Vratili se Kauboji

U prvoj utakmici Hrvatske koju je vodio kao službeni izbornik, Slavko Goluža imao je sjajnu premijeru u Karlovcu, gdje je s +12 nadigrao Rumunjsku. U toj je utakmici sve štimalo za Kauboje, pa je novi izbornik primio mnoge čestitke na svoju adresu, jednu i od bivšeg šefa, Line Červara.

U Litvi, drugom kolu kvalifikacija za Srbiju, Hrvati su igrali loše. Iako pobjeda na kraju nije izostala, Hrvati su imali strašnih problema u Vilniusu, od obrana golmana do realizacije napada, a čak je na poluvremenu bilo +2 za domaćine. Ta lošija izvedba otpisana je međutim kao podcjenjivanje protivnika i ništa zbog čega bi trebalo dugoročno brinuti.

Nakon toga uslijedio je pripremni turnir u Francuskoj, gdje su se u finalu Kauboji našli s Galskim pijetlovima i vodili većim dijelom utakmice, te na kraju izgubili sa svega -1 (27:28), koji nam je dao pravo da s optimizmom gledamo na Švedsku.

U tome smo se prevarili, kad smo očekivali 'hrvatski standard' odnosno polufinale. Ono što je međutim najviše smetalo bilo je koliko su nas lako neke reprezentacije nadigrale, koliko je kohezije nedostajalo na parketu i koliko je nervoze bilo jasno vidljivo u igri i na klupi. Sjetimo se 'tisuća' tehničkih pogrešaka, ishitrenih napada, vratara koji ne bi obranili 'ni ormar'. Remi sa Srbima i porazi od Danaca i Šveđana bili su iznimno teški za hrvatski navijački puk, zbog navedenih problema, a teško je bilo i priznati da smo, eto, peti.

Zbog toga se protiv Španjolaca, trećih na svijetu, Hrvatsku opet nije moglo zvati favoritom, samo da bi Kauboji s Golužom opet, ovog puta pozitivno, iznenadili. Ispravili su naši rukometaši dosta toga što ranije nije valjalo te dvaput pobijedili reprezentaciju koja je sve samo ne slaba. Iako su Španjolcima sigurno nedostajali igrači poput Romera, najboljeg španjolskog strijelca u Švedskoj s 40 golova, ostaje činjenica da su Hrvati pobijedili ekipu koja je na SP-u remizirala s Francuzima i pobijedila Šveđane. Da su Hrvati 2009. godine u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo izgubili od Nijemaca (5.), sigurno bi se na njih bacalo i drvlje i kamenje, pa na pobjedu protiv Furije treba i tako gledati.

Protiv Španjolaca su Hrvati prvo popravili obranu, koja nije propuštala samo tako, i nije se bojala pohrvati s protivnikom. Popravljen je kontranapad zbog manjeg broja potrebnih izmjena, a dobri su bili i vanjski pucači. Ono izuzetno važno, proradili su vratari odnosno Šego, koji je odradio odličan posao među vratnicama. Šego će ovakvim rolama svakako dobivati na samopouzdanju, a ostaje da se u reprezentaciju vrati i Alilović, koji je Hrvatskoj prije Švedske dao puno. Pohvale idu, bez sumnje, i na račun Slavka Goluže, koji je proveo svoje zamisli i pravodobno reagirao kad je trebalo. Sigurno ni njemu, kao ni igračima, nije bilo lako nakon salve negativnih komentara koje su pretrpjeli nakon kiksa u Švedskoj, no vratili su se s dvije sjajne utakmice.

Ono što sad Hrvatska treba jest prestanak oscilacija, iako je to u sportu teško tražiti. Nadogradnja ovih pomaka na bolje, koji su jasno vidljivi, jedini je put da se Hrvati održe u vrhu svjetskog rukometa. No, najvažnije od svega, od Hrvatske s Golužom navijači žele što više Splita i što manje Malmöa, odnosno srce, kvalitetu, lepršavost, zanimljivost i jedinstvo.

Iduću reprezentativnu akciju Hrvati imaju u Rumunjskoj početkom lipnja, a odmah potom u našu zemlju stiže i Litva, koju ovaj puta treba - 'razmontirati'.