveška je to znala iskoristiti, jednako kao što je koristila i slabosti ostalih reprezentacija i osigurala je polufinale te pomogla Hrvatskoj.

Norvežani ne igraju spektakularan rukomet, ali igraju svrsishodno. Fantastično detektiraju protivničke rupe i znaju ih iskoristiti. Berge pokazuje sjajnu trenersku crtu te nosi ogromne zasluge za ulazak u polufinale.

Pa čak i kada je Norveška dobila Francusku, još uvijek je bilo teško za povjerovati da Hrvatska može ispuniti svoj dio uvjeta. Međutim recept je postojao i bio je dobro poznat. Nipošto se nije smjelo ući u poljski način igre, pokušati izbjeći spore i dugačke napade i raditi pritisak na njihovu vanjsku liniju otkud je prijetila najveća opasnost.

Ključ ovog slavlja leži u obrani i Ivanu Stevanoviću. Vratari, vratari, vratari, uvijek najviše priče o njima i to s razlogom. Kada je Hrvatska imala raspoložene vratare, pobjeđivala je. Kada nije bilo tako, jako se mučila. Logično, tako je to u rukometu, na ovoj razini ne možeš pobjeđivati uz poluvremena s nula obrana. Mirko Alilović dosad je imao po jedno dobro poluvrijeme protiv Makedonije i Islanda, ali od vratara koji brani u Veszpremu i koji je nominalno prvi vratar reprezentacije, traži se daleko više. On mora konstantno biti na razini Stevanovića iz ovog susreta i onda Hrvatska ne bi imala problema.

Stevanović ga je fantastično odmijenio. Od prvog udarca prema golu pokazao je da će ovo biti njegova večer, sjajno se postavljao, skidao zicere, sedmerce i dao krila ostatku momčad. Uloga vratara je iznimno važna, lako je igrati kada iza leđa imaš nekoga tko te pokriva i ono što prođe obrani. Vrlo teško je igrati kada vrataru ne ide. Pritisak je puno veći i u obrani i u napadu.

Ta suradnja obrane i Stevanovića bila je odlična, dobro se postavljao nakon bloka, a Poljaci su tako bili u situacijama da su imali vrlo malo čistih šuteva. U biti do 40. minute na prste jedne ruke mogu se nabrojati situacije gdje su imali "trening-šut", sve su to bili pokušaji iz teških pozicija, pod pritiskom i bez izrađenih situacija. Jedini koji je predstavljao opasnost bio je Bielecki, no za njega se znalo da će biti teško zaustavljiv.

Za briljantno otvaranje drugog poluvremena sa serijom 8:0, najveće zasluge nosi obrana. Tu je Hrvatska igrala iznimno pokretljivo, niti vaganja Poljaka nisu bila uspješna, kretanja su im bila iznimno loša i u nekoliko navrata dogodilo se da se njihovi igrači praktički sudaraju uz aut liniju i tako gube loptu.

Tehničke pogreške protiv Hrvatske, reprezentacije koja je svjetski broj jedan u tranziciji, uvijek su kobne. Kao na zagrijavanju kontre su istrčavali Štrlek, Horvat, Čupić, Poljska se apsolutno raspala i doživjela je katastrofu. Svi pokušaji Poljaka da ubrzaju igru završavali su tako predvidljivo - izgubljenom loptom i kontrom Hrvatske. Biegler jednostavno nema na raspolaganju takav profil igrača i takvu kvalitetu da bi mogao Hrvatskoj parirati u nekoj otvorenoj borbi i što je susret više odmicao, to su Poljaci sve više upadali u hrvatsku zamku. Potpuno je izoliran i zaustavljen Jurecki i Poljska nije imala nikakvih aduta za povratak u utakmicu.

U svim razmišljanjima prije susreta, jedina nada za hvatanje ogromne razlike bila je da Poljaci postanu nervozni i upuste se u neko natrčavanje. Nervoza ih je uništila, nervoza i gubitak samopouzdanja jer su već na 7-8 razlike bili i sami svjesni da im polufinale debelo izmiče iz ruke.

Završiti dvoboj bila je stvar tehnike, no i to ponekad može biti problematično. Međutim i kada se pojavio crv sumnje i strah da bi Hrvatska mogla ispustiti ogromnu prednost, nekoliko dobrih reakcija na obje strane i sve je bilo jasno.

Ono što je svakako važno za napomenuti je odlično korištenje krila. Prečesto smo svjedočili porazima u kojima krilni igrači gotovo nisu postojali na terenu, međutim ovdje je sjajnom organizacijom napada kojim je na vrhunski način dirigirao Domagoj Duvnjak, u igru bio uključen veliki broj igrača pa je tako bilo pregršt lopti i prema krilima i pivotu. Uostalom, učinak Štrleka i Marića pokazuje kako je Hrvatska igrala.

Može li Hrvatska ponoviti ovakvu utakmicu? Protiv Islanda i Makedonije također je odigrala vrhunski, ovdje uopće ne treba gledati posljednjih 20 minuta jer protivnika praktički više nije bilo na parketu. Španjolci se nikako neće na taj način raspasti, međutim treba dobro zapamtiti prvih 40 minuta. Briljantna obrana, pametan napad i Poljska je uništena. Jednako kao protiv već spomenuta dva protivnika, te dvije komponente bile su na traženoj razini i Hrvatska je mogla pokazati ono dobro lice.

Protiv Španjolaca treba pokušati s istim receptom. Španjolci u obrani itekako znaju odigrati grubo, ali na ovom Prvenstvu pokazalo se da se i s njima može. Nikoga nisu uspjeli pregaziti, imali su dosta muke sa svim protivnicima, a Danci su njih razmontirali i to unatoč 21 obrani Šterbika. Ima Španjolska slabih točaka i trebat će ih znati iskoristiti. Hrvatska je definitivno raznovrsnija i poletnija, samopouzdanje je sada na vrhuncu, ali Španjolci su individualno iznimno snažni, odlično pokriveni na svim pozicijama i prepuni iskustva. Opet, ako ovo napraviš Poljskoj usred Krakowa u "finalnoj" utakmici, zašto ne bi mogao svladati i te Španjolce?